GODIŠNJA SKUPŠTINA KATOLIČKE UDRUGE MEDICINSKIH SESTARA U POŽEŠKOJ BISKUPIJI

Hrvatska katolička udruga medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji održala je 16. ožujka 2024. u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi svoju godišnju skupštinu, na kojoj su uz sudionike iz požeške središnjice sudjelovale i predstavnice pojedinih ogranaka Udruge s područja Biskupije. Na početku je riječi pozdrava uputila Suzana Šarčević, predsjednica Udruge, zahvalivši osobito prisutnom biskupu Antunu Škvorčeviću što svojom pastirskom brigom prati Udrugu i daje poticaje njezinu djelovanju. Podsjetila je da medicinske sestre i tehničari u svom pozivu imaju za zadaću pomoći bolesnicima u njihovim potrebama. No, katoličke medicinske sestre posebno su pozvane nastojati oko dostojanstva bolesnika svojom pažnjom, suosjećanjem, utjehom, komunikacijom što uzvratno sa sobom donosi obilan Božji blagoslov. Izrazila je uvjerenje da će i ova godišnja skupština sa svojim duhovnim programom pomoći da obnove svoj žar i ljubav za Boga i bližnjega kako bi svoj poziv živjele radosno na vlastito zadovoljstvo, a osobito na zadovoljstvo svih onih kojima su pozvane služiti. Riječima zahvale biskupu Antunu pridružila se i dugogodišnja prethodna predsjednica Udruge Mira Ilić, istaknuvši potporu koju je on davao Udruzi tijekom 27 godina njezina djelovanja, koje se poklapaju s biskupovim godinama pastirskog služenja.

U prigodnoj riječi biskup Antun je zahvalio predsjednici Suzani Šarčević, kao i prijašnjoj predsjednici Miri Ilić te svim medicinskim sestrama okupljenima u Udrugu katoličkih medicinskih sestara za vjerničko svjedočenje u zdravstvu. Izrazio je radost zbog prisutnosti Marije Paveljak, prve predsjednice Udruge. Istaknuo je kako je ova Udruga jedna od najustrajnijih u Požeškoj biskupiji, održala se tijekom 27 godina u plemenitim i hvalevrijednim aktivnostima. Spomenuo je kako je Udruga međusobno povezala medicinske sestre da budu snažnije u svom bolničkom služenju čovjeku s polazišta vjere.

Podsjetio je da kršćanska antropologija ima svoje središte i model u Isusu Kristu. Tu antropologiju sv. Pavao sažima u tvrdnju: „on sebe dade za nas“. Stoga liječniku ili medicinskoj sestri kao vjernicima za njihovo djelovanje u zdravstvu nije dovoljna samo stručna izobrazba, nego i vlastita duhovna izgradnja u skladu s Isusovim „za nas“ te služenje bolesnima s navedenog polazišta. Kad Isusov „za nas“ postane njihov „za bolesnike“, tada se u zdravstvenim ustanovama ostvaruje božanski dinamizam ljubavi koja pobjeđuje naše granice i nemoć, ustvrdio je biskup. Potaknuo je medicinske sestre neka se ne umore u nastojanju da pristupaju bolesnima i nemoćnima s navedenog vjerničkog polazišta. Na kraju im je zahvalio za sve što su učinile za bolesne, kao i za ono što su učinile za Biskupiju i njega osobno, obećavši da će ih i dalje pratiti svojom molitvom, preporučajući se u njihove molitve.

Uslijedio je potom radni dio skupštine gdje su podnesena izvješća o radu ogranaka kao i središnjice u Požegi. Predsjednica Udruge prikazala je potom plan rada u predstojećoj godini te potaknula raspravu o mogućim aktivnostima Udruge koje bi je učinile još vidljivijom kako u bolnicama tako i u javnom prostoru napose na karitativnom području.

Potom je duhovni savjetnik Udruge Josip Krpeljević progovorio u svom nagovoru o korizmi kao milosnom vremenu obraćenja i duhovne priprave za godišnju proslavu vazmenog otajstva Isusove muke, smrti, uskrsnuća, uzašašća na nebo i slanja Duha Svetoga, kao središnjeg otajstva kršćanske vjere po kojem čovjek biva oslobođen grijeha, zla prolaznosti i smrti, te već ovdje na zemlji postaje dionikom vječnog života koji će se u punini ostvariti u nebeskom Božjem kraljevstvu u vječnosti. Naglasivši kako je oslobođenje od ropstva grijeha i život u slobodi djece Božje srž vazmenog otajstva, podsjetio je kako „korizma“ svojim nazivom „četrdesetnica“ upućuje na četiristo godina ropstva Božjega izraelskog naroda u egipatskom ropstvu, na četrdeset godina njegova lutanja pustinjom na putu u Obećanu zemlju, kao i na četrdeset dana koje je Gospodin Isus nakon krštenja na Jordanu a prije svoga javnog djelovanja proboravio u pustinji, posteći i moleći. Potom je ukazao na simboliku broja četiri kao simbola reda u stvorenom svijetu, te je naveo nekoliko primjera četverostrukosti: četiri strane svijeta, četiri godišnja doba, četiri osnovna elementa i četiri sile u prirodi, četiri dušične baze u DNK, četiri razdoblja ljudskog života, četiri evanđelja i sl. Istaknuo je kako nas Crkva u korizmi potiče na četiri duhovne aktivnosti, a to su: molitva, post, pokora i milostinja. Budući da se nalazimo u Godini molitve podijelio je sa sestrama nekoliko poticajnih misli o molitvi. Kazao je kako velika većina kao dvije najveće zapreke u njihovu molitvenom životu navode nedostatak vremena i osjećaj neučinkovitosti molitve. Pozvao je nazočne sestre da, dok u narednim danima korizme budu nastojale pronaći vremena za molitvu, ne propuste pritom uvjeriti se u djelotvornost molitve. Svaka iskrena molitva je uslišana, ali Bog ne uslišava naše molitve na način kako bi molitelji željeli, nego kako želi on, ustvrdio je duhovni savjetnik. Tvrdnju je potkrijepio tekstom jedne molitve u kojoj molitelj sučeljava ono što je od Boga molio s onim što je od Boga dobio, a što na prvi pogled može izgledati baš suprotno od onoga što je u molitvi tražio, ali je na koncu morao priznati da mu je Bog uslišio molitve, ali ne na njegov ljudski nego na svoj božanski način.

Sudionice skupštine potom su se uputile u obližnju crkvu sv. Lovre, gdje su sudjelovale na pobožnosti križnoga puta. Skupština je završena zajedničkim domjenkom.