Na Veliki četvrtak, 28. ožujka 2024. biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije predvodio je u požeškoj Katedrali Misu večere Gospodnje. Uvodeći u slavlje, podsjetio je na Isusov nalog „Ovo činite meni na spomen“ i kazao kako ovim euharistijskim slavljem želimo odgovoriti na njega te s posebnim osjećajima proslaviti ovo sveto otajstvo. Poseban pozdrav uputio je kandidatima za prvu svetu pričest, istaknuvši kako će po njoj postati dionici one moći ljubavi kojom je Isus položio sebe na križu.
Zapodjenuvši u homiliji dijalog s nazočnom djecom o značenju kruha za život, biskup Antun je podsjetio kako on ima okus, hranjivost i neke druge dimenzije koje ne možemo izvagati ili izmjeriti, nego su sastavni dio neke neuhvatljivosti kruha, koju možemo nazivati otajstvenom stvarnošću. Podsjetio je da se večeras na poseban način susrećemo s otajstvenom stvarnošću kruha, jer mu Isus na posljednjoj večeri nije dao tek neki poseban okus, nego ono što je najhranjivije: svoju ljubav, kojom je išao na križ „za nas“. Kazao je kako nam apostol Pavao to svjedoči u 
naviještenom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima, uvjeravajući nas da blagujući u euharistijskom slavlju kruh i pijući vino nad kojim je opunomoćeni službenik proglasio Isusove riječi „ovo je tijelo moje za vas“ i „ovo je krv moja koja se prolijeva za vas“, postajemo dionici njegova predanja „za nas“ kojim je pobijedio smrt. Biskup je ustvrdio kako je stoga sudjelovanje na euharistijskom slavlja i primanje svete pričesti, napose nedjeljom od najveće važnosti za svakog kršćanina. Kazao je kako je euharistija stvarnost nad stvarnostima, jer je spomen Isusova djela ljubavi, njegova svjedočanstva da nas voli sve do u smrt te euharistija nije samo fizički kruh, nego nutricionistički najbogatija stvarnost jer nas hrani za život vječni. Pojasnio je kako kruh zasićuje naš želudac, a ljubav hrani naš duh, srce koje čezne i koje je sposobno za ljubav kao neizmjernu božansku stvarnost, puninu postojanja.
Produbljujući govor o ljudskom blagovanju, biskup je kazao kako se danas posvećuje veliku pozornost nutricionizmu, hranjivosti hrane te neke jestvine treba izbjegavati jer nisu zdrava prehrana. Ustvrdio je kako Isusova hrana, njegov euharistijski kruh nema takve opasnosti, ona nas najdublje povezuje s njegovim „za nas“ i onaj tko se njime hrani nasićuje svoj duh i srce Isusovom pobjedom nad smrću za vječnost. 
Potaknuo je okupljene da hranjeni euharistijskim kruhom i oni poput Isusa budu moćni u ljubavi jedni za druge, svojim poštovanjem, požrtvovnošću i plemenitošću, priznajući jedni drugima dostojanstvo koje nam je Bog udijelio u Isusu Kristu. Kandidatima za prvu pričest kazao je neka se trude u pripravi za prvu svetu pričest tako upoznati Isusovu ljubav da po njoj uistinu postanu dionici zajedništva njegova tijela i krvi, ljubavi jače od smrti. Na koncu homilije biskup je posvijestio vjernicima značenje Isusova pranja nogu učenicima za njihov život, o kojem su čuli u riječima evanđelja. Rekao je da se obredom pranja nogu dvanaestorici muževa iz četiri požeške župe želimo podsjetiti na nastojanje oko odnosa ljubavi, poštovanja i služenja prema svakom čovjeku.
Na svršetku slavlja biskup je pozvao sudionike neka ostanu koji trenutak u molitvenom bdijenju nakon što Presveti Oltarski Sakrament bude pohranjen u kapeli sv. Ivana Pavla II. u kripti Katedrale. Svim sudionicima slavlja, napose djeci, kao i onima koji su mu se pridružili putem Hrvatskog katoličkog radija i Radio Marije, poželio je večer ispunjenu sabranošću i zahvalnošću Isusu za ljubav kojom je išao za nas u smrt.
