VAZMENO BDIJENJE U POŽEŠKOJ KATEDRALI

Na Veliku subotu, 30. ožujka 2024. u večernjim satima biskup Antun Škvorčević predvodio je Vazmeno bdijenje u požeškoj Katedrali zajedno sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i Župi Sv. Terezije, redovnicama i drugim članovima Božjeg naroda. Započinjući slavlje Službom svjetla uz zapaljeni novi oganj na trgu ispred Katedrale, biskup je pozdravio okupljene vjernike i kazao kako blagoslivljamo oganj na kojem će biti upaljena uskrsna svijeća, znak Isusa Krista koji je svojim uskrsnućem pobijedio smrt, kao što plamen svijeće pobjeđuje mrak. Pozvao je sudionike slavlja da svoja vjernička srca tako raspolože te se u obrednim znakovima, među kojima su svjetlo, riječ i voda, susretnu s otajstvom Isusova uskrsnuća. Blagoslovio je potom novi oganj, njime zapalio uskrsnu svijeću koja je u procesiji unesena u Katedralu. Nakon otpjevana hvalospjeva uskrsnoj svijeći biskup je kazao kako vjeruje da smo se svi ispunili svjetlom koje preotima mrak i prepoznali u tom znaku Isusa Krista pobjednika nad smrću, a da nam je sada slušati Božju riječ, koja će nas na svoj način učiniti dionicima događaja koje je Bog ostvarivao tijekom povijesti spasenja.

U homiliji biskup je na temelju naviještene Božje riječi s nekoliko naglasaka potaknuo vjernike na promišljanje o onome u što nas je Isus Krist svojim uskrsnućem uveo. Podsjetio je kako nam čitanje iz Knjige Postanka predstavlja svijet kao Božju stvorenu stvarnost, kojoj je čovjek kruna. Ustvrdio je kako niti jedna stvorena stvarnost koju susrećemo u prirodi, nije u dovršenom stanju, nego je otvorena za nešto drugačije i više. Na primjeru sjemena koje se baca u zemlju, biskup je pojasnio kako se u njemu po Stvoriteljevoj moći iz mrtvog stanja budi život, te uz malo topline i vlage raste stabljika i donosi plod. Spomenuo je kako je rast izazovna i neuhvatljiva stvarnost, ustvrdivši da on kod biljaka i životinja nije jedina mogućnost, nego je otvoren za neku višu mjeru, koju ljudi ne mogu dati prirodi. Istaknuo je kako je kod čovjeka pitanje rasta povezano s njegovim duhom, otvorenim za neizmjerno, koji i opet mi ne možemo jedni drugima dati, nego je to mogućnost onoga koji je autor našeg života. Čovjek po otvorenosti svoga duha nadilazi prirodnu stvarnost oko sebe i ona je naznaka da smo sposobni za puninu života i njegovu dovršenost. Pojasnio je da ne znamo što je to dovršenost našeg postojanja, ali zna Bog koji nam je u Isusovu uskrsnuću objavio do kuda čovjek treba narasti kao stvorenje na njegovu sliku i priliku. Dodao je kako je Bog u Isusu Kristu snagom svoga Duha pobijedio našu granicu koja se zove smrt, omogućio da izrastemo do one punine za koju nas je smislio. Polazeći od riječi sv. Pavla u naviještenom čitanju iz Poslanice Rimljanima, biskup je kazao kako smo u krštenju povjereni Isusu Kristu da bi on snagom svoga Duha u nama ostvarivao rast života do mjere njegova uskrsnuća, te je on punina i smisao našeg života. Uskrsnuće je, naime, Božje djelo sakupljenosti čovjeka iz njegove prolaznosti i smrtnosti u cjelovitost i puninu postojanja.

Podijelivši radost što je Bog u Isusu Kristu ostvario ono za čim najdublje čeznemo, biskup je pojasnio kako nas sveta čitanja izvješćuju da on postupno putem obećanja i ispunjenja vodi povijest našeg uzdignuća do punine života. Obećao je Abrahamu veliko potomstvo i ostvario ga, obećao je Židovima oslobođenje iz egipatskog sužanjstva i to ispunio. Po prorocima je obećao uskrsnuće od mrtvih i u Isusu Kristu ostvario. Biskup je ustvrdio kako se ono treba još na nama potpuno očitovati. Ako je Bog do sada svoja obećanja ispunjavao, nema sumnje da će i to posljednje obećanje ispuniti te sve nas zajedno s Isusom Kristom uzdići u puninu života. Zaključio je kako je upravo to radost Uskrsa. On je pun nade za nas ako se vjerom pridružimo Isusu Kristu i njemu povjerimo svoj život da u snazi njegova Duha u nama raste pobjeda koja se dogodila u uskrsnuću. Potaknuo je sudionike slavlja da i večeras otkriju sebe u Božjim dimenzijama koje nam je on tijekom povijesti spasenja obznanio, a na vrhuncu uskrsnućem Isusa Krista ostvario. Kazao je da ćemo se u krsnoj službi koja slijedi podsjetiti svoga krštenja u kojem smo smješteni u zajedništvo s Isusom Kristom da bi se snagom njegove smrti i uskrsnuća dogodila u nama Božja preobrazba.

Zatim je biskup blagoslovio vodu i pozvao sudionike slavlja da obnove svoja krsna obećanja te ih vodom poškropio u znak krštenja dok su pjevali: »Isukrste Srcu tvom, s nama naš se kune dom. Dušom, tijelom vijek sam tvoj, za krst časni bijuć’ boj!«. Na svršetku slavlja biskup Antun je nazočnima u Katedrali, te svima onima koji su ga pratili putem izravnog prijenosa Radio Marije čestitao svetkovinu Isusova uskrsnuća, uz molitvu da svakoga od njih zahvati snaga Isusove ljubavi s križa koja je pobijedila smrt te se u njima nastani svjetlo i mir Uskrslog Gospodina.