Prigodom 29. obljetnice vojno-redarstvene akcije „Bljesak“, 1. svibnja 2024, spomen-slavlje u župnoj crkvi sv. Vida u Okučanima predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj Jurom Bogdanom, generalnim vikarom Vojnog ordinarijata Markom Medom, prepoštom Stolnog kaptola sv. Petra Ivicom Žuljevićem i svećenicima iz Novogradiškog dekanata na čelu s arhiđakonom posavskim Mariom Sanićem.
U homiliji je biskup kazao:
»Teški su i tužni hrvatski rastanci i oproštaji, nekad i danas! Bio sam svjedokom određenog broja mladih koji su krenuli u inozemstvo ostavljajući roditelje u domovini, koji su ih na odlasku zamolili: „Nemojte nas zaboraviti!“ Neki od njih pate zbog daljine svojih najbližih i zbog njihova nemara za roditelje, prepuštene osami a nerijetko i neimaštini. Još su u nama na svoj način živi odlasci mladih ljudi u obranu domovine prije 29 godina i u Vojno-redarstvenu akciju „Bljesak“, te odjekuju riječi njihovih roditelja, supruga i drugih najbližih punih nostalgične nade: „Vratite nam se!“ Nemali njihov broj položio je svoje živote na oltar domovine, a u srcima njihovih najmilijih ostala je tuga, popraćena sjećanjem i pamćenjem koje blijedi.
Ovom našem stanju približio se danas Isus u evanđelju svojom oproštajnom riječju, upućenom učenicima prije svoje muke i smrti. Čuli ste kako ih poučava načinu na koji ga se trebaju spominjati i biti u trajnoj dubokoj povezanosti s njime. „Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,4-5). U naviještenom evanđeoskom ulomku Isus sedam puta kaže učenicima da ostanu u njemu i on u njima. Polazeći od navedenih Isusovih riječi, ne spominjemo se hrvatskih branitelja razumskim pamćenjem, koje je uvijek u pogibelji izblijediti i konačno nestati, da bismo onda s psalmistom prestrašeno zaključili: „Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi“ (Ps 31,13). Ovdje se radi o višoj razini spomena i pamćenja, dioništva na životu kojeg nam može podariti samo Isus Krist, pobjednik nad smrću.
Poznato vam je, draga braćo i sestre, kako je odnos između dvoje ljudi koji nazivamo prijateljstvom, utemeljen na onoj duhovnoj moći koju zovemo povjerenje. Ono nas prenosi iz naše jedinstvene i neponovljive osobe u najdublju povezanost s drugom osobom. To je događanje u duhu, kojim se prijatelji nastanjuju jedan u drugome i imaju iskustvo jedinstva u različitosti. Prijateljstvo je izraslost pojedinih osoba na razini života, dioništvo na njegovoj punini, koju ne može smrt razoriti, nego samo sebičnost koja nas razdvaja jedne od drugih i ostavlja u nemoći naše osame.
Isusova prispodoba o trsu i lozi puna je snažnih asocijacija. Naime, iskustveno nam je znana tako jednostavna a duboka istina o životu, da samo loza nacijepljena na trs, hraneći se njegovom životnom snagom, može opstati i donijeti rod. Gospodin Isus predstavlja sebe kao onoga koji nas može nahraniti duhovnim sastojcima svoje ljubavi, da u nama pobijedi život u punini. U Isusovoj tvrdnji „Ja sam trs“ čujemo izjavu o njegovoj božanskoj jednakosti s Ocem, koji se kao takav objavio kad se iz gorućeg grma na Sinaju čuo glas „Ja sam koji jesam“ (Izl 3,14). Isus se u svojoj oproštajnoj velikosvećeničkoj molitvi zauzima da njegovi budu jedno kao što su jedno Otac i on: „Da i oni u nama budu“ (Iv 17,21). Ucijepljeni u Isusovo božanstvo, u njegovu ljubav na križu jaču od smrti, ugrađeni smo u božanski sustav životnoga rasta i pobjede. To naše ucjepljenje u Isusa Krista zbilo se u svetom krštenju, te onaj koji svjesno i opredijeljeno živi svoju krsnu pripadnost Isusu Kristu, crpi iz njega božanske životne sokove, da bi donio plod života vječnoga. To je istina o našem postojanju s polazišta Božjih i djela koje je on ostvario u Isusu Kristu kad je sebe dao za nas dokraja do u smrt. Sve to događa se po dinamizmu kojeg postajemo dionici povjerenjem u Isusa Krista, vjerom u njega po kojoj on ostaje u nama i mi u njemu. Isusova je riječ: „Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se“ (Mk 16,16).
Braćo i sestre! To je polazište vjere, kojim pristupamo danas i našim poginulim braniteljima. Svi oni među njima koji su kršteni ušli su u zajedništvo s Isusom Kristom: on se nastanio u njima i oni u njemu. Postali su dionici rasta života i donošenja ploda, kao što se to događa u lozi ucijepljenoj na trs. Svjesni Isusove riječi: „Bez mene ne možete ništa“, mi naše hrvatske branitelje i u ovom svetom slavlju polažemo u Isusa Krista, da on bude u njima i oni u njemu, da oni budu u nama i mi u njima po vjeri i ljubavi kojom im prilazimo. U njemu naš „nemojte nas zaboraviti!“ i „vratite nam se!“ s obzirom na one koji su otišli u inozemstvo ili koji su krenuli u obranu domovine postaju moćni: „On u njima i oni u njemu“, „mi u njemu i On u nama“. Stoga ovaj spomen na naše branitelje nije neki čin našega ljudskog sjećanja na njih, vježba slabog pamćenja kojim ih ne možemo dosegnuti onkraj smrti, nego čin kojim obnavljamo njihovu i svoju krsnu pripadnost Isusu Kristu: da on bude potpuno u njima i oni u njemu, i tako postanu dionici punine života, koju im može darovati samo ljubav jača od smrti. To je naš Gospodin Isus, mi u njemu i on u nama! To su naši hrvatski branitelji po vjeri i ljubavi koju su posvjedočili svojim polaganjem života za našu slobodu. Neka za svu vječnost ostanu u njemu i on u njima.
Zacijelo hrvatski branitelji svojim djelom obvezuju sve nas, napose javne dužnosnike, da ne daju mjesta mržnji u svojim srcima te naši međusobni odnosi postanu na smrt bolesni, nego da uzajamnim povjerenjem budemo jedni u drugima, jedni za druge, jedni s drugima, nikada jedni protiv drugih i na taj način crpimo iz izvora života, kojem je Isus Krist začetnik. Neka tako bude! Amen.«
