Na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, nebeskih zaštitnika osječke konkatedrale i grada Osijeka te konkatedralne župne zajednice i Gradske četvrti Gornji grad, u subotu, 29. lipnja 2024., svečano večernje misno slavlje u konkatedrali predvodio je požeški biskup Ivo Martinović.
U svojoj homiliji podsjetio je na život sv. Petra i Pavla, njihovo nasljedovanje Isusa te kazao: „Znamo koliko su bili različiti u svojoj naravi, u svom karakteru, ali su bili jasni u nasljedovanju Isusa Krista. I to je ono ključno što vrijedi i za nas. I riječ Božja nam o tome govori. Poziva nas da uđemo u otajstvo vjere s kojom se slijedi Isus Krist po uzoru na sv. Petra i Pavla.“
Upućujući kako je početak nasljedovanja Isusa u jednostavnom, temeljnom pitanju iz evanđelja koje On postavlja učenicima: „Što govore ljudi tko je Sin čovječji?“, požeški biskup je rekao: „Isus na Petru gradi svoju Crkvu. Crkva je živa zajednica vjernika okupljenih oko Isusa Krista. Ova građevina je lijepa, velika, ali ona nije živa Crkva. Živa Crkva smo mi. I to je ono najvažnije. Petar i Pavao su temelj te Crkve, ne zgrade koju može potres ili čovjek srušiti, nego žive Crkve koju vrata paklena neće nadvladati. Zašto? Zato što se ona temelji na živome Bogu, na Isus Kristu, na njegovoj vjeri, njegovu nauku, njegovoj ljubavi, njegovu križu, njegovu uskrsnuću.“
Prisutnim vjernicima biskup je naglasio kako uvijek „treba biti svjestan da sam dio Crkve kojoj je Krist temelj“ te se ponovno osvrnuo na Isusovo pitanje „Što govore ljudi…“; „Što vi kažete…“ i rekao: „Što ljudi govore o Isus Kristu nam je dobro poznato, ali što mi govorimo o Isusu Kristu svojom vjerom, svojim ponašanjem, svojim svjedočenjem. Je li on Bog za kojega živimo? Je li Bog koji je mjerilo našeg života, našeg djelovanja, našeg rada, naše ljubavi, našeg opraštanja? Je li Bog koji je mjerilo žrtve ili je Bog o kojemu lijepo govorimo, kojega lako možemo slaviti, a još lakše odbacivati i zanijekati, kada nam to koristi. Petar i Pavao nisu bili takvi. Zašto su podnijeli mučeništvo? Upravo zato što nisu posustali i popustili ni jednog trena u svom opredjeljenju za Isusa Krista. Nisu dali da ih bilo što ili bilo tko udalji od njihova Boga.“
Na kraju je poručio: „Važno je biti svjestan onoga što Pavao piše Timoteju – Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Imamo svaki dan boj, duhovni boj, da biramo ono što je Božje ili odbacujemo. Svaki dan trčimo prema nebu, prema susretu s Gospodinom. Hoćemo li vjeru sačuvati? Hoćemo li biti ustrajni u onom što je važno – ne samo za sadašnjost i da svjedočimo da smo djeca Božja koja slijede Petra i Pavla – nego koja žive za uskrsnuće. I to je najbitnije. Onaj koji živi za uskrsnuće taj bije dobar boj, taj zna da u svojoj vjeri poput Petra i Pavla nema kompromisa, nema dvoličnosti, nema kalkulacija, nema interesa nego jasnoća Boga, jasnoća Isusa Krista i njegova puta. Neka nas sv. Petar i Pavao pomognu na tome putu da s vjerom dođemo u vječnost.“