Sprovod oca svećenika Roberta Kupčaka

Na mjesnom groblju u Lozanu, 27. kolovoza 2024. pokopan je Henrik Kupčak, otac svećenika Roberta Kupčaka, kancelara Požeške biskupije. Sprovodne obrede uz sudjelovanje tridesetak svećenika, obitelj, rodbinu i prijatelje te župljane Župe sv. Petra Apostola u Starom Gradcu predvodio je požeški biskup Ivo Martinović. Nakon sprovodnih obreda biskup Ivo je predvodio svetu misu zadušnicu u filijalnoj crkvi sv. Florijana u Lozanu.

Na početku homilije biskup Ivo se osvrnuo na naviještenu Božju riječ ističući kako ona usmjerava naš pogled na vječni život te je pozvao vjernike da u tom svjetlu promatraju pokojnoga Henrika koji se preselio u nebeski dom. Podsjetio je sudionike slavlje na riječi iz Druge poslanice Korinćanima u kojima sv. Pavao poručuje da „ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima“ (2 Kor 5, 1) te je kazao kako se ove riječi ostvaruju na životu preminuloga Henrika. „Pavao nas podsjeća i napominje da smo mi iseljenici na ovoj zemlji, putnici, hodočasnici koji se trebamo useliti ka Gospodinu. Trebamo doći Gospodinu u vječnu domovinu na nebesima. Pavao nadalje govori i da ćemo se svi pojaviti pred sudištem Božjim kako bismo dobili što smo zaslužili svojim djelima, bilo dobro, bilo zlo. Ove riječi su nam teške jer smo svjesni svojih grijeha i slabosti i svega onoga što ne bi bilo dostojno Boga i vječnosti. Zato nam je potrebno trsiti se dobrim djelima da mu omilimo ljubavlju. Naš hod Bogu je hod u vjeri, a na tom hodu Bog nam daje sebe“, zaključio je biskup.

Biskup se potom osvrnuo na evanđeoski ulomak u kojem Isus govori o svom poslanju. „On je onaj koga Bog šalje na naš životni put da nas hrani svojom riječju, da nas prosvjetljuje, vodi, mijenja, čisti, ali i hrani svojim Tijelom i Krvlju. Njegovo Tijelo, tajna presvete euharistije je mjesto gdje nam on daje sebe da bismo ostvarili život vječni“, poručio je biskup te podsjetio na Isusove riječi: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ (Iv 6, 54). Kazao je kako se ove Isusove riječi danas ostvaruju i kod svakog sudionika euharistije, a ostvarivale su se i u životu pokojnog Henrika kad god je on dolazio na svetu misu. Ostvarivanje i djelovanje toga Božjeg otajstva i Božjeg djelovanja u ljudskom srcu ostaje tajna i misterij, poručio je biskup. „Krist je djelovao u životu pokojnog brata Henrika kroz cijeli njegov život, u svakoj euharistiji Bog je na njega djelovao. Kako, ne znamo, ali znamo da je djelovao kao što i sad u ovom slavlju djeluje na svakoga od nas. Njegova božanska milost i moć posvećuju, izgrađuju i pomažu nam da živimo svoju vjeru. Snagom euharistije i Božje ljubavi vjerujemo da je brat Henrik ostvario ono što je potrebno da uđe u nebesku slavu. Vjerujemo da su ona njegova djela koja je učinio u dobroti i ljubavi prema svojoj obitelji i svakom koga je susretao, bila ojačana u Bogu i da su ga uvela u vječni dom na nebesima“, poručio je biskup. Pozvao je potom vjernike da mole za pokojnog Henrika, ali da i sami rastu u svijesti kako im je potrebna hrana Isusova tijela i krvi. Potaknuo ih je da kao sudionici euharistijskog slavlja ne budu puki promatrači, nego aktivni vjernici svjesni da Bog mijenja, djeluje i posvećuje naše živote po svojem Tijelu i Krvi, po svojoj riječi, ljubavi i dobroti. „Neka nam i ova euharistija bude ono što će nas ojačati ne samo u našem životu, nego što će nam pomoći da shvatimo kako je Gospodin i našeg brata Henrika oblikovao kao svoga sina, na putu prema vječnosti“, zaključio je biskup.