U nedjelju 27. kolovoza požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu sv. Barbare u Jakšiću, predvodio u župnoj crkvi svetu misu tijekom koje je krstio dječaka Benedikta, peto dijete Zorana i Monike Subotić. Biskup Antun je na početku podsjetio kako mu je drago što ove ljetne vruće nedjelje može s Jakšićanima slaviti svetu misu, najveće Božje djelo za nas, Isusovu žrtvu ljubavi na križu i uskrsnu pobjedu. Rekao je da je veliki događaj što su supružnici Zoran i Monika Subotić danas u crkvu na krštenje donijeli svoje peto dijete. Kad roditelji u suradnji s Bogom na svijet donesu novo ljudsko biće, koje je Bog svojom ljubavlju smislio a roditelji s ljubavlju primili, pridonose Božjoj vječnosti i hrvatskoj budućnosti, ustvrdio je biskup. Podsjetio je nazočne na tužnu demografsku činjenicu u Hrvatskoj, više umrlih nego rođenih, istaknuvši da prema njoj ne bismo smjeli biit ravnodušni. Čestitao je i zahvalio roditeljima Subotić što su se opredijelili za peto dijete i na taj način posvjedočili kako žele surađivati s Bogom na pobjedi života u našoj hrvatskoj domovini, i da po Božjem naumu žele služiti životu.
U homiliji je spomenuo da je Isus u današnjem evanđeoskom ulomku napravio svojevrsno ispitivanje javnog mnijenja, kako to uobičajeno rade novinari i anketne agencije kad žele doznati što ljudi misle o različitim pitanjima društvenog života, od onih političkih do gospodarskih. Za razliku od tih anketa, pojasnio je biskup, čija pitanja se ne odnose izravno na osobu koja pita niti na ispitanika te oni nerijetko ostaju ravnodušni prema njemu, Isusovo pitanje: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« traži opredjeljenje s obzirom na njegovu osobu. Naglasio je kako Petrov odgovor na Isusovo pitanje »Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga«, zaslužuje posebnu pozornost jer ga je i sam Isus pohvalio, Dodao je da Petar – po Isusoovj riječi – nije do njega došao sâm, nego objavom Očevom. To znači, protumačio je biskup, da Petar nije o Isusu Kristu rekao neku ljudsku istinu, o Božju. Isus Krist je osoba u kojoj je Bog angažirao cijeloga sebe za nas, da bi u nama pobijedio našu prolaznost, nemoć i smrt, rekao je biskup, i ustvrdio da je onaj tko vjerom pripada Isusu Kristu ušao u dinamizam njegove pobjede. Stoga kad odgovaramo na pitanje tko je za nas Isus, nastavio je biskup, zapravo odgovaramo na pitanje tko smo mi. Kad kažemo da je Isus Mesija, Sin Božji, time tvrdimo da smo u njemu uzrasli do neba, i da smo po njegovoj smrti na križu postali s njime baštinici božanskog života.
Ustvrdivši da za čovjeka nema ničega važnijeg i sudbonosnijeg od toga, biskup je pozvao nazočne da s Petrom, obasjani svjetlom vjere koje im daruje Otac nebeski, ispovjede da je Isus Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga. Pozvao ih je da ne povjeruju onima koji im tumače tko su oni po nekim ljudskim naumima, već da mole Boga za dar svjetla u pameti i u duši da mogu razumjeti tko su oni po Božjem naumu, da su Božje djelo, koje se ostvaruje u Crkvi njegova Sina Isusa Krista. Govoreći o Crkvi biskup je ustvrdio da ona nije organizacija u koju se ljudi učlanjuju, nego organizam, živo tijelo jer je u njoj prisutna moćna Isusova riječ u snazi njegova Duha, i jer se u Crkvi u euharistijskom slavlju obnavlja Isusova žrtva s križa i njegova moć kojom je pobijedio zlo i smrt. Naglasio je da je ta Isusova moć potrebna ljudima upravo zato što su slabi i smrtni. Kazao je kako u ulomku prvog čitanja iz Knjige proroka Izaije, Bog po svom proroku poručuje upravitelju kraljevskog dvora Šibni da će ga lišiti njegove službe, oduzeti mu vlast koju mu je kralj povjerio, jer je tu vlast zlorabio, i korumpiran širio nemoć zla oko sebe, te da će ključeve kraljeva dvora dati drugom upravitelju Elijakimu, Biskup je rekao da je Isus u današnjem evanđelju, služeći se tom Izaijinom metaforom ključeva, apostolu Šimunu Petru povjerio vlast u svojoj Crkvi – promijenivši mu ime u Petar, što na grčkom znači »stijena«, čvrsti kamen na kojem Krist gradi svoju Crkvu. Vlast koju je Isus povjerio Petru – da moćnom Božjom ljubavlju razvezuje i razrješuje ono što je u ljudima zamrsilo i zapetljalo zlo, sebičnost, nemoć i smrt – povjerio je i njegovim nasljednicima, papama, i nasljednicima apostolskog zbora, biskupima, koji služe toj Isusovoj moći s križa. Crkva već dvije tisuće godina na zemlji živi kao Isusov organizam po kojem je Gospodin prisutan među nama i svojom nas milosrdnom ljubavlju povezuje u jedno tijelo kojim kola njegova milosna krv koja nas čisti od svega što je u nama nemoćno za život vječni.
Crkva u našem narodu kroz trinaest stoljeća, ustvrdio je biskup, nije moćna zbog novca ili nekretnina koje posjeduje – materijalna dobra koja Crkva posjeduje služe da Isus svojom moći dopre do svakog čovjeka i ponudi mu da postane dionikom njegove pobjede – nego ju je unatoč njezinim slabostima moćnom činio uskrsli Gospodin Isus Krist, pobjednik nad zlom i smrću. Poručio je nazočnima da ćemo biti blagoslovljeni rod hrvatski koji ima budućnost, ako ostanemo povezani s Kristom. Rekao je da će mali Benedikt kroz sakrament krštenja biti ugrađen u živi Isusov organizam. Dok je tjelesnim rođenjem od svojih roditelja označen prolaznošću i smrtnošću, novim rođenjem u krštenju bit će zaodjeven Isusovom pobjedničkom moći. Pozvao je njegove roditelje i sve nazočne da obnove vjeru da su krštenjem ušli u Isusov dinamizam vječnog život, da je Isus najvažniji i najsudbonosniji za njihovu vječnu sudbinu, te da se u javnom životu ne srame što pripadaju Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Dokle god se sramimo Krista i Crkve, dotle smo nemoćni, ustvrdio je biskup, i potaknuo vjernike da u svojoj hrvatskoj domovini njeguju ponos vjere.
Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao roditeljima Subotić na rođenju njihova petog djeteta, ali još više na njegovu novom rođenju u krštenju za Božju vječnost. Poručio im je da budu ponosni što su na Božjoj strani, na strani života i budućnosti naše zemlje i Božje budućnosti te ih pozvao da učine sve što je potrebno da njihovo novokršteno dijete u povezanosti s Bogom korača ovom zemljom. Zahvalio je nazočnima na strpljivoj pobožnosti kojom su sudjelovali na ovom slavlju, kao i za sve ono što redovito nastoje činiti u suradnji sa svojim župnikom Tihomirom Bilešćićem da budu živi dio Isusove Crkve i naše Biskupije ovdje u Jakšiću. Pozvao ih je na veliku biskupijsku misu na Euharistijskom kongresu idućega 24. rujna, na kojoj će sudjelovati svi dijelovi naše mjesne Crkve, i na taj način posvjedočiti da znaju kome pripadaju, i omogućiti Isusu Kristu da na Kongresu u nama ostvari i očituje svoju Crkvu kojoj pripadamo, koju volimo i s kojom se ponosimo. Izrazio je radost ponovnog susreta s njima u Pleternici na proslavi Gospe od Suza, kao i u Kutjevu na proslavi Male Gospe. Na sve članove obitelji Subotić te na sve nazočne zazvao je Božji blagoslov.
Nakon misnog slavlja biskup se u prostorima župne kuće zadržao u kratkom razgovoru sa članovima obitelji Subotić, zanimao se za njihov obiteljski život, djeci je podijelio darove, a supružnicima novčani prilog.
