U nedjelju 13. listopada 2024. godine požeški biskup Ivo Martinović je predvodio slavlje blagoslova obnovljene župne crkve Našašća Sv. Križa u Orahovici i posvete novog kamenog oltara u kojeg su položene relikvije hrvatskog blaženika Miroslava Bulešića. Uz biskupa Ivu u slavlju su sudjelovali domaći župnik Željko Strnak, svećenici Našičkog dekanata na čelu s dekanom Antom Ivićem, pitomci Kolegija Požeške biskupije, otac Pavle Radusinović iz manastira Orahovica s pratnjom, javni dužnosnici na čelu s gradonačelnikom Orahovice Sašom Risterom te mnoštvo vjernika.
Na početku homilije biskup je podsjetio kako papa Franjo potiče vjernike da na današnji dan mole za mir u svijetu, a Hrvatska biskupska konferencija poziva na molitvu, suradnju i pomoć s postradalima od elementarnih nepogoda u Bosni i Hercegovini. Pozvao je potom vjernike da se zaustave nad naviještenom Božjom riječi koja je uvijek životna i otkriva Božji ljepotu, bogatstvo, ali i zahtjevnost. Osvrnuo se na prvo čitanje iz Knjige mudrosti koje govori o mudrosti i razboritosti koje su važan temelj za ljudski život. „Mudrost i razboritost su i darovi Duha Svetoga. Mudrost se odnosi na ljudski razum, um, intelekt i spoznaju, a razboritost na naše srce i osjećaje i, ako 
su povezane daju smisao i ljepotu života. Po njima se u ljudskom životu ostvaruje ljubav po kojoj Bog djeluje na najjednostavniji način po našim životima“ ustvrdio je biskup. Kazao je zatim da nam današnja riječ Božja ne govori samo o mudrosti, umnosti i razboritosti, nego i o zahtjevnosti. Potkrijepio je to riječima iz poslanice Hebrejima: „Živa je riječ Božja i djelotvorna; … prosuđuje nakane i misli srca.“ (Hebr 4,12) Kazao je potom kako se zahtjevnost Božje riječi osobito očituje u naviještenom evanđeoskom ulomku u kojem Isusu prilazi bogati mladić s pitanjem: „Što mi je činiti da baštinim život vječni?“ (Mk 10,17) Biskup je kazao kako je to bio mladić pred životnim izazovima te se s njim svatko može poistovjetiti. „Svatko od nas želi baštiniti život vječni, doći u raj. Zanimljivo je da Isus govori kako nije važno samo poznavati zapovijedi. Ovdje 
se navodi sedam zapovijedi koje se odnose na naš život i na odnose prema ljudima i materijalnim dobrima. Prve tri zapovijedi koje obuhvaćaju naš odnos prema Bogu se ne spominju. I kad je mladić spomenuo da je sve zapovijedi izvršio, Isus govori da mu jedno nedostaje: ‘Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.’ (Mk 10,21) Mladić je otišao tužan i žalostan jer je imao velik imetak. Možemo reći kako je mladić imao i mudrost, imao je um da je spoznao Boga, imao je srce za Boga, ali još nije bio slobodan u srcu. Bio je zarobljen i zato je otišao žalostan“, ustvrdio je biskup te kazao kako je važno biti slobodan za Boga. „Mladić je imao slobodu i ljubio je Boga, ali nešto ga je priječilo da bude potpuno predan Bogu. To primjećujemo često i u svojim životima, da bismo nešto željeli učinili za 
Boga, ali nešto nas priječi i, ipak ne možemo. Isusove riječi su pogodile Petra: ‘Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.’ (Mk 10,28) Petar će tek poslije shvatiti da Isus traži apsolutno predanje“, zaključio je biskup te se osvrnuo na primjer bl. Miroslava Bulešića koji se predao Isusu u potpunoj slobodi. Napomenuvši kako se njegove relikvije polažu u novi oltar, biskup je podsjetio sudionike slavlja na Blaženikov život. “Rođen je 13. svibnja 1920., a 11. travnja 1943. je bio zaređen za svećenika. Zanimljivo je zapaziti što je na dan ređenja zapisao u svom dnevniku: ‘Moja majka, otac i braća su plakali, a i mogli su – sin im je umro.’ Sám je prestajao biti njihova svojina i počinjao biti stvar Božja. Bio je svjestan da je potpuno sebe predao Bogu. Umro 
je za oca, za majku i za svoju obitelj zato što je potpuno želio služiti Bogu. Nije umro, nego se odrekao. Nije robovao ni ocu, ni majci, ni svojoj obitelji, ni bilo čemu da bi potpuno služio Bogu. Imao je unutarnju slobodu srca i potpunu ljubav prema njemu. I na dan svoje mlade mise rekao je ono što mi molimo u Očenašu: ‘Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja’. Želio je da se po njegovom životu ostvaruje ono što Bog želi“, ustvrdio je biskup. Kazao je kako se u životu Miroslava Bulešića ostvarilo ono za što mladić iz evanđelja nije bio spreman. Podsjetio je potom vjernike kako je bl. Miroslav 12. studenog 1947. podnio mučeništvo jer nije dopustio da komunistički režim i oni koji ne vjeruju u Boga oskvrnu svetost oltara. „On je umro za ono što mi danas posvećujemo, za oltar 
Gospodnji, za svetohranište, za Isusa Krista koji nam se daje u tajni Presvetoga Tijela svoga. Oltar je središte našeg duhovnog života, a u svakoj crkvi i simbol je Isusa Krista. Po relikvijama bl. Miroslava Bulešića ovaj oltar ostaje trajni znak njegove ljubavi prema Gospodinu koji nam se daje na oltaru u svakoj misi. U svakoj misi na ovom oltaru bit će prisutan Isus Krist koji nas gleda svojim pogledom ljubavi, kao što je gledao mladića iz evanđelja. I na ovom oltaru bit će ona ljubav koju je blaženi Miroslav potpuno uzljubio svojim životom. Relikvija blaženog mučenika ostat će trajni znak ljubavi prema Gospodinu koji nas ne prestaje ljubiti. Taj znak našega blaženika dragocjen je za naše vrijeme, za naš narod i Crkvu jer govori o životu koji 
se potpuno predao Gospodinu.“ Podsjetivši kako je bl. Miroslav Bulešić kao svećenik s 27 godina podnio mučeništvo, kazao je kako nam on ostavlja primjer ljubavi te nas potiče da i mi poput njega odgovorimo na Božji poziv svojim umom, srcem i slobodom. „Njegov primjer nas poziva da svojom ljubavlju ostvarujemo pripadnost Crkvi koju je Krist ustanovio i posvetio svojom krvlju i svojim križem. Krist to čini i u ovom slavlju. Ova crkva je njemu posvećena. Ona i ovaj oltar znak su njegove ljubavi koja se nastavlja izlijevati u naše živote. Ljubavi koja posvećuje po sakramentu krštenja da postajemo djeca Božja. Ljubavi koja nas po sakramentu svete ispovjedi čisti i pere od svih grijeha. Ljubavi koja nas u sakramentu svete potvrde posvećuje da primimo 
snagu Duha Svetoga i da budemo njegovi svjedoci. Ljubavi koja posvećuje muškarca i ženu da postanu jedno tijelo i žive kao nerazdruživi u ljubavi koju je on utemeljio i darovao. Ljubav je to koja tješi, koja liječi, koja spašava, koja jača u zajedništvu s njim i ljudima. To je Isusova ljubav koja gleda s oltara i koja se daje s oltara. To je ljubav koju trebamo prepoznati i otkriti, kao što ju je otkrio i naš bl. Miroslav Bulešić. Neka nam Gospodin ne uskrati svoj pogled kad dođemo u crkvu, iako smo možda nedostojni. Njegov pogled je uvijek pogled koji ljubi, pa i onda kad mi odlazimo žalosni što nemamo snage dovoljno ga ljubiti. Nastojimo moliti ono što smo stavili kao geslo ovoga slavlja, da nas Gospodin obnovi. Neka nas obnovi u svojoj ljubavi da uistinu živimo kao djeca svjetla i djeca Božja“, poručio je na kraju homilije biskup Ivo.
