U nedjelju 1. rujna 2024. godine, požeški biskup Ivo Martinović je pohodio Župu Pohoda Blažene Djevice Marije u Voćinu te u bazilici predvodio euharistijsko slavlje i krstio troje djece iz mnogočlanih obitelji: Abela, šesto dijete roditelja Gorana i Snježane Tašić, Martu, šesto dijete roditelja Emanuela i Jozefine Marinović te Enu, četvrto dijete roditelja Boška i Marine Gusić.
Biskup je potom pozvao nazočne da svojim molitvama poprate djecu koja će po krštenju ući u otajstvo Božje ljubavi i primiti novi život te postati djeca Božja. Pozdravljajući roditelje djece koja će se krstiti, poručio mi je kako su njihova djeca dar Božji po kojima Bog obogaćuje ne samo njihove obitelji, nego i cijelu Crkvu i Domovinu. Pozdravljajući nadalje sve okupljene vjernike biskup se obratio članovima kulturno-umjetničkog društva odjevenim u narodne nošnje. Rekao im je kako oni na taj način svjedoče o svojoj kulturi, povijesti i ljubavi koju imaju prema vlastitom identitetu koji je utkan u hrvatski narod, vjeru, kulturu i sve ono što je neizbrisivo. „Jednako tako je neizbrisiv pečat svetoga krštenja koje će primiti maleni Abel, Marta i Ena, s kojim smo i mi opečaćeni, zaključio je biskup Ivo.
Prigodnu homiliju biskup je započeo riječima apostola Jakova iz drugog čitanja: „Braćo i sestre, moja ljubljena“, te je kazao kako je važno biti svjestan da nas Bog ljubi. „To se danas možda teško primjećuje jer ne razmišljamo o Božjoj ljubavi. Možda nekada imamo krivi pristup prema Bogu, ali treba biti svjestan da se Božja ljubav dariva na različite načine. Ona je katkada vidljiva, a katkad nevidljiva, ipak Bog je svojom ljubavlju uvijek prisutan u našem životu. Jednako tako i ljubav oca i majke u životu djece je koji puta vidljiva, a koji puta nevidljiva. Djeca ne vide uvijek onu ljubav koju roditelji imaju prema njima, tako je i ljubav Božja prisutna u otajstvu, u onom nevidljivom što on ostvaruje u našem životu“, kazao je biskup. 
Pojasnio je potom kako je Bog svakog čovjeka stvorio iz ljubavi bez obzira što možda to ne prepoznajemo. „Ako se dogodi da druge ne prepoznajemo kao plod ljubavi Božje, to ne umanjuje njegovu stvoriteljsku ljubav. To ne umanjuje niti našu veličinu i ulogu koju nam Bog daje u životu“, poručio je biskup ustvrdivši kako sva naviještena čitanja potiču na razmišljanje upravo o Božjoj ljubavi. „Bog svoju ljubav ima prema svima i oduvijek, a njegova prisutnost je vječna. Bog svoju prisutnost ostvaruje kao dar našega života. On se očituje i kao svjetlo, blizina i prisutnost“, ustvrdio je biskup.
Potom je kazao kako Bog čovjeka u povijesti spasenja vodi svojom riječju i koju je konkretizirao u deset zapovijedi. „Mojsije u prvom čitanju poziva izraelski narod da bude vršitelj Božjih zapovijedi. Vršenje zapovijedi je prihvaćanje njegove riječi. A samo onaj tko ih prihvaća taj ih vrši, upozorava Mojsije, taj je mudar i postaje velik. I mi ćemo postati veliki onoliko koliko smo oslonjeni na Boga i na njegovu riječ“, zaključio je biskup.
Podsjećajući nadalje na Jakovljevu poslanicu, biskup je kazao da je važno biti ne samo slušatelj, nego vršitelj Božje riječi i njegovih zapovijedi. O tome govori i sv. Marko u evanđeoskom ulomku. „Farizeji i pismoznanci prigovaraju Isusu jer njegovi učenici čine ono što nije po židovskom zakonu, po obredu, jer su jeli prije nego što su oprali ruke. Židovi su obredno prali ruke jer za njih to bila svetost i odvojenost od svega što je pogansko i nečisto, jer su bili uvjereni da su samo oni sveti, savršeni i čisti. I zato čujemo Isusovu kritiku i riječi s kojima ih upozorava na riječi koje je izrekao prorok Izaija: ‘Ovaj me narod usnama štuje, a srce mu je daleko od mene’. Isus daje kritiku farizejima i pismoznancima, ali i upozorava svoje učenike da ne budu licemjerni poput njih, nego da srcem časte svoga Boga.“ Biskup je potom naglasio kako je čistoća srca temelj odnosa s Bogom. Napomeno je kako Bog jedini poznaje ljudsko srce, te ponavljajući Isusove riječi upozorio kako iz ljudskog srca proizlaze naši grijesi.
Biskup je potom povezao naviještenu riječ s krštenjem te kazao kako je Bog jedini kadar očistiti ljudsko srce i dušu. „Po sakramentu krštenja on ovu djecu čisti od istočnog grijeha i njihov život postaje čist, svet. Tu svetost i čistoću primili i mi u sakramentu krštenja. Snagom svoje prolivene krvi na križu, Krist nas čisti od svih naših nečistoća i posvećuje da živimo kao djeca Božja. I stoga je potrebno biti svjestan da je krštenje temelj našeg života s Bogom, života kao djece Božje koji srcem prihvaća njegove zapovijedi.“ Pozvao je potom roditelje da u tom smislu odgajaju svoju djecu kako bi ona rasla upoznavajući Boga i srcem prihvaćala njegova zapovijedi. „Po tome će oni postati veliki. Velik narod postaje po onome što prihvaća od Boga, po ljubavi prema Bogu, po ljubavi prema životu, po ljubavi prema čovjeku, po ljubavi koja se u njemu temelji i za njega živi.“ Upozorio je zatim roditelje kako im u odgoju neće uvijek biti lako, ali ih je potaknuo da nikada ne posustanu s odgojem u vjeri. „Znate da vaša ljubav i vjera imaju svoju veličinu u onome koji vas je stvorio, koji vam je darovao vašu djecu i koji nas sve vodi prema uskrsnuću. Zato i ovu djecu krstimo da postanu djeca Božja i da se svojim životom po vjeri rode za uskrsnuće, za slavu, za vječnost“, zaključio je biskup.
