U nedjelju 29. rujna 2024. godine, požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu sv. Leopolda Mandića u Požegi i ondje u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje u zajedništvu sa župnikom Jozom Jurićem i župnim vikarom Tomislavom Varelom. Na početku slavlja u ime okupljene župne zajednice biskupa je pozdravio župnik Jurić. Izrazio je srdačnu dobrodošlicu biskupu Ivi ističući kako ga vjernici ove župe od trenutka njegova imenovanja prate svojim molitvama. Kao podsjetnik na trajnu molitvenu povezanost predstavnici župljana su mu uručili cvijeće i krunicu koju su izradili članovi zajednice mladih Križara. Uz obećanje trajne molitvene podrške, župnik Jurić je zamolio biskupa da ih ohrabri svojom pastirskom riječju te da se u svojim molitvama sjeti i ove požeške župe.
U homiliji biskup Ivo je poručio vjernicima kako nam se Bog daruje i objavljuje u svojoj riječi, ali nas po njoj i odgaja. Ustvrdivši kako svatko Božju riječi prima i proživljava na osoban način, protumačio im je naviještena čitanja započevši s prvim čitanjem iz Knjige brojeva. „Mojsije kao duhovni i politički vođa brinuo je za izraelski narod. I događa se nešto neobično. Duh Božji silazi još i na sedamdesetoricu drugih koji počinju prorokovati. Nakon što jedan mladić dojavljuje Mojsiju kako i drugi prorokuju u ime Božje, Jošua reagira tražeći od Mojsija da ih ušutka. Zavidan je i misli da će se time ugroziti Mojsijev autoritet, vlast, uloga i ugled. A Mojsije mu odgovara: ‘O kad bi sav narod bio prorok’ (Br 11, 29). Mojsijeva želja je da se Bog u svakome još više nastani. Nije zavidan što Bog djeluje preko drugoga“, poručio je biskup istaknuvši kako je važno i danas biti svjestan da Bog ne djeluje samo po određenim pojedincima, nego se očituje po svakom čovjeku.
Biskup se potom osvrnuo i na drugo čitanje iz Poslanice sv. Jakova koje nas poziva da bogatimo u Bogu. „Jakov osuđuje bogataše. On gleda ljudski život i gleda ljude koji su usmjereni samo na sebe, koji se bogate samo za sebe. Njihov život je usmjeren samo na ovozemaljsko, prolazno. Sv. Jakov želi poručiti kako nije važno ovo prolazno, nego ono neprolazno, vječno. Tko od nas ne bi poslije ovog života želio doći u raj i biti u zajedništvu s Bogom. Zato sv. Jakov poručuje da se treba bogatiti u Bogu i njime ispunjavati svoj život i svoju dušu.“
Biskup je potom ustvrdio kako se slična poruka nazire i u evanđeoskom izvještaju u kojem sv. Marko opisuje kako apostoli prilaze Isusu govoreći da drugi u ime Isusovo izgone đavla i liječe, odnosno čine što po mišljenju apostola ne bi smjeli. Isus im odgovara: „Tko nije protiv nas, za nas je. Ne branite mu!“ (Mk 9, 39). Upozorio je kako i mi slično često reagiramo iz ljudske zavisti. „Često mislimo ako je u nečemu netko drugačiji i ako ima različiti stav i mišljenje od našega, da je protiv nas. Koliko puta su u braku i obitelji nastali problemi i svađe samo zato što je netko imao drugačiji stav ili mišljenje od našega. Nije bio protiv, ali je iznio ono što je plod njegovog razmišljanja i do čega je došao po svojoj spoznaji, logici i osjećajima. Često osobe osuđujemo jer mislimo da su protiv nas, iako možda s njima živimo zajedno svaki dan. Isus želi naglasiti da kršćanin u sebi treba imati ono što nadilazi samu ljudskost. Kršćanin mora u sebi imati ono što je Božje da u svakom gleda brata i sestru. Ono što je drukčije ne bi trebalo i ne bi nas smjelo opterećivati, nego bi trebalo biti naše bogatstvo. U obitelji trebali bi upoznati i otkriti u mužu, ženi, bratu i sestri, ocu i majci bogatstvo ne samo života, nego misli, riječi i djelovanja. Isus nas potiče da srcem prihvatimo druge i drugačije, one koji s nama žive, koje možda doživljavamo ili mislimo da su nam opterećenje. Prihvatiti drugoga onakvim kakav jest znači prihvatiti i samoga Boga koji je stvorio svakoga od nas.“
Nastavljajući tumačiti evanđeoski ulomak biskup se osvrnuo i na Isusov govor o sablazni. „Sablazniti drugoga znači navesti ga na grijeh, usmjeriti ga krivim putem. U ovom slučaju Isus misli prije svega na malene, na one koji trebaju upoznati Krista. To su u prvom redu djeca i mladi, ali to mogu biti i odrasli koji žele ići putem Krista, a mi ih možda udaljavamo od Božjega puta. Čuli smo kako Isus govori teške i za nas neshvatljive riječi. Ako nešto nije kako treba, onda to trebamo odsjeći.“ Biskup je pojasnio kako je riječ o slikovitom govoru kojim Isus potiče da je od sebe potrebno odbaciti sve ono što te navodi na zlo i grijeh, što nas udaljava od Boga. Kazao je kako nas Isus poziva na obraćenje da budemo bolji, da budemo oni na kojima će uistinu počivati Duh Sveti. Podsjetio je kako smo svi su u sakramentu potvrde primili pečat dara Duha Svetoga. „Duh Sveti treba biti onaj koji će nas nadahnjivati, voditi i pomagati da rastemo kao djeca Božja. Budimo svjesni ne samo da nam je Bog potreban u životu, nego da su nam potrebni i drugi ljudi, osobito braća i sestre u obitelji s kojima živimo. Nastojimo stoga svoje poglede usmjeriti uvijek na Boga koji nas ohrabruje, potiče i poziva da ne budemo usmjereni samo na ovozemaljsko i na sebe, nego da prihvaćamo i druge ljude osobe te im pomažemo da rastu u vjeri i ljubavi. Neka nas njegova riječ nadahnjuje, ohrabruje, čisti i prosvjetljuje te pomaže da u svom životu i u životu drugih prepoznamo Božju prisutnost i da budemo nositelji njegove ljubavi“, zaključio je biskup Ivo.
