Požeški biskup Ivo Martinović pohodio je u nedjelju, 27. listopada 2024. Župu sv. Mihaela Arkanđela u Dubočcu te predvodio euharistijsko slavlje prigodom kojeg je blagoslovio novi oltar i ambon u župnoj crkvi, rad akademske slikarice Snježane Inkret i kipara Miljenka Kranjčeca.
Polazeći od naviještene Božje riječi, biskup je u homiliji kazao da prorok Jeremija u prvom čitanju naviješta povrataka sjevernih plemena koji radi progona Asiraca i, koje Bog okuplja, dok se u drugom čitanju iz Poslanice Hebrejima govori o svećeništvu koje se ostvaruje u ljudskosti te da veliki svećenik koji u ime Božje prikazuje žrtve za narod nije neki vanzemaljac, nego čovjek koji ima svoje slabosti, ali ono što čini, čini u ime Božje. Istaknuo je kako i mi u svakoj svetoj misi gledamo Velikog Svećenika koji nam se daje za hranu i po nama prinosi Ocu žrtvu svoje ljubavi. Osvrnuvši se na naviješteni ulomak iz evanđelja po Marku, biskup je
istaknuo kako nam evanđelist daje na poticaj i promišljanje slijepca Bartimeja. Biskup je naglasio kako je važno biti svjestan darova koje nam Bog daje, na temelju Bartimeja možemo prepoznati koliko je u životu dragocjeno imati vid, dar koji nam Bog daje da možemo zapažati sve stvoreno, da možemo vidjeti svoje roditelje, braću i sestre, djedove i bake, a čega zapravo često nismo svjesni jer znamo kako je to nešto normalno. Potaknuo je okupljene vjernike da zahvaljuju Bogu, ne samo za dar vida, nego i za sve ostalo čime su obdareni te budu svjesni veličine Boga i onoga što primaju od njega, jer na te darove često gledamo kao na nešto što smo stekli ljudskim zakonitostima ili ih zanemarujemo.
Nastavljajući promišljanje o evanđeoskom tekstu, biskup je istaknuo kako kod slijepca Bartimeja možemo zapaziti tri dimenzije, koje su važne za svakog od nas. Spomenuo je kako nas njegova sljepoća podsjeća i na našu sljepoću koja nije samo fizička, nego drugačija jer zbog mraka u našim životima ili dušama ponekad nismo vidjeli ljubav naših bližnjih, nismo prepoznali ono što nam Bog daje i što drugi čine za nas. Za drugu dimenziju biskup Ivo je naglasio kako je slijepac Bartimej bio prosjak koji je zazivao Isusa da mu se smiluje, tako i mi često nešto tražimo – prosimo nešto od drugih, pažnju, osjećaje ili poštovanje od svojih bližnjih, a zaboravljamo na zahvalnost trebamo učiniti prema Bogu i onima koji nas okružuju. U prosjaku Bartimeju prepoznajemo da nismo učinili što smo mogli ili bili dužni učiniti, da nismo posvjedočili svoju ljubav i osjećaje prema onima koji su vapili za tim. Nadovezujući se na spomenuto, biskup je kao treću dimenziju izdvojio samoću slijepca Bartimeja, ona i nas često zahvati te nam razara ljepotu, radost i smisao života. Bartimejevu samoću možemo i mi doživjeti iz različitih razloga, ali je važno u tome, poput slijepca Bartimeja, zazvati Isusa njegovim riječima: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ i biti svjesni da i u svakom od nas ima nešto sljepoće, ali da je uvijek s nama Isus, koji će nam pomoći.
U nastavku homilije, biskup je podsjetio na važnost dostojanstva, što ističe i evanđelist Marko za slijepca Bartimeja. I nama Isus poručuje da imamo svoje dostojanstvo, a tako i prema slijepcu Bartimeju, prema kojemu najprije očituje svoje poštovanje, a zatim mu vraća vid, kazao je biskup i spomenuo da u naviještenom evanđelju možemo vidjeti dvije vrste ljudi, jedne koji su ušutkavali slijepca Bartimeja, a druge koji su ga sokolili, govoreći mu: „Ustani! Zove te!“. Upozorio je kako i danas postoje osobe koje žele druge ušutkati i koje žele prikazati da na ovom svijetu kao da ne postoje osobe koje imaju svoje probleme, poteškoće i muke. Potaknuo je okupljene da ne budu oni koji će druge ušutkavati, nego da budu oni koje će poput osoba iz evanđelja druge sokoliti i pomagati im da dođu do Isusa, koji će im biti svjetlo na životnom putu. Naglasio je da i sami moramo biti poput Bartimeja, doći do Isusa i zamoliti ga da nam pomogne kako bi mogli širiti Njegovo svjetlo, istinu, svetost, dobrotu, mir i radost drugim ljudima. Biskup je na koncu homilije pozvao vjernike da otkrivaju nadnaravno svjetlo u ljudima oko sebe, ali ponajprije u Kristu koji nas i blagoslovom ovog oltara i ambona okuplja oko sebe da bi bili dionici Božjeg otajstva i nositelji božanskog svijetla.
