Na svetkovinu Svih Svetih, u petak 1. studenoga 2024. godine požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu Svih Svetih u Požeškim Sesvetama i ondje u zajedništvu s upraviteljem župe Filipom Tomićem i svećenicima Pleterničkog dekanata predvodio središnje euharistijsko slavlje prigodom svetkovine zaštitnika Župe
U homiliji biskup se osvrnuo na naviještenu Božju riječ za koju je kazao da poziva na razmišljanje o svetkovini Svih svetih tj. o svecima, ali i o onome što Bog nama poručuje u njenom slavlju. Kazao je kako u prvom čitanju iz Knjige otkrivenja sv. Ivan opisuje svoje viđenje, stvarnost koju vidi, a koja je eshatološka i nedokučiva. „Ivan u njoj ima iskustvo gledanja onoga što će Bog s ljudima ostvariti u vječnosti. 
Neizmjeran broj opečaćenih koji dolaze iz svih naroda, plemena i jezika. Simbolični broj od 144 000 označava neizmjerno mnoštvo onih koji su svoje živote proslavili i koji su kod Boga. To su ljudi iz svih naroda, rasa, plemena i jezika jer kod Boga nema privilegiranih. Bog je stvoritelj i Otac svih i želi da svi dođu u njegovu slavu“, kazao je biskup. Protumačio je potom Ivanovu tvrdnju da su sveti „opečaćni“ istaknuvši kako se radi o sakramentu krštenja i potvrde po kojima smo pozvani biti dionici nebeske slave. „Sv. Ivan misli i na život Crkve u Maloj Aziji koja doživljava velike progone. Zato govori da su oni oprali svoje haljine u krvi janjetovoj. Krv janjetova je presveta euharistija koja i nas čisti kao što je i njih prala da budu dionici nebeske slave. Ono što Bog daje po svojoj milosti u tajni euharistije treba biti naša snaga za život u vjeri i svetosti.“ Kazao je nadalje kako sv. Ivan poručuje da Bog želi povezati one koji su na nebu i nas na zemlji. „Ono što su oni prošli je i naša stvarnost života kojoj živimo, a obilježena je borbe između dobra i zla koja će trajati do svršetka svijeta. Pozvani smo poput svetaca, boriti se protiv zla i grijeh, ali i svega sve ono što razara i uništava naš život u vjeri.“
Biskup se potom osvrnuo na drugo čitanje u kojem sv. Ivan sve vjernike naziva djecom Božjom. Podsjetio je kako smo po sakramentu krštenja svi postali djeca Božja, ali smo pozvani tako i živjeti. „Hod djece Božje treba biti u jednostavnoj ljubavi. Ljubav je prepoznatljivi znak djece Božje. I kad promatramo sebe, svoje živote i obitelji, vidimo koliko je ljubav dragocjena, važna i potrebna. Svi u životu očekujemo ljubav i svjesni smo koliko je ona danas potrebna u našim obiteljima. To je poziv na svetost.“ Kazao je kako je upravo ovih dana odlazak na groblje, paljenje svijeća i molitva znak ljubavi prema preminulima. „Ljubav je ono na što nas sv. Ivan poziva i podsjeća kako je ljubav put koji vodi do vječnosti, put svetosti i vječne nagrade.“
U nastavku homilije biskup se osvrnuo i na evanđeoski ulomak o blaženstvima. „Isus govori ono što je važno ne samo za njega, nego i za svakoga od nas. Iznosi program koji njegovi sljedbenici trebaju ostvarivati u svom životu kako bi baštinili vječnost. Taj program je sam Isus ostvario i svojim životom posvjedočio. To je poziv i nama da slijedimo njegov put kao siromasi duha“, poručio je biskup te pojasnio kako je „siromah duhom“ svaki vjernik koji je svjestan da mu je potrebna Božja ljubav. „Svako od nas je siromah duhom. Bog nam treba u našoj duši i u našem životu. Potrebna nam je njegova svetost, ljubav, milosrđe, dobrota, istina i sve ono što nas izgrađuje i obogaćuje da ga slijedimo s vjerom prema vječnosti. Blaženstva su nam poticaj da budemo svjesni kako je to ostvarivo. Ako pomnije promotrimo svece, prepoznat ćemo da je svaki od njih na svoj način ostvario ova blaženstva. Ako promatramo i svoje živote vidjet ćemo da u ovim blaženstvima prepoznajemo sebe i svoj životni put s Bogom.“ Biskup je nadalje osim siromaštva duhom, za nasljedovanje blaženstava posebno naglasio čistoću srca. „Čistoća našega srca je bogatstvo iz kojega se Božja dobrota i ljubav šire po nama. Znamo da je Isusovo srce potpuno čisto te se od njega trebamo učiti putu svetosti i istine. Često ne vidimo ono što je čisto radi prljavštine koja se događa u našem životu ili životu drugih. Zato je potrebno da budemo svjesni kako je jedino Bog potpuno čist, potpuno svet i potpuno istinit. Slijediti Isusa u blaženstvima znači biti svjestan da se ona mogu ostvarivati i u našem životu. Ostvarivanje svetosti je put darivanja i put ljubavi. Ako promatramo svece onda ćemo vidjeti da su oni nešto ostvarili zato što su ustrajali na svom putu vjere bez obzira o kojem je obliku svetosti riječ.“ Biskup je nadalje kazao kako svetost nije nešto imaginarno, nestvarno ili neostvarivo, nego nešto konkretno što se iz dana u dan živi u oslonjenosti na Boga. „Svetost je naša duhovna jakost i trajna povezanost s Bogom u ljubavi prema njemu i ljudima. I to su sveci na različite načine ostvarili.“ Podsjetio je potom vjernike kako se na svetkovinu Svih Svetih Crva spominje svih onih koji su službeno proglašeni svetima, ali i mnoštva drugih neznanih koji žive u nebeskoj slavi, iako nisu od 
Crkve službeno proglašeni svetim. „Ova je svetkovina poticaj nama da u današnje vrijeme budemo oni koji će svoju vjeru živjeti i hoditi kao djeca Božja u njegovoj ljubavi i svetosti. Izazovi suvremenog svijeta pokušavaju nas udaljiti od Boga, umanjiti našu vjeru, našu povezanost s Bogom i ljubav prema njemu i međusobno. Budimo svjesni da ono na što nas Isus poziva i na što nas potiče sv. Ivan je ljubav prema Bogu i prema svakom čovjeku. Ljubav je put svetosti“, poručio je biskup te zaključio homiliju riječima sv. Terezije iz Kalkute: „Svetost nije luksuz koji je rezerviran za neke. Upućen je vama, meni i svima. I ako naučimo ljubiti, naučit ćemo biti sveti. Prvi korak do svetosti je želja da se ona osvoji. Isus želi da budemo sveti kao njegov Otac. Svetost se sastoji u radosnom prihvaćanju volje Božje.“ Molimo Gospodina da nam udijeli snagu da prihvatimo njegovu volju u svom životu i da ljubimo sebe, druge ljude i njega iskrenim srcem i kao siromasi kojima je potrebna njegova milost i prisutnost u ovom životu, na putu prema vječnosti.“
