Prigodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, 16. studenoga 2024. požeški biskup Ivo Martinović predvodio je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre u Požegi za sve poginule i preminule hrvatske branitelje te sve žrtve Domovinskog rata. Koncelebrirali su svećenici iz biskupijskih središnjih ustanova, a sudjelovali su roditelji poginulih branitelja, predstavnici udruga hrvatskih branitelja, Hrvatske vojske i policije, različitih ustanova Grada Požege i Županije Požeško-slavonske na čelu sa županicom Antonijom Jozić, njezinim zamjenikom Ferdinandom Trohom, zamjenikom požeškog gradonačelnika Borislavom Miličevićem te pleterničkom gradonačelnicom Marijom Šarić.
Na početku biskup Ivo je pozdravio nazočne istaknuvši kako je ova sveta misa svojevrstan nastavak sinoćnjega slavlja u kojem su se vjernici spomenuli isusovaca, osnivača, djelatnika i učenika požeške Gimnazije i Akademije koji su pokopani u kripti crkve sv. Lovre, poglavara i pitomaca požeškog Orfanotrofija te onih koji su kao žrtve „Križnog puta“ 1945. bili ubijeni u Požegi. Kazao je kako su se tom prigodom spomenuli i hrvatskih branitelja i braniteljica koji su položili živote u obrani Vukovara i Škabrnje te svih žrtava Domovinskog rata. „Danas želimo zahvaliti Bogu za njihove žrtve i položene živote, svjesni kako je euharistijsko slavlje najveći dar koji im možemo učiniti i na taj način iskazati ljubav prema njima i Bogu.“
U homiliji biskup je protumačio naviještena čitanja počevši od Ivanove poslanice upućene prijatelju Gaju. Kazao je kako se radi o privatnom pismu u kojem sv. Ivan govori o vrlinama i darovima svojega prijatelja. „On hvali njegovu ljubav, velikodušnost, dobrotu, gostoprimstvo i misionarsku raspoloživost na koju se može osloniti. Sv. Ivan upozorava i na postojanje krivih nauka“, poručio je biskup te kazao kako je i danas važno i lijepo imati nekoga na koga se možemo osloniti, osobito u određenim životnim poteškoćama ili problemima.
Potom se osvrnuo na evanđeoski ulomak u kojem Isus govori prispodobu u nepravednom sudcu i udovici koja ne posustaje u svojoj molitvi. „Prispodoba nam govori kako je u određenim životnim situacijama važno izdržati. To se odnosi na sve, pa i na one koji su Bogu predani poput sirote udovice. Za svakoga postoji vrijeme nesigurnosti, nevolje, bez obzira vjerovao – pripadao Bogu ili ne. Svaki vjernik odgovara Gospodinu po nahođenju vlastitoga srca i izričaju svojih osobnih molitava. U svemu tome najbitnije je da svojim srcem budemo uz Onoga kojemu se iskreno obraćamo molitvom.“
Biskup je zatim rekao kako vjernici u svom molitvenom životu neizbježno nailaze na poteškoće i izazove te je citirajući Katekizam Katoličke Crkve istaknuo rastresenost i suhoću. „Katekizam uz to navodi i dvije glavne napasti molitve: manjak vjere i duhovna lijenost. Ova posljednja je povezana s gubitkom pouzdanja u Boga i osjećajem da nismo uslišani. Govoreći o borbama molitve, Katekizam nas podsjeća: ‘Molitva je milosni dar i podrazumijeva naš napor’ (KKC 2725) – ustrajnost poput udovice iz evanđelja“, istaknuo je biskup te podsjetio vjernike na učenje Crkve: „Veliki molitelji Staroga saveza prije Krista, kao Majka Božja i sveti s Njim uče nas: molitva je boj. Protiv koga? Protiv nas samih i protiv Napasnikovih zamki, koji sve čini da čovjeka odvrati od molitve, od jedinstva s njegovim Bogom.“ (KKC 2725)
Nadalje biskup je naglasio kako Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku postavlja pitanje, hoće li naći vjere na zemlji (usp. Lk 18,8) te je poručio kako se ovo pitanje osobno odnosi na svakoga od nas jer je riječ o našoj povezanosti s Bogom. „To je pitanje povezano s našom grešnošću i našim nevoljama. Poput udovice trebamo moliti Boga za svoju osobnu vjeru, za sebe, ali i za druge. Nema vjere u Boga bez ustrajne molitve, ali niti molitve bez iskrene vjere“, poručio je biskup te na kraju pozvao sudionike slavlja da se odazovu Božjem pozivu te ustrajni u molitvi i ljubavi žive kao prava djeca Božja.
