Požeški biskup Ivo Martinović pohodio je 17. studenog 2024. godine Župu sv. Petra Apostola u Bokšiću te ondje u župnoj crkvi u zajedništvu s upraviteljem Župe Josipom Prpićem predvodio euharistijsko slavlje i tom prigodom krstio Davida, šesto dijete roditelja Davora i Ljubice Jantoš.
Prigodnu homiliju biskup je započeo tumačeći prvo čitanje iz Knjige proroka Danijela koje govori o svršetku svijeta te je kazao kako prorok upozorava da ćemo svi biti suđeni po svojim djelima. Kazao je kako nas Božja riječ poziva da se pripremamo za taj konačni susret s Bogom. Biskup je u tom kontekstu nastavio i podsjetio na Isusove riječi iz evanđelja te poručio kako su Isusove riječi jasne ‘o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac’ (Mk 13,32). Ustvrdio je kako nam ove Isusove riječi daju sigurnost za život u vjeri i kako nas s riječima proroka Danijela potiču da živimo u vjernosti Bogu kako bismo bili zapisani u knjigu života. „Ta knjiga nema privilegiranih. Nitko nije povlašten, ni biskupi, ni svećenici, ni vjernici, niti vladari ovoga svijeta. U knjigu Božju upisujemo se svojim djelima ljubavi. Zato je važno ustrajati u dobrim djelima i biti vjerni Bogu osobito u trenucima nevolja i progonstava.“
Biskup je zatim kazao kako se u poslanici Hebrejima uspoređuju žrtve koje su starozavjetni svećenici prinosili Bogu nisu mogle odnijeti grijehe svijeta. „Žrtve starozavjetnih svećenika bile su žrtve koje nisu bile kao Kristova žrtva na križu u kojoj je On sebe prinio Bogu sebe za nas i za naše grijehe. U Kristovu žrtvu i mi smo uključeni snagom Božje ljubavi“, ustvrdio je biskup te kazao kako će u tu žrtvu biti uključen i maleni David po sakramentu krštenja. „Po krštenju njemu se kao i nama otvaraju vrata raja te on postaje dionik Božje milosti i vječne ljubavi. I njega Bog poziva na život u Kristovoj ljubavi, kao i nas da nastavimo svoj hod u Isusovoj ljubavi i dobroti koju nam je svojom savršenom žrtvom posvjedočio i darovao.“
Govoreći nadalje o Isusovom ponovnom dolasku, biskup je kazao kako se za taj trenutak i susret najbolje pripravljamo djelima ljubavi. „To treba biti svjedočanstvo da ljubimo Boga ne samo riječima, nego još više djelima koja su vidljiva i prepoznatljiva. Jednako tako i naša nedjela i grijesi koje činimo prema drugima nisu nevidljivi. Zato nas Isus u evanđeoskom odlomku upozorava da se pripremimo za konačni sud kako bismo primili nagradu vječnosti koju smo zaslužili. Božja riječ ne želi u nama izazvati strah, nego nas podsjeća da smo djeca Božja koja imaju snagu ljubiti, koja mogu i trebaju po djelima ljubavi zaslužiti život vječni. Bog nas ljubi i neće nas prestati ljubiti, a naša zahvalnost i strahopoštovanje trebaju nas poticati na ljubav prema njemu“, poručio je biskup te pojasnio vjernicima kako je strahopoštovanje – strah Božji, ljubav, poštovanje i bojazan da ne povrijedimo njegovu svetu ljubav. „Iz tog strahopoštovanja imamo poseban osjećaj prema svome Bogu koji se ostvaruje na različite načine, a nadasve molitvom.“ Biskup je zatim rekao kako je prigodom današnjeg Svjetskog dana siromaha papa Franjo uputio pismo koje je naslovljeno „Molitva siromaha uzdiže se do Boga“ (usp. Sir 21, 5). Podsjetivši vjernike kako se nalazimo u godini priprave za redovni Jubilej 2025. koja je posvećena molitvi, biskup je istaknuo kako Sveti Otac u svom pismu izvještava o biblijskom piscu Ben Sirahu iz 2. st. prije Krista koji svoj život promatra u svjetlu onoga što Bog ostvaruje kroz molitvu. „Papa naglašava kako siromasi imaju povlašteno mjesto u Božjem srcu, iako u naše vrijeme od ljudi, politike, kulture materijalizma doživljavaju nepravde.“ Tumačeći nadalje poruku Svetoga Oca, biskup je naglasio kako smo na određeni način svi mi siromasi Božji jer trebamo Boga u svom životu. „Oni koji proživljavaju materijalno siromaštvo svjedoče da u svijetu još nema dovoljno ljubavi prema siromasima. Ali svi smo mi siromasi jer nam je potreban Bog u životu. Postoji ono što se u našem životu ne vidi, naše boli, patnje i teškoće koje možemo i trebamo kao siromasi uvijek dijeliti s Bogom. Papa naglašava da nas molitva treba činiti vjerodostojnima jer u njoj otkrivamo poziv na ljubav. Ljubav kroz molitvu postaje konkretna i djelotvorna jer onaj tko moli da ima snagu ljubiti, taj nije indiferentan prema materijalnim siromasima, ali nije indiferentan ni prema siromasima koji imaju potrebu naše blizine“, poručio je biskup. Primijetio je kako mnogi naši ukućani i bližnji imaju potrebu naše ljubavi i blizine te je u tom smislu ukazao na dva primjera koje papa Franjo ističe u svojoj poruci. Citirao je zatim svjedočanstvo sv. Majke Terezije iz Kalkute: „Kad molim, Isus ulijeva svoju ljubav u moje srce i ja je idem davati svim siromasima koje susrećem na svom putu. Molite i vi! Molite i počet ćete primjećivati siromahe koji su oko vas. Možda na istom katu zgrade u kojoj živite. Možda i u vašim domovima ima onih koji čekaju vašu ljubav. Molite i oči će vam se otvoriti, a srce se ispuniti ljubavlju.“ Potom je kazao kako nam papa kao uzor stavlja i sv. Benedikta Josipa Laabre, sveca iz 18. stoljeća koji je kao hodočasnik iz Francuske živio u Rimu. Biskup je ustvrdio kako nas po ovim primjerima Papa poziva da budemo svjesni dok se približavamo Svetoj godini da postanemo hodočasnici nade, te je zaključio citirajući riječi iz njegove poruke: „Ne zaboravimo čuvati ‘male znakove ljubavi’ (apost. pob. Gaudete et exsultate, 145): zastati, približiti se, pružiti mali znak pažnje, osmijeh, dodir, riječ utjehe… Te se geste ne mogu improvizirati. One, radije, zahtijevaju svakodnevnu vjernost, često skrivenu i tihu, ali osnaženu molitvom. U ovom vremenu, kad pjesma nade kao da ustupa mjesto buci oružja, vapaju tolikih nevinih ranjenih i šutnji bezbrojnih žrtava rata, uputimo Bogu svoju molitvu za mir. Siromašni smo mirom pa pružimo stoga ruke da ga primimo kao dragocjeni dar i istodobno ga predano nastojmo ponovno izgraditi u svakodnevnom životu. U svim smo okolnostima pozvani biti prijatelji siromaha, slijedeći stope Isusa koji je uvijek bio solidaran s najmanjima.“
Na svršetku homilije biskup je kazao kako će u ovom slavlju mali David biti kršten, a Isus nam upravo djecu stavljao kao uzor onih kojima pripada kraljevstvo nebesko. „Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ (Mt 18,3) Biskup je zaključio da smo pozvani biti siromasi, poput malenog Davida kojemu je potrebna Božja i ljudska ljubav, pažnja, dobrota i toplina obitelji kako bi postao velik u svom životu i dostojanstvu. „Isus nas poziva da ga slijedimo kao siromasi i djeca Božja. Nastojimo to činiti ljubeći njega i sve ljude oko sebe.“
