U pripravi za svetkovinu Isusova Rođenja – Božića, u četvrtak 5. prosinca 2024. požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Dom za starije i nemoćne osobe u Velikoj i predvodio euharistijsko slavlje za djelatnike i korisnike Doma u zajedništvu s upraviteljem Župe sv. Augustina Biskupa u Velikoj Krunoslavom Siroglavićem i osobnim tajnikom Matejem Silukovićem.
U prigodnoj homiliji biskup je rekao kako prorok Izaija, koji je djelovao osam stoljeća prije Isusa, u prvom čitanju s čvrstom vjerom i pouzdanjem u Boga naviješta dolazak Mesije Spasitelja. On poručuje kako je Gospodin čvrsta stijena i da je on za narod i sve ljude temelj nade, mira, pravednosti i ljubavi. Prorok Izaija nije doživio dolazak Mesije o kojem je govorio, „ali se njegov dolazak ostvario i Mesija Isus Krist je došao. I govoreći o Kraljevstvu nebeskom, govori riječima proroka Izaije“. Biskup napominje kako Isus, govoreći o kraljevstvu nebeskom, donosi sliku koja je svima dobro poznata – gradnja kuće: „Kraljevstvo nebesko je kao kuća koja se gradi na stijeni. Stijena daje čvrstoću, sigurnost. Što znači graditi kuću na stijeni? Opet nam jednostavno poručuje: slušati riječ Božju, izvršiti je.“ Potom je između ostalog rekao: „Mi smo ovdje danas svi zajedno kao vršitelji riječi Božje. Želimo posvjedočiti i svjedočimo da svoju kuću gradimo na stijeni. Naša je stijena Isus Krist, on nas uvodi u Kraljevstvo nebesko.“ Napomenuo je prisutnima kako su oni to već svojim životom iskusili, a danas to svjedoče svojim pouzdanjem u Boga, svojom molitvom i svetom misom koji je najčvršći temelj vjere i pomaže nam da ne budemo samo slušatelji riječi, nego i vršitelji riječi. „Kroz molitvu Bog nam daje sigurnost u životu. On nas hrabri, tješi, pomaže u našim nejasnoćama i neizvjesnostima. Krijepi vas u vašoj starosti, prosvjetljuje vašu samoću i vaše teškoće, srce i sve ono što je u njemu, a što možda nikome nije poznato.“ Potaknuo je prisutne da se i dalje oslanjaju na Boga, da imaju povjerenje u njega te je napomenuo kako se i Alojzije Stepinac, čiji su mu lik poklonili, potpuno pouzdavao u Boga: „u trenucima kad mu je bilo najteže, kad je bio osuđen, u zatvoru, kad je bio mučen, oslanjao se na Boga. On se je potpuno oslanjao na njega i povjerio mu je svoj život jer je mislio na Kraljevstvo nebesko i na vječnost. Onaj tko misli na vječnost, taj nastoji vršiti volju Božju, taj se potpuno povjerava i predao Bogu.“ Ponovno ih je ohrabrio da svoj život nastoje predati Boge te i dalje upućivati svoje molitve da im on bude snaga i svjetlo kad im je lijepo i kad im je teško. Bog nas nikada ne napušta i uvijek je u našoj blizini.
