Na početku vremena došašća požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Odgojno-obrazovni centar u Požegi i u tamošnjoj kapeli predvodio misu zornicu s djelatnicima i učenicima Katoličke gimnazije i Katoličke osnovne škole. Koncelebrirali su Ivica Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole, Tomislav Dokoza, vjeroučitelj u požeškoj Katoličkoj gimnaziji i Matej Filipović, vjeroučitelj u Katoličkoj osnovnoj školi te biskupov osobni tajnik Matej Siluković.
U homiliji je biskup kazao kako naviještena čitanja govore o onome što je važno ne samo za došašće, nego i za naš trajni hod s Bogom i u Bogu. Osvrnuo se na evanđeoski ulomak u kojem satnik iz Kafarnauma pristupa Isusu moleću za ozdravljenje svoga bolesnog sluge. „Očito je to bio odnos povjerenja, ljubavi i poštovanja koji je satnik imao prema svome sluzi. Mogao je vjerujemo uzeti neke druge sluge koji nisu bili bolesni i ne mariti za njega, ali on je iskazao osjećaj za njegov život i zdravlje te očitovao znak ljubav.“ Pozivajući se na tumačenje pape Franje, biskup je kazao kako se od satnika trebamo učiti poniznoj vjeri. „Ono što Bog od nas očekuje je poniznost. Ako Bog nešto prihvaća od nas, prihvaća zato što smo ponizni. Riječi poniznog satnika ponavljamo u svakoj svetoj misi prije pristupanja pričesti: ‘Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.’ I nama je potrebno Božje ozdravljenje. Potrebno je da nam Bog izliječi dušu, da ozdravi u nama ono što je bolesno, što nas čini nedostojnim njegove blizine, da očisti našu grešnost i sve što ne pripada njemu“, ustvrdio je biskup. Govoreći nadalje o satnikovoj poniznosti, biskup je istaknuo kako u primjeru Isusa Krista nalazimo savršenu poniznost koja je temelj njegove ljubavi prema čovjeku i nebeskom Ocu. „Sin Božji imao je u svom životu poniznost od rođenja do smrti na križu. Rođenjem u štalici on ne pokazuje svoju moć, vlast ili silu, nego poniznu Božju ljubav. Stoga je došašće vrijeme koje nas poziva da prepoznamo ono što je Bog ostvario i na što nas poziva kroz poniznu ljubav. Možda nama i svijetu danas najviše nedostaje Isusove poniznosti u pristupu Bogu i ljudima.“
Biskup se potom osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige proroka Izaija u kojem Bog obećava svoju blizinu te naglasio: „Hodit ćemo u njegovoj svjetlosti ako budemo imali njegove ljubavi i ako drugima budemo svjedočili njegovu ljubav. To će se ostvarivati uvijek kad se ‘ostave mačevi’ (usp Iz 2,4). koji su simbol nepravde i zla. Došašće nas poziva da, unatoč nepravdama koje možemo imati ili doživjeti na različite načine, ne budemo beznadni“, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako Bog ima osjećaja za čovjeka, za ljudsko srce i za ljudski život. „Budimo svjesni da se njegova neprimjetna moć i djelovanje ostvaruju u tajni božanske svemoći i to po posebno u euharistiji, koja je snaga Božje ljubavi, moći i svetosti. Euharistija nam uvijek treba biti svjetlo u beznadnim situacijama, križevima, kao i nepravdama koje doživljavamo na raznim mjestima. Ona je Božje svjetlo koje obasjava naše živote i koje je došlo u Betlehem te ne prestaje djelovati pa i onda kad ga ljudi ne prihvaćaju. Božje svjetlo se nastanjuje u osobi koja mu poput satnika otvara svoju dušu i srce“, zaključio je biskup.
Na kraju je ustvrdio kako mise zornice u došašću imaju osobitu značenje i veličinu jer nam pomažu da iznova otkrivamo tajnu božanske blizine i moći. „Dolazimo na njih jer imamo pouzdanje u Gospodina, jer želimo biti i hoditi u njegovoj svjetlosti i blizini, jer želimo da nas on obasjava i pomaže. Promatrajući satnika ne želimo moliti Gospodina samo za ozdravljenje, nego i za snagu svjedočenja ljubavi prema drugima. Neka nas ljubav Krista utjelovljenoga, raspetoga i uskrsloga koja nam se daje uvijek u euharistiji bude izvor našeg života u vjeri i našeg hoda s njim u došašću.“
