Uoči Druge nedjelja došašća i spomena sv. Ambrozija biskupa, u subotu 7. prosinca 2024. godine u župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Siraču održana je duhovna obnova za volontere Caritasa koji djeluju u Pakračkom dekanatu. Uz domaće župljane i volontere, na obnovi su sudjelovali volonteri iz župe Presvetog Trojstva i sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru, Župe sv. Franje u Lipiku, Župe Uznesenja BDM u Končanici i Župe Duha Svetoga u Đulovcu. Duhovnu obnovu vodio je Marijo Brezak, župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Ivanovom Selu.
Na početku obnove domaći župnik Oliver Kranjčić pozdravio je sve sudionike duhovne obnove, a na osobit način voditelja Brezaka. Pozdravnim riječima pridružio se i voditelj koji je volonterima poručio sljedeće: „Kao volonteri Caritasa, kao oni koji radite na Božjoj njivi prema onima koji su u određenoj potrebi, osjećate zadovoljstvo ali i težinu poziva kršćansku ljubav. Vi svakoga dana nastojite biti ljudi molitve i onoga što darujete drugome bilo materijalno, bilo duhovno.“ Istaknuo je, među ostalim, vrlinu koji svaki volonter posjeduje, a to je blagost: „Blagost je ona najbolja zahvalnost od svih darova koje drugima nosite.“
Nakon uvodne riječi, voditelj obnove je pročitao ulomak iz Matejeva evanđelja koji govori o poslanju učenika kako bi navijestili njegovo kraljevstvo, ali isto tako je istaknuo i određene zapreke koje mogu utjecati na snagu vršenja djelatne ljubavi. Gospodin dopušta određene zapreke, ističe voditelj Marijo, ali samo na taj način Gospodin vidi u naše srce i provjerava je li se ono oslobodilo oholosti. U svijetu koji zapostavlja čovjeka, osobito one koji su na rubu egzistencije i nema im tko donijeti radosnu vijest, voditelj je istaknuo: „Vi volonteri ste oni koji ljudima donosite Boga, onima koji su izgubili svaku nadu. Vi pristupate njima upravo donoseći im Isusa.“ Zato je nužno da se u poslanju djelatne ljubavi ne izgubi taj smisao i 
da sve ono što nas umara ne zasjeni konačni cilj – donošenje radosne vijesti. Pri kraju nagovora, voditelj je pozvao sve da zavire u dubinu svoje duše i da uoče sve zapreke koje ih ponekad koče u istinskom radu i poslanju na djelatnu ljubav, a zaključio je riječima: „Gospodin govori da bez Njega ne možemo ništa odnosno On daje da shvatimo taj dar poslanja u kojemu nam se daje.“
Nakon nagovora uslijedilo je euharistijsko klanjanje čime je zaključena duhovna obnova, a druženje se nastavilo u prostorima župne pastoralne dvorane.
