Na obljetnicu smrti zagrebačkog pomoćnog biskupa Josipa Salača, rodom iz Daruvara požeški biskup Ivo Martinović 19. prosinca 2024. zajedno s daruvarskim župnicima Ivanom Popićem i pastoralnim suradnikom Nikolom Legcem, te svojim tajnikom Matejem Silukovićem pohodio je na daruvarskom gradskom groblju biskupov grob i ondje se za njega pomolio, upalio lampione i položio cvijeće. Potom je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Daruvaru predvodio euharistijsko slavlje za biskupovu dušu u zajedništvu s domaćim župnikom Popićem i svećenicima Pakračkog dekanata.
Na početku misnog slavlja biskupu se u ime nazočnih vjernika obratio župnik Popić izrazivši radost i uputivši mu riječi dobrodošlice. „Radujemo se večeras kao župna zajednica zbog Vašeg dolaska među nas. Kao novi pastir požeške mjesne Crkve došli ste nas učvrstiti u vjeri, nadi i ljubavi. Čestitamo Vam biskupsko posvećenje na kojem smo bili sudionici te se radovali zajedno s Vama u zahvalnosti dobrome Bogu koji Vam je povjerio pastirsku službu.“ Predstavio je potom ukratko povijest Župe i grada Daruvara te se osvrnuo na obilježavanje obljetnice smrti biskupa Salača. „Čovjek osobite vjere i pobožnosti, mudrosti i intelekta do smrti vjeran Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Kad su ga znali pitati da kaže nešto o sebi većinom bi kratko rekao: ‘Ja sam Čeh iz Daruvara.’ Ponosio se svojim češkim porijeklom voleći svoju domovinu Hrvatsku smatrajući da njegova pripadnost češkom narodu, jezik i kultura koju baštini iz svoje stare domovine Češke može uvelike obogatiti domovinu Hrvatsku te je i u jednoj prigodi rekao: ‘Ne smíme se stydět svého mateřského jazyka, svého národa, protože národnost přichází od Boha, ona je největším darem, který nám je darovan. Oni, kteří ten dar odmítají od sebe, oni zasloužují povržení.’ (….ne smijemo se sramiti svog materinjeg jezika, svog naroda, jer narodnost potječe od Boga, ona je najvećim darom koji nam je darovan. Oni, koji taj dar odbacuju od sebe, zaslužuju prezir.)“ Potom je u ime župljana u znak dobrodošlice bogoslov Antonio Kljajić uručio biskupu Ivi prigodni dar.
Zahvaljujući na srdačnoj dobrodošlici biskup je podsjetio kako su se okupili na euharistijsko slavlje prigodom 49. godišnjice smrti biskupa Josipa Salača. „Želimo u duhu vjere u ovom euharistijskom zajedništvu zahvaliti Bogu za dar koji je on ostvario kao vjernik i biskup služeći Bogu, Crkvi i narodu. Njegova veličina kao i svih vjernika u povijesti ovoga Grada i svih vas ovdje okupljenih utemeljena je na Bogu, Isusu Kristu koji je bio svjetlo i snaga na životnom putu biskupa Josipa. Želimo u ovom ozračju božićne radosti i Božje ljubavi darovane u Isusu Kristu stati pred otajstvom Boga moleći da obnovi i ojača našu vjeru te da primi naše molitve i nakane s kojima smo došli večeras na ovo slavlje.“
Biskup je započeo homiliju ustvrdivši kako naviješteni svetopisamski tekstovi spominju anđele je te podsjetio nazočne kako su oni kao Božji, prenositelji Božje poruke ljudima. „Danas smo slušali njihovu poruku upućenu Samsonovoj majci i ocu Ivana Krstitelja. Anđeo u oba slučaja naviješta rođenje onih koje je Bog izabrao i koji će služiti Bogu, Samsona i Ivana“, kazao je biskup.
Osvrnuvši se potom na obljetnicu smrti biskupa Josipa Salača koji je rođen u Daruvaru te od mladosti odlučio služiti Bogu, biskup je iznio neke činjenice iz njegova života. „Kao mladi svećenik radio je u školama kao vjeroučitelj, a na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu kao profesor, u velikom sjemeništu Zagrebačke nadbiskupije kao duhovnik i vicerektor te kao pomoćni zagrebački biskup. U svemu tome bio je ustrajni navjestitelj Kraljevstva Božjega. Svoje svećeničko poslanje posebno je ostvarivao kao zauzeti prenositelj Božje poruke. To je posebno ostvarivao i kao duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu gdje je pomagao bogoslovima i usmjeravao ih pri izboru duhovnog poziva, ali i kao profesor koji je studente i mlade upućivao u otajstva Božje ljubavi i milost. Kao vjeroučitelj, kapelan i župnik, ali iznad svega kao pomoćni zagrebački biskup zalagao se za siromahe, za širenje crkvenog nauka i pokazivao ljubav prema češkom narodu. U zatvoru u Staroj Gradiški bio je istinski svjedok ljubavi prema Kristu Gospodinu“, poručio je biskup Ivo. Ustvrdio je potom kako sve navedene činjenice govore kako su njegov život i srce bili otvoreni Božjoj poruci i pouci te da je od nje živio kako bi u snazi molitve i ljubavi, sa svojom strpljivošću i otvorenošću prema bogoslovima, kroz više od petnaest godina pomagao da rastu u duhovnom životu i da se u duhu evanđeoskog razlučivanja opredjeljuju za Krista kako bi mu darivajući svoj život i srce služili u svećeničkom pozivu i poslanju.
Povezujući nadalje život biskup Salača sa naviještenom Božjom riječi, biskup je kazao: „Možemo reći da je biskup Salač je poput Samsona i sv. Ivana Krstitelja djelovao u snazi i duhu Božjem. Danas zahvaljujemo Bogu za njegov život, za blagost u djelovanju i jakost u poslanju, za sve ono što je svojim životom ostvario kao Daruvarčanin, kao svećenik i biskup koji je iskreno poštivao i ljubio Boga, Crkvu i sve ljude. Zahvaljujemo Bogu za njegovo duhovnu snagu s kojom je duhovno pratio bogoslove i kao biskup služio Crkvi i narodu Božjem.“
Zatim je poručio da nas u ove Božićne dane primjer života i služenja biskupa Salača poziva da i mi prihvatimo Božji poziv te budemo svjedoci Božje ljubavi. „Poput njega, oslonimo se na darovanu Božju ljubavi i prisutnost u otajstvu euharistije i molitve. Molimo Gospodina, neka nas po ovom misnom slavlju, u kojem nas povezuje s prošlošću i služenjem biskupa Salača, obnovi i ispuni snagom da budemo iskreni suradnici u naviještanju vječne ljubavi i spasenja svim ljudima te tako postanemo svjedoci Isusa, Spasitelja svijeta, koji se rodio radi nas i našeg spasenja i ljubio nas do smrti na križu. Neka se betlehemska ljubav i radost po nam trajno šire prema svim ljudima, kako nam je to svojim primjerom života i vjere posvjedočio pokojni biskup Josip Salač“, zaključio je biskup.
Na koncu misnog slavlja biskup je uputio Bogu molitvu odrješenja za dušu biskupa Salača. Župnik Popić je u ime vjernika izrazio zahvalnost biskupu Ivi za pohod kao i svećenicima Pakračkog dekanata koji su vjernicima bili na raspolaganju za sakrament pomirenja. Biskup je zahvalio župniku Ivanu na pozivu te izrazio radost zbog sudjelovanja zajednice u euharistijskom slavlju. Podsjetio je sudionike slavlja kako je važno uočavati što nam Bog sve dariva. „On nam daje samoga sebe u svome sinu Isusu Kristu. Najveću radost nalazimo u otajstvu Božića u kojem nam Bog dolazi ususret po njemu. Bog Otac šalje Sina jer želi biti među nama kao čovjek, želi nam otkriti vječnost i udijeliti nam sigurnost na životnom putu kako bi naš hod u vjeri imao svoju jasnoću i svjetlo da u poteškoćama i sumnjama ne klonemo, nego da budemo svjesni kako nas je Bog stvorio, kako nas ljubi, prihvaća i vodi.“ Pozvao je vjernike da na tu Božju ljubav odgovore svojim srcem prije svega u svojim obiteljima. „Ako Božju ljubav svjedočimo u svojoj obitelji, onda ćemo ju svjedočiti na radnom mjestu, na ulici i u svakom našem susretu. Neka nas sve ispuni Božja ljubav darovana u Isusu, u otajstvu Božića. To je snaga koja nas treba voditi kao što je vodila biskupa Josipa u ljubavi prema Bogu, Crkvi i svakom čovjeku.“ Zahvalio je župniku na čestitci i uzvratio najboljim željama za Božić, zazvavši na njih i sve njihove Božji blagoslov.
