Proslava Dana policijske kapelanije u Požegi

Prigodom blagdana sv. Vinka Pallottija i Dana policijske kapelanije u Požegi, u srijedu 22. siječnja 2025. godine, euharistijsko slavlje za vodstvo i djelatnike te poginule pripadnike Policijske uprave Požeško-slavonske u crkvi sv. Lovre u Požegi predvodio je donedavni generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH novi gospićko-senjski biskup Marko Medo u zajedništvu s požeškim biskupom Ivom Martinovićem. Koncelebrirali su policijski dušobrižnik Željko Volarić, kancelar Biskupskog ordinarijata Robert Kupčak i tajnik Matej Siluković.

Na početku slavlja biskup Ivo Martinović uputio je pozdrav svim prisutnim policajcima na čelu s načelnikom Policijske uprave požeško-slavonske Željkom Grgićem te ostalim vjernicima čestitajući im blagdan njihova nebeskog zaštitnika. Poseban pozdrav i riječ dobrodošlice uputio je predvoditelju slavlja biskupu Marku Medi. Zahvalio mu je za dugogodišnju povezanost i zajedništvo koje je kao generalni vikar Vojnog ordinarijata njegovao s požeškom policijskom kapelanijom, ističući kako se to zajedništvo nastavlja i u najvećoj mjeri ostvaruje s Isusom Kristom u svakoj svetoj misi. Izrazio je radost što se ovo slavlje održava upravo u crkvi sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije u godini Jubileja kada se spominjemo i 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre. Biskup Marko, uvodeći u euharistijsko slavlje, čestitao je blagdan sv. Vinka Pallottija i zahvalio na iskazanoj dobrodošlici. Pozvao je sudionike slavlja da u ovoj svetoj misi zahvale Bogu za sve ono što čine te da mole kako bi Božja milost i snaga prožela njihov život i sve ono s čime se u svom poslanju susreću. Spominjući se Jubilejske 2025. godine i njezina gesla „hodočasnici nade“, poručio im je da su kao vjernici pozvani drugima donositi nadu. „U svom djelovanju susrećete različite ljudske sudbine i često ste prvi pozvani suočavati se s raznim situacijama ljudskog beznađa i očaja gdje je prije svega potrebna nada. Tamo gdje drugi vide očaj, mi smo pozvani nositi Isusa Krista i svjedočiti nadu. U ovoj misi želimo moliti Gospodina da ojača našu vjeru i nadu kako bismo mogli biti svjedoci u ovome svijetu i u svemu onome što činimo i radimo“, poručio je biskup Marko.

U homiliji predvoditelj slavlja je podsjetio nazočne kako je sv. Vinko Pallotti živio u prvoj polovici 19. stoljeća, u vremenu ratova i revolucija. „Francuskom revolucijom započinje prosvjetiteljstvo i jaki udari na Crkvu koji do današnjeg dana traju uzimajući nove oblike napada i udara na Katoličku crkvu. Sv. Vinko je bio svjestan težine vremena i svoje vjerničke i svećeničke odgovornosti. Vodi se idealom oživljavanja i promicanja vjere, osniva zajednicu koju je nazvao ‘Družba katoličkog apostolata’ na čijoj jezgri osniva dvije vjerske zajednice, jednu za muškarce, a drugu za žene. Posebno se ističe njegov apostolat prema zatvorenicima, prema zločincima, koji su bili osuđeni na smrt. Vjerovao je u Božje milosrđe i ljubav koji nikoga ne isključuju. Sam je govorio da Bog traži od nas da postanemo sveci u svakodnevnom životu. Bio je svjestan da se svetost kršćanskog života može suprotstaviti svima napadima i udarima na kršćane kao što su to prvi kršćani svojim životom posvjedočili.“

Aktualizirajući primjer sv. Vinka, biskup Marko je kazao kako sveci nikad ne zastarijevaju i ne gube na značenju. „U sv. Vinku ćutimo privlačnu snagu i bitne crte koje mogu i danas podariti kršćanima jasan smisao i orijentir. Možda nam i danas treba hod u duhovne katakombe, duboko pod zemlju, da ondje iznova gradimo na temeljima Duha i Evanđelja obnovu sebe i Crkve u Duhu Božjem, snagom Kristova života koja mijenja svijet“, poručio je biskup. Primijetio je zatim kako su današnji čovjek i kršćanstvo egzistencijalno umorni te se čini kako je premalo snažnih kršćanskih primjera. „Malo čujemo, malo vidimo, malo toga zapažamo o kršćanima. U strahu smo od bolesti, u strahu od života, strahu od djece, u strahu od susjeda. Stah od nezaposlenosti, strah od posla, stah od smrti, ali i većma strah od života, od sutra. Strah od sila, rata, okolnosti, gladi, strah od onečišćenja… Kršćani nisu pobijedili svijet, dopuštaju da ih svijet samelje, da im nametne svoja mjerila i pravila. Naš svijet nije kršćanski. Dopustili smo da nas svijet sa svojim duhom pregazi.“ Promišljajući nadalje o suvremenim izazovima, biskup se zapitao kako bi izgledao svijet bez kršćana i kršćanstva, bez svetaca i Krista te je poručio kako se isplati sve predati Bogu. „Sv. Vinko i mnogi drugi stavili su sve na ovu kartu – Krista. Nudili su mu lažnu slobodu da se odrekne Boga, a on je izabrao Krista i s Kristom je dobio sve. Iz tog vremena, od Francuske revolucije naovamo nudi se lažna sloboda i život bez Boga.“

Citirao je potom zapis iz knjige „Zabluda zapada“ koju je 1980. napisao Aleksandar Isajevič Solženjicin, ruski prozaist, politički zatvorenik, najistaknutije ime književnog otpora Staljinu i sovjetskom totalitarizmu: „Zapadni svijet je stigao do odlučnog trenutka. U sljedećim godinama mogao bi prokockati opstanak civilizacije koja ga je stvorila. Mislim da toga nije svjestan. Vrijeme je potkopalo vaš pojam slobode. Sačuvali ste riječ, ali ste joj podmetnuli drugačije značenje. Zaboravili ste smisao slobode. Kad ju je Europa usvajala, sredinom 18. stoljeća tada je to bio sakralni pojam. Sloboda je vodila prema kreposti i junaštvu. Eto, to ste zaboravili. Ta sloboda, koja je za nas još uvijek plamen što rasvjetljuje našu noć, kod vas je postala nešto kržljavo i varavo, nešto puno svjetlucavih pločica, obilja i praznine. Za taj privid drevne slobode više niste spremni podnositi žrtve, opravdavajući kompromise… U sebi mislite da je sloboda osvojena jednom zauvijek te zato sebi dopuštate luksuz da je prezirete. Uvedeni ste u strahovitu bitku, a ponašate se kao da je riječ o igri stolnoga tenisa.“

Osvrćući se na navedene riječi, biskup je ustvrdio kako samo oni koji su susreli Isusa imaju iskustvo istinske slobode. „Danas su nam potrebna mjesta i ljudi koji će druge dovoditi do osobnog iskustva Boga, inače smo u opasnosti da postanemo neopogani kršćanske vjeroispovijesti. Potrebni su nam sveci poput sv. Vinka koji su znali ljude dovesti do iskustva Božjeg milosrđa. Budućnost Crkve jest svetost. Svetost je živi poziv i izazov. Istina o životu ne objavljuje nam se u znanosti, filozofiji, tehnici, nego se najdublja istina o životu objavljuje u ljubavi. Sveci su osobe ljubavi. Kao što su sv. Vinko, sv. Franjo i toliki drugi prošli školu svetosti, i mi smo pozvani ići u tu školu. Apsolvirati, položiti životni ispit prema Evanđelju. Milost se daruje, a svetost ne! Bog nam daruje milost da postanemo sveti. Nije oružje opasnost, nisu atomske bombe opasnost za čovječanstvo, nego manjak svetaca, oduševljenika. Poput sv. Vinka, sv. Franje, sv. Ignacija… Gdje nema svetaca, vladaju svađa, rat, kaos, nesloboda, strah jednih pred drugima. Gdje nema svetaca, raste anti-homo, protučovjek, uzgaja se u laboratorijima nečovještva“, ustvrdio je biskup.

U završnom dijelu homilije biskup je zaključio rekavši kako programi, utopije, sustavi, koncili i sinode ne mogu otjerati iz svijeta opću nesigurnost i ugrozu, nego to čine sveci. „Sveci su braća svim ljudima. Jedino su oni kadri donijeti mir među ljude, pokazati autentični čovjekov bezkompropisni karakter. Jedino sveci mogu odvratiti čovječanstvo s puta samorazaranja i podignuti ga na dostojanstvo sveopćeg bratstva. Neka nam primjer i zagovor sv. Vinka Pallottija pomogne da u svakodnevnom životu, u svom osobnom i profesionalnom životu izabiremo i živimo Kristove vrijednosti.“

Na koncu misnog slavlja biskup Marko je policajcima prenio pozdrave i čestitke vojnog ordinarija Jure Bogdana. Podsjetio ih je potom kako je Jubilejska godina posebno vrijeme Božje milosti za svakoga od nas. Poručio im je kako zna da su oni, poput sv. Vinka Pallottija usmjereni na one koji su očajni i slabi. „Vi se svakodnevno susrećete s ljudskom bijedom, ali u ovoj godini Jubileja dobro je da se u svom srcu suočimo i s onim što je u nama loše i to predamo Gospodinu u svetoj ispovijedi. I ova je crkva, među ostalim mjestima, određena kao mjesto gdje možete dobiti potpuni oprost. Nigdje čovjek ne može tako Boga susreti kao u sakramentu svete ispovijedi kad doživi Božje milosrđe i praštanje. Nastojte u ovoj godini upravo to učiniti. Bog vas čeka, ne bojte se. Dođite i doživjet ćete Božju milost i ljubav. Bog nas neće nikad odbaciti, on nas prihvaća onakve kakvi jesmo. Otvorimo mu svoje srce i predajmo mu sve što nas opterećuje“, poručio je biskup i još naglasio važnost molitve. „To je susret sa živim Bogom. Bogu je moguće sve u našem životu, ali pod uvjetom da mu otvorimo svoje srce. Vratite molitvu u svoje obitelji i tada će sve biti na svome mjestu“, zaključio je biskup Marko te zaželio policajcima da nad njima bdije Božja blizina kako bi im on udijelio mir u srcu i snagu duha da mogu djelovati za dobro društva.