U okviru programa Redovnog jubileja 2025. godine i 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, đakona i mučenika, prvog zaštitnika Požeške biskupije, u subotu 22. veljače 2025. godine svećenici i vjernici Novljanskog dekanata Požeške biskupije hodočastili su u oprosne crkve – Katedralu sv. Terezije Avilske i crkvu sv. Lovre u Požegi. Program hodočašća započeo je pozdravnom riječi dobrodošlice katedralnog župnika Maria Večerića, a nastavio se pokorničkim bogoslužjem u Katedrali kojeg je predvodio kanonik pokorničar Josip Krpeljević nakon kojega je uslijedila prilika za ispovijed. Nakon programa su vjernici predvođeni svojim župnicima posjetili Dijecezanski muzej, a potom su se uputili u crkvu sv. Lovre gdje su u pripravi za svetu misu izmolili krunicu Blažene Djevice Marije.
Središnji čin hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre, koje je u zajedništvu sa svećenicima Novljanskog dekanata predvodio požeški biskup Ivo Martinović. Na početku svete mise biskup je pozdravio okupljene hodočasnike, na čelu s njihovim župnicima, arhiđakonom Milanom Vidakovićem i dekanom Pejom Oršolićem. Istaknuo je kako su danas, na blagdan Katedre sv. Petra Apostola, došli kao hodočasnici u ovoj jubilarnoj godini da bi obnovili svoju vjeru i zamolili Gospodina za milost i milosrđe. Potaknuo ih je da dopuste Bogu kako bi ih On svojim milosrđem obnovio, očistio njihova srca i promijenio ono što nije dobro te ih ojačao u vjeri, koju su sv. Petar i sv. Lovro 
posvjedočili i pokazali kao primjer ljubavi. Napomenuvši kako je je potrebno ući u život Crkve i biti svjestan koliko nas Bog ljubi i koliko je Njegovo milosrđe usmjereno prema nama, biskup je potaknuo okupljene da se u ovom svetom slavlju otvore nedokučivoj Božjoj ljubavi, darovane u Isusu Kristu, koju ostvarujemo i primamo kao mjesna Crkva, Požeška biskupija.
Na početku homilije biskup je istaknuo kako „danas slavimo blagdan Katedre svetog Petra, koji ima svoju dugu tradiciju, potvrđenoj u Rimu od IV. stoljeća, kojom se zahvaljuje Bogu za poslanje povjereno apostolu Petru i njegovim nasljednicima. Ovaj blagdan nas danas u ovoj Svetoj godini i ovom hodočašću povezuje i sa sv. Lovrom zaštitnikom naše Biskupije. Ta povezanost nam otkriva bogatstvo Crkve po duhovnim velikanima sv. Petra i sv. Lovri, ali i mnogih drugih koji su svoju vjeru temeljili u Isusu Kristu i hranili ju svetim sakramentima, riječju Božjom, molitvom i svjedočili je životom u ljubavi.“
Pozvao je potom vjernike da mole za Svetoga Oca: „U ovoj crkvi sv. Lovre našega nebeskog zaštitnika, kao hodočasnici i živa mjesna Crkva, svjesni svoje povezanosti sa sveopćom Crkvom koju je Krist na Petru utemeljio, danas posebno molimo za Petrova nasljednika papu Franju i za njegovo zdravlje. Krist je svoju Crkvu povjerio sv. Petru. U Kristovo povjerenje i život Crkve svojim životom i vjerom i mučeništvom ugradio se i mladi đakon Lovro koji je svoj život žrtvovao za Gospodina. Sv. Lovro nije bio starješina niti sustarješina o kojima govori sv. Petar u čitanju, ali je bio svjedok Kristovih patnja, jer je Krista slijedio do mučeničke smrti. Slijedio ga je oduševljeno i do danas ostao uzor Crkve, svakoj kršćanskoj zajednici – stadu i svakom vjerniku.“
Podsjetio je zatim kako „o svetom Lovri imamo malo podatka, ali se zna da je bio učenik pape Siksta II. u Zaragozi prije nego je izabran za papu. Siksto je u Rim sa sobom poveo i Lovru, kojemu je kao đakonu povjerio upravu crkvene imovine i brigu za siromahe. Mržnja prema kršćanima I pohlepa za crkvenim bogatstvom, kao i uvijek kroz povijest, bili su razlog da se kršćani progone i sv. Lovru pogubi. Okrutni car Valerijan želio je bogatstvo, crkveno blago, a za sv. Lovru blago su bili siromasi o kojima se brinuo. Oni su uvijek blago Isusa Krista i blago Crkve. Budući da sv. Lovro nije ispunio želje svojih progonitelja i rimske vlasti da im preda crkveno bogatstvo i svoje vjere, zato je podnio mučeništvo 10. Kolovoza 258.“
Biskup je potom kazao kako u Svetoj – Jubilarnoj godini i 1800. godišnjici rođenja sv. Lovre „želimo promatrati sv. Lovru kao uzora vjernosti Kristu i Katoličkoj Crkvi, ali kojega trebamo i danas nasljedovati i moliti njegov zagovor za osobnu jakost vjere. Sveti Lovro nam je uzor kako se ostaje nepokolebljiv u vjeri i kako je poput njega i danas nama potrebno svjedočiti svoju vjeru te ga moliti da nas obnovi u vjernosti Bogu, Crkvi i Papinu učenju. Osim toga, on nam je uzor u nasljedovanju Isusa Krista i ljubavi prema Isusu Kristu i siromasima koji su blago Crkve. Djelima je posvjedočio da su blago Crkve ljudi, osobe, a ne materijalne stvari.“
Ustvrdivši da nas Sveta godina poziva da slijedimo Kristov primjer ljubavi prema Bogu, bližnjima, a posebno prema siromašnima i najpotrebnijima, biskup je istaknuo kao nam je sv. Lovro: „svojim mučeništvom posvjedočio nerazdvojivost ljubavi prema Kristu i prema siromasima, ali i kako je ljubav prema Bogu i bližnjima temelj kršćanskog života i vjere. Svojim životom i mučeništvom sv. Lovro i nas potiče da i mi u našem vremenu, u našim obiteljima i svugdje budemo vjerni Kristu i katoličkoj Crkvi koja je na apostolu Petru utemeljena te da poput njega oduševljeno nasljedujemo Krista u ljubavi prema bližnjima, a posebno u ljubavi prema siromasima i potrebnima.“
Završavajući homiliju, biskup Ivo je podsjetio: „U Svetoj godini, kao hodočasnici nade, želimo obnoviti vjernost Kristu i njegovoj Crkvi na apostolu Petru utemeljenoj. Želimo obnoviti svoju vjernost Kristu i vjeru za koju je sveti Lovro prolio svoju krv, a koju smo primili od naših predaka prije četrnaest stoljeća. O tome ste čitali u Pismu biskupa Hrvatske i Bosne i Hercegovine koje ste primili prilikom blagoslova obitelji. Obilježavanje obljetnica Splitskih sabora i početak Hrvatskog kraljevstva usmjerava nas na vjeru koju smo primili kao dar i svjedočanstvo ljubavi. Ona nam govori o vjeri, nadi i ljubavi koju je naš narod stoljećima svjedočio prema Bogu i ljudima.
S pouzdanjem u Božju dobrotu i milosrđe, kao i u zagovor Blažene Djevice Marije, sv. Petra, sv. Lovre i svih svetaca i blaženika hrvatskoga naroda, svoje molitve i nakane, svoju vjeru, sebe i naše obitelji povjerimo presvetoj Bogorodici Mariji, da nas vodi Kristu našoj jedinoj nadi koji je uvijek isti: jučer, danas i uvijek.“
Na svršetku slavlju svi zajedno su uputili Bogu Molitvu Jubileja, a zatim je biskup zahvalio župnicima, ministrantima, pjevačima, redovnicama i svima okupljenima na ovom hodočašću. Potaknuvši ih da budu svjesni onoga što nam sv. Petar piše u prvom čitanju: „Pasite povjereno vam stado Božje…oduševljeno“, istaknuo je da se to odnosi na sve: na pastire, biskupe, župnike, roditelje i vjernike. Dodao je kako ponekad župnicima nedostaje oduševljenja, a to je možda zbog toga što ga ponekad nemaju ni vjernici, ali je upravo zato važna molitva za svećenike, redovnike, redovnice, kao i za nova duhovna zvanja.
Pojasnio je kako je upravo sv. Lovro primjer oduševljenja i ljubavi, jer je sa 33 godine podnio mučeništvo i svojim životom i služenjem Bogu posvjedočio što znači biti oduševljen za Isusa Krista. Pozvao je hodočasnike da i oni budu osobe koje ljube Isusa Krista i svjedoče ljubav. Napomenuo je kako nas ova jubilarna Sveta godina i ovo hodočašće pozivaju da razmišljamo o svojoj vjeri i o bogatstvu koje nam je Bog darovao kroz sv. Petra i sv. Lovru, čiji blagdan danas slavimo.
„Bog nam daje različite darove, ali nam i uvijek daje bogatstvo svoje milosti, kako bismo Ga mogli ljubiti i zajedno svjedočiti našu vjeru. I to je najvažniji cilj našeg životnog hoda u vjeri i ljubavi. Neka Gospodin udijeli tu milost. Svojim osobnim i obiteljskim molitvama utječite se zaštiti i zagovoru sv. Lovre“, poručio je biskup i na sve okupljene zazvao Božji blagoslov.
