Požeški biskup Ivo Martinović uputio je vjernicima Požeške biskupije korizmenu poruku pod naslovom »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.« (Mt 16,24), koju donosimo u cijelosti:
»Započinjemo sveto korizmeno vrijeme kojim nas Crkva na osobit način poziva i potiče da se kroz četrdeset dana molitvom, postom i djelima ljubavi pripravimo za godišnju proslavu vazmenog otajstva muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, sina Božjega, našega Spasitelja i Otkupitelja, koje je središnje otajstvo naše kršćanske vjere. Korizma nam dakle želi pomoći da u našem vjerničkom hodu prema vječnosti barem na trenutak zastanemo, propitamo svoja životna usmjerenja i ciljeve te kao vjernici svoja srca i pameti iznova usmjerimo prema Isusu Kristu, izvoru naše jedine nade i spasenja.
Korizma i Redovni jubilej 2025. godine
Ovogodišnji korizmeni hod živimo u okviru Redovnog jubileja 2025. godine te kao istinski hodočasnici nade polazimo na svoje korizmeno hodočašće tijekom kojega ćemo se truditi u odricanju od samih sebe odnosno od osobnih navezanosti na prolazno, sa strpljenjem i ljubavlju uzimati svoj križ i prihvaćati žrtve života suočavajući se sa svojim vlastitim slabostima i grijesima kako bismo mogli ustrajno i nepokolebljivo slijediti Isusa Krista i njegov put. Svakodnevna snaga na našem korizmenom putu, osim euharistijskog kruha, jest i Božja riječ koja nam se na osobit način daje korizmenim nedjeljama. Ona nas podsjeća na Božje spasenjske zahvate u vremenu te obilje Božje ljubavi i milosrđa za čovjeka koji svoj vrhunac ima u Isusu Kristu. U isto vrijeme ona nas hrani i potiče da se svakodnevno odupiremo tjelesnim nagnućima te se ravnamo i živimo po Duhu (usp. Gal 5,16-17; Rim 8,13).
Dok vjernički korizmenim hodom pokore i obraćenja idemo ususret vazmenom trodnevlju i Isusovu uskrsnuću, nosi nas živa nada da ćemo i mi jednom s Kristom uskrsnuti (usp. 1 Kor 15,20-22). Papa Franjo nas bulom proglašenja Redovnog jubileja zato podsjeća kako »kršćanska nada ne vara i ne razočarava, jer se temelji na sigurnosti da nas ništa i nitko nikada ne može rastaviti od Božje ljubavi: ‘Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? (…) U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina, ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem (Rim 8,35.37-39).’ Zato se naša nada ne slama pred teškoćama: ona se temelji na vjeri i hrani ljubavlju, te nam tako omogućuje ići naprijed kroz život.« (Spes non confundit, br. 3). Ovogodišnja korizma i Redovni jubilej neodvojivo su povezani jer nam pomažu da u svom vjerničkom životu ojačamo nadu koja nas vodi k cilju, kako korizmenog hoda, tako i cijeloga našega vjerničkog života.
Zdravo križu, nado jedina!
Tijekom korizmenog vremena u našim se crkvama osobito moli pobožnost križnoga puta koja je u Katoličkoj Crkvi nastala iz duboke vjere i želje prvih kršćana da razmatrajući Isusovu muku i smrt sačuvaju u srcu trajno živ spomen na nju. Počeci ove pobožnosti sežu u Jeruzalem gdje su hodočasnici obilazili mjesta Isusove patnje slijedeći njegove korake na putu prema Kalvariji. No, kako su hodočašća za većinu vjernika bila teško ostvariva, a njihova želja za razmatranjem Kristova križnoga puta ništa manja, povijesne okolnosti oblikovale su ono što poznajemo kao današnju pobožnost križnoga puta. Cilj ove tako jednostavne, a duboke pobožnosti jest da kroz razmatranje Isusove patnje i žrtve na križu svaki vjernik doživi iskrenu povezanost s Kristom i zahvalnost za njegovo djelo otkupljenja/spasenja. Ujedno, ona podsjeća na snagu ljubavi i žrtve te potiče svakoga od nas na strpljivo prihvaćanje i nošenje vlastitih životnih križeva, odričući se sebe i slijedeći Isusa Krista suobličujući se njemu (usp. Mt 16,24; Lk 9,23).
Vjerujem kako će svatko od nas, sudjelujući tijekom korizme u pobožnosti križnoga puta, a osobito u obredu klanjanja križu na Veliki petak, duboko u svoje srce utisnuti poruku križa kojim smo opečaćeni već na svom krštenju. Križ je trajni podsjetnik na Božju beskrajnu ljubav prema čovjeku, ljubav koja se očitovala u najvećoj žrtvi čovječanstva – smrti Sina Božjega, ali i njegovoj uskrsnoj pobjedi nad smrću. Ta ljubav je izvor naše neiscrpne nade jer upravo kroz Isusovu smrt i uskrsnuće primamo obećanje vječnog života. Uskrsnuće potvrđuje pobjedu nad grijehom i smrću dajući nam sigurnost da ćemo i mi, poput Krista, uskrsnuti na novi život. Razumljivo je stoga zašto je sv. Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein), čiji je život bio obilježen patnjom i žrtvom, često ponavljala »Zdravo križu, nado jedina!« svjedočeći tako vjeru u križ Kristov kao izvor jedine nade.
Korizma – povlašteno vrijeme nade
Vjerujem da nam je nakon svega sasvim jasna povezanost korizme i Redovnog jubileja u temi kršćanske nade odjelotvorene kroz Kristov križ – znak nade. »Nada se, naime, rađa iz ljubavi i temelji se na ljubavi koja izvire iz srca Isusova probodena na križu: ‘Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim’ (Rim 5,10). A njegov se život očituje u našem životu vjere, koji počinje krštenjem, razvija se u poučljivosti Božje milosti i stoga je oduhovljen nadom koja se neprestano obnavlja i koja po djelovanju Duha Svetoga postaje nepokolebljiva.« (Papa Franjo, Spes non confundit, br. 3).
Vrijeme korizme nam je, dakle, darovano kao povlaštena prilika da učinimo promjenu u svom životu (obraćenje), čvršće prionemo uz križ Kristov te molitvom, postom i djelima ljubavi učvrstimo svoju kršćansku nadu koja svojoj izvor i smisao ima u Kristovoj uskrsnoj pobjedi. Vjerujem kako nitko od nas neće dopustiti da dani korizme prolete uludo te ostane zaokupljen brigama vremenitog svijeta, zanemarujući kako je svatko od nas stvoren i pozvan na vječnost.
Neka sva naša korizmena i druga jubilejska nastojanja prati Božji blagoslov. Uz pozdrav nade u Gospodinu«, zaključuje biskup Ivo.
