Na Vazmeni četvrtak 24. travnja 2025. godine požeški biskup Ivo Martinović je u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima i vjernicima grada Požege slavio svetu misu zadušnicu za preminulog papu Franju.
U homiliji biskup je kazao kako naviještena Božja riječ sažima sve ono što je papa Franjo svojim životom ostvario. Osvrnuvši se na izvještaj iz Djela apostolskih u kojem Petar u ime Isusovo ozdravlja hromoga, biskup je ustvrdio kako je uskrsli Krist temelj naše vjere. „Vjera u Krista uskrsloga bila je temelj vjere i života apostola koji su ga nakon uskrsnuća slijedili do smrti, nepodijeljenog srca. Jednako tako, kao i njima, je temelj vjere, služenja Bogu i života pape Franje bio Krist uskrsli. Štoviše, papa je želio da Isus Krist – Riječ Božja zapisana u evanđeljima ne bude samo napisana, nego da se Isus što više utjelovi u ljudske živote. Želio je da svi ljudi upoznaju koliko Bog ljubi čovjeka. Krist je sebe predao u smrt da otkrije ljudima Božju ljubav“, poručio je biskup Ivo.
Razmišljajući o životu Svetoga Oca kazao je kako je papa Franjo ostavio dojam kao da je želio žurno – trčeći – na sve strane i svim ljudima govoriti i svjedočiti koliko Bog voli čovjeka. „Njegovo je srce bilo potpuno obuzeto Isusom Kristom i zato je i njegov navještaj bio onako spontan. Svakome je htio približiti živoga i uskrsloga Gospodina. Poput istinskog vizionara gledao je s Božjim pogledom na sve strane svijeta jer zna da je Krist rekao svojim učenicima: „Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16,15). Danas smo svjesni kakvu je širinu srca imao papa Franjo jer je odlazio na sve strane da posvjedoči kako Krist nije zarobljen niti ograničen, da pokaže svima kako evanđelje nije nešto zatvoreno i da je Božje srce otvoreno svima“, ustvrdio je biskup te zaključio kako je život pape Franje veliki dar koji je Bog dao Crkvi i svijetu. Nadalje je primijetio kako u služenju Crkvi, Bogu i ljudima možemo otkriti da je Sveti Otac bio neobičan, odnosno originalan. „On je sa svojom originalnošću nastojao snagom Duha Svetoga ostvarivati od Boga primljeno svoje poslanje, pa vjerujemo da ga je ostvario na najbolji način služeći Bogu i Crkvi u ovom vremenu.“
Biskup je zatim opisao životni put pape Franje citirajući njegovu homiliju izrečenu 2020. godine u kojoj je Sveti Otac tumačio riječi Isusova oproštajnog govora upućenog učenicima na posljednjoj večeri: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“ Neposredno prije same muke dogodio se strah i uznemirenost srca. Tako je i naše srce uznemireno životnim teškoćama. No, što treba ipak da od uznemirenosti prolazi kroz povjerenje. Isus će učiniti da se srce ne uznemiri? Prvo je: „Vjerujte u mene.“ To je ono što Isus traži prvo i temeljno je vjerovati u njega. To jest da se ne oslanjamo na sebe, nego na njega, jer oslobođenje od uznemirenosti prolazi kroz povjerenje. Isus je uskrsno i živ upravo kako bi uvijek bio uz nas. Dakle, možemo mu reći: Isuse, vjerujem da si uskrsnuo i da si uz mene. Vjerujem da me slušaš. Donosim ti ono što me uznemirava. Vjerujem u tebe i tebi se povjeravam. Drugo što je važno imati na pameti su Isusove riječi: ‘U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Idem pripraviti vam mjesto’. To je ono što je Isus učinio za nas; rezervirao nam je mjesto u nebu. Na sebe je uzeo naše čovještvo kako bi ga odnio s onu stranu smrti, na novo mjesto, u nebo, jer tamo gdje je On, tamo smo i mi. To je sigurnost koja nas tješi; postoji mjesto koje je rezervirano za svakoga. Ne zaboravimo; Prebivalište koje nas čeka je raj. Ovdje smo u prolazu. Stvoreni smo za nebo, za vječni život i da zauvijek živimo. Zauvijek je nešto što sada ne možemo ni zamisliti. No još je ljepše misliti da će to ‘zauvijek’ biti u radosti, u punom zajedništvu s Bogom i s drugima, bez suza, mržnje, podjela i uznemiravanja. No, kako doći u raj? Kojim putem? – upitao je 
Papa i odgovorio – Evo Isusove odlučne rečenice: ‘Ja sam put!’ Da bismo došli u nebo, Isus je put, s njim treba imati živi odnos, oponašati ga u ljubavi, te njegove korake slijediti. Postoji Isusov put, to jest put ponizne ljubavi, molitve, blagosti i povjerenja. To nije put na kojem sam ja protagonist, to je put na kojem je Isus protagonist mojega života. To znači svaki dan ići dalje, govoreći mu: Isuse, što misliš o tom mojem izboru? Što bi u toj situaciji učinio s tim ljudima? Pomoći će nam ako zamolimo Isusa, koji je Put, da nas usmjeri prema nebu.“
Zaključivši citat iz homilije pape Franje, biskup je ustvrdio kako je Sveti Otac upravo tako i živio. „Nije želio biti on protagonist, nego je želio da drugi upoznaju Isusa Krista.“ Pozvao je vjernike da pobožna srca zahvale Bogu za srce pape Franje koje je kucalo za Boga, za Crkvu i za svakog čovjeka.
