Prigodom Dana hrvatskih branitelja grada Požege i 34. obljetnice osnivanja 63. „A“ samostalne gardijske bojne Zbora narodne garde Požega, u požeškoj crkvi sv. Lovre rektor Marijan Pavelić predvodio je na blagdan sv. Antuna Padovanskog 13. lipnja 2025. godine euharistijsko slavlje za poginule, nestale i preminule braniteljice i branitelje.
Na početku slavlja rektor Pavelić je uputio pozdravnu riječ sudionicima među kojima su bili požeško-slavonska županica Antonija Jozić, zamjenica požeškog gradonačelnika Irena Martinek, izaslanik predsjednika Vlade, potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja umirovljeni brigadir Željko Kalić, zapovjednik vojarne 123. brigade brigadir Mile Valentić te članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Predvoditelj slavlja je potaknuo nazočne da se sa zahvalnošću spomenu svih poginulih, nestalih i preminulih branitelja. Spominjući se života sv. Antuna Padovanskog pozvao je nazočne da nasljeduju njegov primjer ljubavi i potpunog predanja Bogu.
U prigodnoj homiliji, rektor Pavelić istaknuo je trajnu važnost sjećanja na žrtvu branitelja, povezujući njihovu borbu za vanjsku slobodu s dubljom, unutarnjom slobodom srca i savjesti, o kojoj govori i Božja riječ. Na početku propovijedi podsjetio je na sve one koji su branili Požegu i Hrvatsku te kao branitelji dali svoje zdravlje, a mnogi i svoj život za slobodu, ističući kako se njihova žrtva podudara s onom na koju nas Krist poziva.
Osvrnuvši se potom na prvo čitanje u kojem sv. Pavao govori kako imamo „blago u glinenim posudama“, pojasnio je kako je najveće blago koje nam je Bog dao ljudski život te sloboda srca i savjesti. Međutim, poput glinenih posuda koje se lako razbiju, ljudi su krhki, ranjivi i ugroženi. „Branitelji itekako znaju koliko je čovjek ranjiv – u rovovima, na bojišnici, kada mu je život u opasnosti, kada vidi svoga suborca ranjenog ili poginulog“, istaknuo je Pavelić. No, ta krhkost, naglasio je, ne znači slabost, već je izvor za snagu koja dolazi od Boga. Kroz herojsko predanje branitelja očitovala se Kristova snaga i snaga onih koji ne traže svoje, nego se daruju.
Rektor Pavelić je dalje proširio svoju poruku povezujući borbu za domovinu s Isusovim pozivom na čistoću srca i unutarnju slobodu. Dok su se branitelji borili da bi Hrvatska bila priznata kao slobodna država s jasno definiranim granicama, istinska sloboda, za koju su se borili, ne smije završiti samo na vanjskoj slobodi države. „Nisu se naši branitelji borili da bismo živjeli u slobodnoj državi s neslobodnim dušama, s pokvarenim pogledom na čovjeka, brak, istinu, vjeru“, poručio je rektor Pavelić. Naglasio je kako se Isusov poziv na istinsku pravednost ne odnosi samo na izvanjska djela, već prodire u dubinu srca, zahtijevajući čišćenje pogleda, misli i namjera. Prava sloboda mora doprijeti do unutarnje slobode savjesti, srca, društva i obitelji.
Zaključno, rektor Pavelić pozvao je na trajno sjećanje na žrtvu branitelja kao svjedoka života, a ne smrti. „Mnogi su branitelji ponijeli vidljive i nevidljive rane, a neki su otišli u vječnost, noseći u sebi Isusovo umiranje kako bismo mi mogli živjeti. Naš je zadatak da to ne zaboravimo. Njihova žrtva nije danas prigoda za ceremoniju, nego primjer od kojeg trebamo učiti“, zaključio je Pavelić. „Tko izgubi nutarnju slobodu, tko živi u grijehu, ravnodušnosti ili sebičnosti – taj opet postaje rob, bez obzira na to koliko je zemlja oko njega slobodna“, poručio je predvoditelj slavlja pozivajući nazočne na neprekidnu borbu za autentičnu slobodu u svakom aspektu života.
Na svršetku svete mise rektor Pavelić je izrazio zahvalnost hrvatskim braniteljima za sve što su darovali gradu Požegi i hrvatskoj Domovini. Riječi zahvale uputio je i okupljenim vjernicima, napose udovicama, roditeljima, djeci i najbližima poginulih hrvatskih branitelja za sudjelovanje u slavlju te je na sve zazvao Božji blagoslov.
