U predvečerje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 14. kolovoza 2025. požeški biskup Ivo Martinović predvodio je s brojnim hodočasnicima svetu misu u marijanskom svetištu Kloštar kod Slavonskog Kobaša.
Na početku homilije biskup Ivo je primijetio znakovitost okupljanja hodočasnika na groblju te je poručio kako je ono podsjetnik na našu prolaznost, ali i na vječni život i proslavu koju je Gospodin potvrdio svojim uskrsnućem i kamo je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom bila uznesena. „To je temelj naše vjere, snaga naših hodočašća i naše ljubavi prema Bogu, Gospi i ljudima. Snaga naše vjere izvire i iz riječi Božje, iz onoga što nam Bog ne prestaje davati na putu spasenja. Darovana je i nama hodočasnicima nade ovdje večeras okupljenima u ovoj godini Redovnog jubileja i godini nade.“
Osvrnuvši se zatim na naviještena biblijska čitanja, biskup je naglasio njihovu poruku o ljudskom životu i vječnom spasenju na koje nas Krist poziva da ga ostvarimo vršeći Božju riječ i budemo s Marijom u nebeskoj, a što je i naš konačni životni cilj. Istaknuo je kako nema većeg blagoslova i dara od onog što je Marija donijela čovječanstvu i kojega je nosila u svojoj utrobi. Tako je u životu svake majke i žene. Utroba je svake majke blagoslovljena jer donosi život na svijet. Riječ Božja nas uvijek usmjerava prema životu, Bogu i poslanju koje nam on daje. Bog nas šalje da budemo uvijek poput Isusove i naše nebeske majke Marije u službi života.
Svoje razmišljanje biskup je potvrdio riječima sv. Ivana Pavla II. iz enciklike „Evangelium vitae“ koja je objavljena prije 30 godina: „Biti u službi života nije za nas prednost, nego dužnost koja se rađa u svijesti da smo narod kojega je Bog stekao da naviještamo divna djela njegova. Poslani smo kao narod. Zadaća služenja životu pada na sve i svakoga. Zajednička je to zadaća koja ne uklanja i ne umanjuje odgovornost pojedinih osoba. Svi imamo dužnost i poslanje naviještati evanđelje života. Budimo narod života jer nam je Bog u svojoj milosnoj ljubavi darovao evanđelje života i tim istim evanđeljem mi smo preobraženi i spašeni. Nas je otkupio začetnik života cijenom svoje dragocjene krvi i krsnom smo vodom u njega ucijepljeni. Iznutra obnovljeni milošću Duha koji je Gospodin i daje život i postali smo narod za život i kao takvi pozvani smo da se tako vladamo. Zato budimo narod života, narod koji svojim životom ljubi Boga i svaki život, koji se bori protiv kulture smrti koja pomrčuje sva naša svjetla života. Ona promiče pobačaj, eutanaziju i ideologije koje su usmjerene protiv svetosti i dostojanstva ljudskog života. Njih treba odbacivati jer smo pozvani da budemo narod koji vjeruje u Boga, njemu se moli i poput njegove Majke sluša i živi od njegove riječi.“
Biskup se potom osvrnuo na „kulturu smrti“ o kojoj je govorio sv. Ivan Pavao II., ali onu na koju su upozoravali papa Benedikta XVI. i papa Franjo „kulturi odbacivanja“, koja odbacuje sve osobe koji se smatraju neproduktivnima, od nerođene djece do starijih, bolesnih i nemoćnih osoba.
Biskup je zaključio da smo svi mi putnici na ovom svijetu, svjesni prolaznosti, ali s čvrstom nadom i Marijinom vjerom usmjereni na vječni život. „Na ovom groblju svjesni smo da smo prah i da ćemo se u prah pretvoriti. Ipak, s prahom sve ne završava jer smo stvoreni na sliku Božju i za život vječni. Tom životu je Isus, umrijevši na križu, otvorio pristup svakom ljudskom biću. Zato smo radosni i zahvalni njemu jer će on ovo naše bijedno tijelo preobraziti i suobličiti svome slavnom tijelu nakon smrti.“
Na kraju je pozvao na pouzdanje u Mariju, Majku života i nade, kao uzor i zagovornicu u svim životnim borbama, kako bismo i sami postali promicatelji evanđelja života. „Neka nam majčinski dar srca Bezgrešne Djevice bude izvor snage i ljubavi prema svakom život i vječnom životu koji nam Bog daje i na koji nas poziva.“
