Uoči svetkovine Isusa Krista kralja svega stvorenja u subotu 22. studenoga požeški biskup Ivo Martinović pohodio je samostan Navještenja Gospodinova Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Srca Marijina u Zagrebu te predvodio euharistijsko slavlje povodom zaštitnika njihove Družbe.
Na početku svete mise biskup je pozdravio okupljene sestre istaknuvši važnost zajedništva utemeljenog u Kristu: „Drage sestre, od srca vas i rado pozdravljam u predvečerje svetkovine Krista Kralja. Radujem se ovom našem zajedništvu kojemu je temelj Krist. On je temelj naše vjere, našega života, poziva, poslanja i ovog zajedništva u euharistiji. Krist je na poseban način temelj i vaše cijele 
Družbe.“ Podsjetio je kako Krist ne kraljuje samo sa križa, nego da iznad svega želi biti kralj ljudskih srdaca, te pozvao prisutne da otvore svoje srce njegovoj ljubavi: „Svjesni smo da puno toga ima što nas udaljava od njega i međusobno razara naš zajednički život i duhovni poziv. Zato večeras ga posebno molimo da nas njegova božanska ljubav obnovi i još više kraljevala u našim životima, zajednicama i Crkvi.“
Biskup je posebno potaknuo na molitvu za sve sestre u družbi, a osobito za bolesne i nemoćne, te za duhovna zvanja, kandidatkinje i novakinje. U molitvu je uključio i žive i pokojne roditelje, rodbinu, prijatelje i dobročinitelje sestara. „Neka njegova ljubav zagrli sve, u tajni otajstva koje silazi s križa radi našeg spasenja i posvećenja. U tom duhu molimo Gospodina da nam se smiluje i oprosti grijehe kako bismo ga iskreno i ponizno slavili“, zaključio je biskup Ivo.
U prigodnoj homiliji biskup se osvrnuo na naviještena biblijska čitanja i pozvao na dublje razumijevanje Kristova kraljevstva u svjetlu otajstva križa. Istaknuo je na početku kako sva liturgijska čitanja govore o kraljevstvu, podsjetivši da prvo čitanje govori o pomazanju Davida kao „simbolu idealnog kralja koji je ujedinio izraelska plemena“, a sveti Pavao u drugom čitanju „govori o Kristovoj povezanosti s Ocem, ali i koji povezuje nebo i zemlju otajstvom svoga križa“.
Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak o Isusu raspetom između razbojnika, naglasio je kako se „glavari svećenički, vojnici i narod izruguju raspetom Sinu Božjem“, te dodao kako je to i današnja stvarnost da Kristov križ „privlači jedne na ljubav, a druge na prijezir. Jedni ljube Boga, slijede ga životom i za njega umiru, a drugi ga odbacuju“.
U homiliji je pozvao sestre franjevke na trajno uranjanje u otajstvo križa: „Možda bi trebalo više ulaziti u otajstvo križa u osobnom i zajedničkom životu, a manje u ovaj život suvremenog svijeta i svih izazova. Otajstvo Isusova križa temelj je njegova kraljevstva, ali i našeg poziva i služenja njemu.“ Istaknuo je kako je sav život svetog Franje bio oblikovan otajstvom i snagom križa, „koja ga je zahvatila i nosila“, te da se bez te snage „ne bi ostvarivala ljepota zajedništva ni njegovog i našeg služenje Bogu i Crkvi“. Govoreći o povezanosti križa i euharistije, biskup je naglasio kako se u životu svetoga Franje, kao i u našem životu „križ i Euharistija ne mogu odvojiti jer su povezani istom Kristovom ljubavlju“ te pozvao na ustrajnost u vjeri i ljubavi koja teče iz tog izvora.
Podsjetio je i na ovogodišnju 800. obljetnicu Pjesme stvorova svetoga Franje, poručivši da je u toj molitvi izrečen sav Franjin život te da je potrebno otkrivati dubinu s kojom sveti Franjo povezuje svu prirodu, nebo i zemlju, s Bogom i uskrsnućem. Posebno je istaknuo važnost nade u godini Jubileja: „Živjeti iz nade znači suobličavati se trajno Kristu popu svetoga Franje, znači svojim srcem i životom nasljedovati Krista raspetoga, služiti njemu i svima koji su potrebni njegove i naše ljubavi u samostanu i izvan njega.“
Na kraju biskup je homiliju završio molitvom i pozdravom svetoga Franje Mariji koja je: “Kćerka i službenica svevišnjega Kralja, Oca nebeskoga, majka presvetoga Gospodina našega Isusa Krista, zaručnica Duha Svetoga“ te zaželio da nam Marijin primjer služenja i ljubavi prema Bogu budu snaga u darivanju drugima i posvećenja svijeta.
Na završetku euharistijskog slavlja, nakon popričesne molitve, biskup Ivo Martinović zaželio je svima da ih Krist svojom ljubavlju jača i vodi u služenju, da budu svjedoci njegova Kraljevstva i njegove milosti. Uputio je i riječi zahvalnosti sestrama za njihov dugogodišnji doprinos Crkvi i zajednicama u kojima su djelovale i u kojima djeluju: „Bogatstvo koje ste svjedočile u pastoralu na župama, po bolnicama, u kuhinji, u praonici, sa župnim zborovima, sve vaše žrtve zapravo su svjedočanstvo vjere i života za Krista Kralja.“ Na kraju je zaželio sestrama da njihova zajednica i dalje raste u međusobnoj ljubavi: „Neka vam Krist Kralj bude snaga, neka vas vodi i obnavlja da još više rastete kao zajednica u njegovu kraljevstvu, u ljubavi koja čini život i ljepotu poziva i svake zajednice.“
