U organizaciji Katehetskog ureda u Požegi je 29. studenog 2025. održana adventska duhovna obnova vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri Požeške biskupije. Program je započeo u Dvorani sv. Terezije gdje je prisutne pozdravio predstojnik Katehetskog ureda Marijan Pavelić, istaknuvši kako je za svakog vjeroučitelja i odgojiteljicu u vjeri važan i potreban trenutak u kojem će zastati i promisliti o sebi i poslanju koje je od Crkve primio i da je duhovna obnova na početku došašća prava prilika za to. Predstavio je zatim voditelja duhovne obnove fra Valentina Vukoju, župnog vikara Župe Uznesenja BDM u Širokom Brijegu.
Nakon zaziva Duha Svetoga uslijedilo je razmatranje u kojem je voditelj fra Valentin sudionicima duhovne obnove progovorio na temu autentičnog života koji je najveće svjedočanstvo. U pozivu na dublje predanje, naglasio je kako se Isusa Krista istinski može upoznati samo ako mu se čovjek potpuno preda i dopusti da njegov život bude prožet Kristovom prisutnošću. „Djeca prihvaćaju ono što vide na vama, a ne ono što od vas čuju“, poručio je okupljenima, ističući važnost vjerodostojnog osobnog svjedočenja.
Podsjetio je i na riječi sv. Jeronima koji je u pismu jednoj redovnici napisao: „Krista može propovijedati jedino Krist“. Kroz primjer Ivana Krstitelja, koji je na pitanje je li on Mesija odgovarao negacijom sebe: „Nisam Mesija, nisam prorok, nisam onaj za koga me držite“, fra Valentin je naglasio kako Bog djeluje u čovjeku tek kada on prestane stavljati sebe u središte. „Bog može djelovati po nama samo kada sebe poništimo“, istaknuo je.
U drugom dijelu nagovora govorio je o čovjeku kao hramu Duha Svetoga, usporedivši ga s Kovčegom saveza. U ljudskom srcu, rekao je, trebala bi biti posuda mane, Aronov štap i ploče saveza, simboli Božje brige, vodstva i zakona. Središnji naglasak stavio je na božanski zakon, upozorivši na današnje snažne napade na temeljne Božje zapovijedi koje se tiču obitelji, dostojanstva čovjeka i rodnog identiteta.
„Zakon Božji je sila i bez njega je nemoguće živjeti“, poručio je, dodajući da su ljudski zakoni prolazni, dok su Božji nepromjenjivi i iznad svih drugih. Podsjetio je da su u povijesti spasenja ostali sačuvani oni koji su bili vjerni Božjem zakonu i da je Bog sam u ljudska srca upisao svoje zapovijedi.
Božje zapovijedi, rekao je, razdvajaju dobro od zla i služe kao putokaz koji vodi prema vječnosti. U završnom dijelu nagovora posebno je naglasio važnost sakramentalnog života: „Nemoguće je doći do Boga bilo kojim drugim putem osim po sakramentima ispovijedi i mise.“
Program duhovne obnove nastavljen je u crkvi sv. Lovre pokorničkim bogoslužjem i sakramentom pomirenja, a vrhunac je bilo euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović. Na početku slavlja uputio je riječi pozdrava voditelju duhovne obnove fra Valentinu Vukoji, predstojniku Katehetskog ureda Marijanu Paveliću te nazočnim svećenicima, vjeroučiteljima i odgojiteljicama u vjeri. Naglasio je kako su okupljeni u Kristovo ime na početku adventa. Istaknuo je kako je došašće vrijeme priprave za Božić, vrijeme nade, te je podsjetio da je i tekuća godina Jubileja posvećena upravo nadi. „Možemo reći da je ono što je temelj našeg poslanja kao vjernika, kao vjeroučitelja i djece Božje biti nositelji nade. Ne samo u jubilarnoj godini, ne samo u došašću, nego u svim vremenima, u svakoj godini, u svakom danu i u svakom susretu“, poručio je. Podsjetio je na posebnu odgovornost povjerenu vjeroučiteljima i odgojiteljima koji svakodnevno susreću djecu i mlade te sudjeluju u njihovu rastu. „Svjesni smo da je Krist naša jedina nada i potrebno je da danas zastanemo pred njim, da nas on obnovi, da budemo svjesni koliko je važna nada. Ona nije apstraktna, ona je živi Bog“, naglasio je biskup, dodajući da je Bog posebno potreban djeci i mladima koji gledaju u svoju budućnost. Ohrabrio je sudionike da advent promatraju kao priliku za obnovu vjere, nade i ljubavi te za svjedočenje Božje blizine.
Prigodnu homiliju održao je fra Valentin, pozivajući okupljene na hrabrost života, ustrajnost u vjeri i obnovu nade s početkom došašća. Na početku homilije zahvalio je biskupu i okupljenima te naglasio da se nalazimo na prijelazu crkvene godine, u vremenu koje nas poziva da razmišljamo o životu i smrti, o početku i završetku. U tom je duhu rekao kako želi dotaknuti dvije velike teme – život i smrt, jer se upravo o njima govori na pragu došašća i u svjetlu rođenja Sina Božjega.
U prvom dijelu homilije ispričao je prispodobu o župniku koji je u adventu zamolio župljane da izrade jaslice u svojim dvorištima, a nagradu je neočekivano dodijelio kući u čijem dvorištu nije bilo nikakvih figurica osim užeta na kojem su se sušile dječje pelene. Taj je prizor proglasio „najljepšim jaslicama“, jer simbolizira život. „Mi umiremo, mi se gasimo, mi nestajemo. Ne smijemo se bojati pelena. Samo život ostaje dovijeka“, naglasio je fra Valentin, pozivajući da se djecu odgaja u ljubavi prema životu i otvorenosti daru obitelji. Ukazao je i na krizu nataliteta i gubitak hrabrosti za roditeljstvo: „Ljudi, nama fale pelene. Ljubite život, učite djecu da se ne boje života.“
Govoreći dalje o povjerenju u Boga, podijelio je i iskustvo svećenika koji potječe iz obitelji sa sedamnaestero djece, od kojih su mnogi danas uspješni i samostalni, iako je obitelj živjela u velikom siromaštvu. „Nemojte misliti da je Bog gluh, nijem ili slijep“, poručio je, istaknuvši kako se čovjek može uspraviti pred Bogom i bez materijalne sigurnosti jer „nada je Krist, a Krist je život“.
U drugom dijelu homilije govorio je o svetosti smrti ispunjene Bogom te pročitao potresno oproštajno pismo Ante Gadže, dvadesetjednogodišnjeg mladića strijeljanog 1941. godine u Širokom Brijegu. Njegove posljednje riječi, ispunjene mirom, opraštanjem i predanjem Božjoj volji, fra Valentin je opisao kao svjedočanstvo vjere koja pobjeđuje strah i smrt. „Pogledajte kako je lijepa smrt kada imaš Boga u sebi. Nigdje grča, nigdje boli, samo mir i ljubav“, rekao je.
Na završetku svoje homilije pozvao je okupljene da uđu u advent s odlučnošću i nadom: „Molimo se Bogu da u ovom adventu zazovemo život i da se ne bojimo. Jer bez Krista se ne događa ni život ni smrt. U njemu rastemo, mičemo se, umiremo i jesmo dovijeka.“
Pri svršetku slavlja vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri su predvođeni biskupom, uputili Bogu Molitvu jubileja. Biskup je potom zahvalio sudionicima slavlja za sve što nastoje činiti u svom dragocjenom poslanju. Zahvalio je Katehetskom uredu na služenju koje vrši po svom predstojniku i suradnici Patriciji Brdar, a napose je zahvalio voditelju duhovne obnove fra Valentinu Vukoji. Zahvaljujući voditelju za brojne poticaje i primjere iz svakodnevnog života, pozvao je vjeroučitelje da po njegovu primjeru oduševljeno nastave raditi s povjerenom djecom i mladima privodeći ih Bogu. Božjoj zaštiti je povjerio služenje i poslanje svih vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri.
