Članovi dječjih crkvenih zborova s područja Požeške biskupije došli su 11. studenog na svoj godišnji susret u Požegi. Zbog slavlja Trećega euharistijskog kongresa o 20. obljetnici Požeške biskupije, tradicionalni susret zborova u subotu prije svetkovine katedralne zaštitnice sv. Terezije, odgođen je za mjesec studeni. Sudjelovali su slijedeći zborovi: Dječji crkveni zbor »Glasići nade« iz župe sv. Petra i Pavla, Kaptol, s voditeljicom Ljubicom Maljur; Dječji crkveni zbor iz župe sv. Josipa, Đurđenovac, s voditeljem Ivicom Fridlom; 
Dječji crkveni zbor župe sv. Leopolda Mandića, Požega, s voditeljicom Anom Matković; Dječji crkveni zbor župe sv. Nikole Biskupa, Pleternica, s voditeljicom s. Zoranom Prcela; Dječji crkveni zbor »Marijin cvijet« iz župe Blažene Djevice Marije, Nova Kapela, s voditeljicom s. Samuelom Markanović; Dječji crkveni zbor iz župe sv. Mihaela Arkanđela, Stražeman, s voditeljcom Jelicom Ticl; Dječji crkveni zbor iz župe sv. Terezije Avilske, Požega, s voditeljicom Ljubom Šolić i Dječji crkveni zbor iz župe Marije Kraljice i sv. Jurja, Davor, s voditeljicom s. Dubravkom Kopilović. Program susreta započeo je u Katedrali molitvom sv. Tereziji, a nakon toga mali su se pjevači uputili u obližnju Dvoranu Sv. Terezije gdje su se zborovi pjesmom i igrom predstavili jedni drugima.
Slijedila je sveta misa u crkvi sv. Lovre koju je predvodio biskup Antun Škvorčević. Bio je to poseban doživljaj radosti koju su očitovala djeca svojim pjevanjem pod ravnanjem Maria Večerića, katedralnog zborovođe i orguljaša. Biskup je pozdravio djecu i upitao ih jesu li se umorili, na što su ona jednoglasno odgovorila da nisu. Kazao je da je primijetio, kad im je u srcu pravo raspoloženje, onda im je i glas dobro usklađen, a pjesma glasna i jasna. Zahvalio im je za služenje koje pjevanjem vrše u svojim župama, kao i njihovim župnicima i voditeljima zborova.
Napomenuo je da su došli na hodočašće u Požegu o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije da u crkvi sv. Lovre, zaštitnika naše mjesne Crkve pjesmom posvjedoče o važnoj službi koju vrše u svojim župama. Pozvao ih je da se sjedine s Lovrinim mučeničkim svjedočenjem pripadnosti Isusu Kristu i mole zajedno s njime da ih on u ovoj svetoj misi primi kao svoje najdraže, sjedini sa svojom žrtvom ljubavi i u njihova mladenačka srca unese svoju snagu.
Nadovezujući se na pozdrave koje sv. Pavao u ulomku dnevnog čitanja iz Poslanice Rimljanima upućuje različitim pojedincima, biskup je homiliju započeo pitanjem, zašto nam je drago kad nas se netko sjeti te nas pozdravi. Odgovorio je kako nam pozdrave rado šalju oni koji nas vole i nose u svom srcu. Ustvrdio je da je sv. Pavao bio pun Isusa Krista i njegove blizine i u njoj zavolio mnoge koje je u životu susreo, osobito na putu naviještanja Evanđelja, te svojim pozdravima svjedoči svoju duboku povezanost s njima. Biskup je pozvao članove dječjih crkvenih zborova da i oni poput Pavla budu ispunjeni blizinom Isusa Krista u kojem je progovorila ljubav pobjednica nad smrću, a koja se obnavlja u svakoj svetoj misi. Poručio je okupljenoj djeci da ih u svakoj svetoj misi pozdravlja sâm Isus Krist, tako da ih najdublje povezuje sa sobom i svojom ljubavlju, te ulazi u njihove živote svojom moćnom ljubavlju s križa, i da je zato sveta misa najveći i najsnažniji događaj. Ustvrdio je da pjevajući na svetoj misi oni ne otvaraju samo svoja srca Isusu Kristu, nego pomažu svima drugima na slavlju da i oni budu otvoreni za blizinu Isusove ljubavi.
Podsjetio je djecu da Crkva danas slavi spomendan svetog Martina, biskupa iz Toursa u Francuskoj, i kazao im da ih na ovoj svetoj misi, nakon Isusa pozdravlja i sveti Martin. Upoznao je djecu sa životom ovoga Božjeg ugodnika iz IV. stoljeća, koji je kako mu ime kaže, bio vojnik u rimskoj vojsci, ali je htio nešto drugo i više, jer mu je srce govorilo da nije stvoren da vojnički pristupa ljudima, nego da ih ljubi onom ljubavlju kojom ih je Isus volio i na križu sebe za njih predao. Zbog toga je napustio vojsku i započeo monaški život u siromaštvu, ali bogat iznutra u srcu najvećim blagom, Isusovom moćnom ljubavlju, koju je s oduševljenjem kao biskup naviještao drugima i poput Isusa po modelu darivanja živio za druge. Povezujući život sv. Martina s današnjim evanđeoskim ulomkom u kojem Isus govori da materijalno bogatstvo za kojim mnogi čeznu ne može čovjeka usrećiti, biskup je ustvrdio da to bogatstvo može ispuniti njegovu kuću, ali ne srce, i da čovjek postaje istinski velik kad se u dobroti, plemenitosti, i ljubavi otvori za drugoga, da je najveći onda kad se poput Martina ukorijeni u Isusa Krista, i njegovom snagom živi za druge. Pozvao je male pjevače da se nauče davati drugima materijalna dobra, ali još više davati same sebe i živjeti za druge: za roditelje, za prijatelje u školi i drugdje. Kazao je neka ne dopuste sebičnosti da ih pretvori u mračne, izgubljene ljude. Istaknuo je kako je i pjevanje u crkvi darivanje sebe za druge, žrtvovanje svoga vremena za Boga, svjedočenje glasom ljepote srca. Poželio je da Gospodin Isus, koji ih neizmjerno voli, uđe što dublje u njihova mladenačka bića i osposobi ih da budu veliki ljudi koji žive jedni za druge, te da još dugo ovdje na zemlji pjevaju kao djeca i odrasli, a onda i u Božjoj vječnosti.
Na kraju svete mise biskup je poveljom Priznanja iskazao svakom zboru zahvalnost za sudjelovanje na susretu u Požegi. Pozvao ih je da se sljedeće godine okupe na hodočašću u redovito vrijeme, u subotu prije svetkovine sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške Katedrale.
