LECTIO
1. čitanje: Knjiga Mudrih izreka 31, 10-13.19-20.30-31
¹⁰ Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. ¹¹ Muževljevo se srce uzda u nju, i blagom neće oskudijevati.¹² Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. ¹³ Pribavlja vunu i lan, i vješto radi rukama marnim. ¹⁹ Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. ²⁰ Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. ³⁰ Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. ³¹ Plod joj dajte ruku njezinih, i neka je na Vratima hvale djela njezina!
Riječ Gospodnja.
Knjiga Mudrih izreka završava abecednom poemom (usp. 31, 10-31) koja pjeva hvale dobroj gospodarici kuće i hvali radost kojom ona znade ispuniti svoj dom. Tko je ta vrsna žena koju hvali ovo čitanje? Tumačenja su različita. Za jedne, možda smo pred dobrom i vjernom suprugom i majkom, kojom su suprug i djeca neodoljivo zadivljeni; za druge, možda imamo poosobljeni simbol Izraelskog naroda, koji svojim svagdanjim radom i svojom obnovljenom vjernošću iskazuje čast Bogu svom zaručniku; za druge opet, tekst predstavlja portret mudrosti, čiji prebivalište ova žena-simbol pronalazi u riječi Božjoj.
Bez obzira na koga se biblijski tekst odnosio, pisac također iznosi na vidjelo bitne značajke ženstvene veličine ove žene, a to su: rad kao izvor blagostanja, dobro upravljanje (rr. 13-19), djelotvorna ljubav prema potrebnima i siromašnima (20. r.), umjerenost u govoru, razboritost i ljubav prema svima (26. r.). Zbog toga, savršena žena, sa svog ognjišta širi radost sa svakim. Muž uživa pored nje, u sigurnosti i spokoju, i ubire plodove njezinih savjeta i poticaja. Sinovi je mogu samo hvaliti i svjedočiti o njezinoj razboritosti i poduzetnosti (rr. 27s.). Dobra supruga ili majka jamačno obogaćuje osobnost čovjeka, razvijajući je i čineći da ona sazrije.
2. čitanje: Prva poslanica svetoga Pavla apostola Solunjanima 5, 1-6
¹ A o vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. ² Tȁ i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. ³ Dok još budu govorili: »Mir i sigurnost«, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. ⁴ Ali vi, braćo, niste u tami da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ⁵ tȁ svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. ⁶ Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.
Riječ Gospodnja.
Pavlov tekst ponavlja nepredvidivost Gospodnjeg dolaska i budnost u slikama koje su poznate drugim tekstovima Novog zavjeta (usp. Mt 24, 43ss; Dj ap 3, 3; 16, 5). Bog se prema čovjeku ponaša kao kradljivac u noći. Njegov dolazak je nepredvidiv i nenajavljen (2. r.), dolazi kad ga se najmanje očekuje (3. r.). Ne preostaje drugo već stalno biti budni, spremni na svaku mogućnost. Nisu dopuštena odgađanja ili nedopuštene sigurnosti.
Kad se dobro promisli, Apostol također ističe svojstva koja treba imati budnost kršćanina u iščekivanju Gospodnjeg dolaska. To stanje budnosti nije tek nešto intelektualno nego i moralno. Pavao, naime, tumači što znači ‘bdjeti’, kad kratko i jasno kaže: »Bdijmo i trijezni budimo« (6. r.). Trijeznost je ona krepost kojom se uzdržavamo od svega onoga što pomračuje um i otežava savjest i srce. Tko želi biti budan, to jest biti vazda u stanju donijeti ispravnu odluku u životu, mora biti uravnotežen, umjeren i ne navezan na stvari. Biti bez kočnice u životu čini nas pospanima, bezvoljnima i površnima. Vrijednost života – reći će Apostol – je smrt i susret s Gospodinom Isusom. Štoviše, njegovo uskrsnuće je ono što daje smisao samoj smrti. Pozorni i budni kršćanin je »sin dana«, prkosi noći radosno idući u susret Gospodinu koji dolazi.
Evanđelje: Matej, 25, 14-30
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
¹⁴ »Doista, kao kad ono čovjek , polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. ¹⁵ Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. ¹⁶ I otputova. Onaj koji je primio pet talenata, odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. ¹⁷ Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. ¹⁸ Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.
¹⁹ Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. ²⁰ Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ ²¹ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’« ²² Pristupi i onaj s dva talenata te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenata predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ ²³ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’
²⁴ A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. ²⁵ Pobojah se stoga, odoh i sakrih talent tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ ²⁶ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! ²⁷ Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom. ²⁸ Uzmite stoga od njega talent i podajte onomu koji ih ima deset. ²⁹ Doista onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. ³⁰ A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Riječ Gospodnja.
Valja dobro razumjeti prispodobu o talentima koju je Isus ispričao svojim učenicima. Općenito se misli da su talenti darovi ili umne sposobnosti što ih je Bog darovao svakome od nas. Za Mateja su, naprotiv, prigode što ih život pruža svakom čovjeku, odgovornosti koje je pozvan preuzeti, poslovi koji su mu povjereni. Prispodoba, naime, pripovijeda da je gospodar dao »jednomu pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti« (r. 15.). Prva dvojica slugu su simbol radinosti i poduzetnosti, jer trguju talentima i predaju ih dvostruko više od primljenog iznosa i stoga gospodar za njih kaže da su »dobri i vrijedni« (rr. 21.23). Treći sluga, naprotiv, je lijen, neaktivan, ne trguje, ne izlaže se rizicima i ograničava se na čuvanje, i zbog toga je nazvan »zlim i lijenim« i »beskorisnim«. Oprečnost među slugama je dakle između radišnosti i lijenosti, između poduzetnosti i pasivnosti.
Kad bolje razmislimo, prispodoba se usredotočuje na ponašanje zlog sluge i na razgovor između gospodara i tog sluge. On, zapravo, ima neku svoju ideju o gospodaru, odnosno smatra ga strogim čovjekom koji žanje gdje nije sijao. U takvom poimanju, dakle, ima mjesta samo za strah i strogo ispunjavanje pravila. Na taj način sluga se ne želi izlagati rizicima i polaže na sigurno primljeni novac , smatrajući da je u pravu jer vraća ono što je primio: »Pobojah se stoga, odoh i sakrih talent tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!« (25. r.).
Isus poziva svoje slušatelje na promjenu mišljenja: ne sitničava poslušnost i strah, već pogled ljubavi, koja je bez računice. Ovo posljednje je prava narav odnosa između Boga i čovjeka. Svaki Isusov učenik vazda treba djelovati u logici ljubavi i prevoditi evanđeosku poruku u konkretna, velikodušna i hrabra djela.
MEDITACIJA
Poruka Knjige Mudrih izreka je aktualna za nas danas koji pišemo, govorimo i činimo toliko toga za promaknuće žene. Dakako da ne možemo a da ne vrednujemo to drevno opredjeljenje Pisma u korist prava žene. Po tom pitanju Pastoralna konstitucija Drugoga vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu ne oklijeva zauzeti stajalište, tvrdeći da je žena prava suputnica muškarca, potpuno izjednačena u pravima, uključujući i ono da ravnopravno sudjeluje u društveno-kulturnom životu (usp. GS 9.29.49). Čitanje Božje riječi, stoga, daje nam za razmišljanje zašto je žena sve više odsutna s kućnog ognjišta. Često to ovisi o činjenici da ona radi izvan kuće; no događa se također da ga svojevoljno napušta jer joj nisu dragi njezini obiteljski poslovi. Takvo zanemarivanje se izlaže opasnosti oslabjeti veze koje trebaju međusobno ujedinjavati članove obitelji i, u isto vrijeme, poljuljati društveno-religioznu građevinu kojoj je obitelj temelj.
Samo prava mudrost zaslužuje hvale, jednom kad je odbačena ispraznost naličja i privida. U suvremenom svijetu ženama je dopušteno, u službi općem dobru, obavljati više različitih poslova nego u prošlosti. Istina je da se njihov doprinos na intelektualnom području pokazao veoma plodonosan, ništa manje i u upravljanju tvrtkama ili u državnim vladama. Ova razmišljanja žele biti poziv na otkrivanje istinskog poslanja žene, da njezin talent urodi plodom.
MOLITVA
Dobri Oče, ti koji po Kristu u Duhu nastavljaš činiti velika djela u malenima i poniznima, na licima svake žene našeg vremena, pomogni nam da otkrijemo istinsko poslanje u suprugama i majkama naših obitelji. Isus, dok je bio među nama, pojavio se kao njihov veliki prijatelj, slobodni prijatelj koji ih je pozvao na slobodu. Preporučamo ti, Oče, sada kad riječ Božja postaje molitva, sve žene svijeta, osobito one koje su najviše pogođene baš zbog toga što su žene. Želimo ih preporučiti i Mariji, njoj koja je pod križem od umirućeg Sina primila, kao na čuvanje, to najponiznije i neizrecivo ime: »Žena« (Iv 19, 26); ona koja je prije nego li je Bezgrješna, Djevica, Majka Božja, bila, poput njih – i to je još uvijek – žena.
Molimo Te da osim toga zaštitiš mlade žene pozvane na velike ideale, da se ne zatvore u život bez smisla, već imaju hrabrosti suočiti se u svakodnevnom zalaganju s vlastitim odgovornostima za izgradnju zajednice, osobito one obiteljske, u pravednosti i miru. Dobri Oče, molimo te na koncu za obitelji gdje nedostaje ljubavi, da se otvore međusobnom prihvaćanju i uzajamnom darivanju po svjesnijem zalaganju svake mame u odgoju djece, a što je temelj novog čovječanstva.
KONTEMPLACIJA
Sluga koji je primio samo jedan talent, i koji je otišao iskopati rupu u zemlji, trebao je pohraniti novac svog gospodara bankarima, da ga on po povratku podigne s kamatama. Bankarski stol je božansko Pismo na koji je postavljen kruh riječi koja hrani duše, za kojim sjede svi kršćani da se duhovno nasite.
Tko povjeri svoju vjeru toj banci, može biti siguran da će je umnožiti. Naime, kao što se novac umnaža tako da ga se upotrijebi, isto se događa s vjerom u Krista: ako se ona pasivno čuva u vlastitom srcu ne ostaje ni ono što je bila, već se smanjuje sve do nestanka. Ako se naprotiv s njom radi uz pomoć Pisma, na način da se trajno probuđuje ustrajnim propovijedanjem, meditativnim čitanjem i molitvom, i oživotvorenjem u dobrim djelima za braću, osobito onu u potrebi, ona ne samo da će se umnožiti, već neće nikad prestati rasti cijeloga našeg života. (Bezimena propovijed o prispodobi o talentima u: PG 56, str. 941).
AKCIJA
Često ponavljaj i danas živi Riječ:
»Žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu (Izr 31, 30)
ZA DUHOVNO ČITANJE
Mislim da je iznad svega strah da ćemo se potrošiti ono što ljudima oduzima njihove najbolje snage […].
Biti vjerni svemu onome što se je spontano započelo, pokatkad previše spontano. Biti vjerni u najširem smislu riječi, vjerni samima sebi, Bogu, svojim najboljim trenucima. I ma gdje bili, da smo tu »sto posto«. Moje »činiti« sastojat će se u »biti«! Iznad svega moram biti vjernija onome što bih željela zvati mojom stvaralačkom kreativnošću, koliko god ona bila skromna. U svakom slučaju: ima toliko stvari koje bih htjela reći i napisati, i morala bih se konačno u to upustiti. Suprotno od toga, nastojim na sve moguće načine pobjeći, i u tome zakazujem […]. Ja živim život do dna, no sve više osjećajem da imam određenih odgovornosti prema onome što bih željela zvati mojim talentima. Ali gdje početi, moj Bože? Ima toliko mnogo stvari! Ne smiješ niti pomisliti da s tolikom žestinom pišeš stvari onako kako si ih upravo proživjela: to bi bila pogrešaka. Nije o tome riječ. Još ne znam što ću učiniti da ovladam svom tom građom. Znam samo da ću sve morati učiniti sama, i da imam dosta snage i strpljivosti da u tome uspijem. Moram također biti vjerna, ne mogu se više razletjeti poput pijeska na vjetru. Podijeljena sam između osjećaja, utisaka, osoba i čuvstava koja me obuzimaju: moram ostati vjerna svima ali moram ostati vjerna i mom talentu. ‘Živjeti’ sve to nije više dovoljno, potrebno je nešto više.
Mislim da sve bolje vidim bezdane koji proždiru čovjekove stvaralačke sposobnosti i želju za životom. To su rupe koje sve gutaju i te su rupe u samoj našoj duši. Dosta je svakom danu zla njegova. (E. HILLESUM, Diario 1941-1943/Dnevnik/, Milano 1992⁵, str. 220.222s.).
