Uoči 29. obljetnice uspostave Požeške biskupije, u subotu 26. rujna 2026., u Požegi je održan Biskupijski dan čiji je središnji događaj bilo euharistijsko slavlje tijekom kojeg je požeški biskup Ivo Martinović zaredio za đakone Luku Barišića iz Župe sv. Nikole Biskupa u Pleternici i Krunoslava Crkvenca iz Župe Presvetog Trojstva u Daruvaru.
U uvodnom obraćanju biskup je pozdravio sve nazočne, a posebno ređenike, njihove roditelje, rodbinu i župljane. Okupljene je pozvao i na molitvu za njih, Biskupiju, Svetoga Oca i druge nakane.
Nakon naviještenog evanđelja, odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu Josip Đurin predstavio je kandidate za sveti red đakonata.
Uslijedila je homilija u kojoj se biskup Ivo osvrnuo na Isusove riječi iz Matejeva evanđelja: „Tko god želi biti među vama najveći, neka vam bude poslužitelj.“ Govoreći o Isusovim riječima upućenim apostolima i vladanju u svijetu i nad drugima, napomenuo je kako se kršćansko shvaćanje služenja i pristup njemu ne temelji na kriterijima svijeta, gdje se često ono gleda i povezuje u svjetlu karijere, društvenog utjecaja, ugleda i obnašanja određenih dužnosti koji se imaju nad drugim.
Biskup je istaknuo da riječ „đakon“ u prvom redu znači služitelj te je podsjetio na Isusove riječi: „I Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ Rekao je kako su „u ovim Isusovim riječima svaki vjernik, đakon i crkvena osoba pozvani prepoznati temelj i uzor svoga služenja Bogu i ljudima“. Poručio je ređenicima da ih Crkva osobito šalje kako bi bili služitelji Božjih otajstava, slijedeći Krista i služeći Bogu i narodu.
Govoreći o uvjetima za đakonsku službu, biskup je podsjetio na prvo čitanje i obred ređenja, prema kojima đakoni trebaju biti „ljudi na dobrom glasu, ispunjeni Duhom Svetim i mudrošću“. Istaknuo je da njihovo služenje treba proizlaziti iz zajedništva, dubokog i iskrenog odnosa s Bogom, skromnosti, molitve i ljubavi prema ljudima. Podsjetivši na izbor sedmorice u Jeruzalemu opisan u Djelima apostolskim, naglasio je da apostoli nisu tražili samo ljude koji će izvršavati određene zadatke, nego one koji su ispunjeni Duhom Svetim i mudrošću te da je sveti red đakonata plod Božjega poziva i dar Duha Svetoga. Zato im je uz njihove osobne darove, sposobnosti, iskustva i želju, potrebna i sakramentalna milost, koju im Krist daje po svojoj Crkvi.
Potom se osvrnuo na njihovu službu naviještanja Božje riječi istaknuvši da đakon nije pozvan samo čitati Božju riječ, nego dopustiti da ta riječ najprije oblikuje njegov život. „Riječi koje budete naviještali ljudima moraju postati vidljive u vašem ponašanju, u vašoj srdačnosti, poniznosti i iskrenosti, u vašim djelima“, poručio je ređenicima. Dodao je kako će vjernici slušati njihove riječi i možda zaboraviti pojedine riječi iz kateheza i homilija, ali neće zaboraviti konkretna djela, poput slušanja, posjeta bolesnima, pomoći siromašnima i pružene utjehe u potrebi.
Biskup je zatim podsjetio da je Crkva od svojih početaka đakonsku službu povezivala s brigom za siromahe, bolesne, udovice, siročad i druge potrebite. Istaknuo je kako danas mnoge osobe, iako okružene drugim ljudima, ostaju usamljene i zanemarene te nose različite obiteljske teškoće, strahove i razočaranja. „Njima nisu potrebne prazne riječi, nego osoba koja će im biti blizu i posvjedočiti Kristovu prisutnost“, rekao je. Govoreći o potrebnoj raspoloživosti đakona, istaknuo je da služitelj mora biti spreman svoje vrijeme darovati drugima.
Biskup je potom njihovu službu povezao je s Euharistijom, molitvom i poslušnošću Božjoj riječi. „Vaše služenje neka počinje od oltara i neka se nastavlja među vjernicima i nevjernicima, u crkvama i obiteljima, kod djece i mladih, odraslih i bolesnika, kod staraca i siromaha, u slavlju svetih sakramenata. Svojim služenjem Kristu i Crkvi bit ćete blizu ljudima kojima ste poslani, stoga neka vaše srce bude nepodijeljeno i poput Isusovog, potpuno predano velikodušnom služenju Bogu i ljudima“, poručio je ređenicima.
U nastavku homilije osvrnuo se na spomen svetih Kuzme i Damjana, braće i liječnika mučenika, čiji je spomen povezao s brigom i ljubavlju za bolesne i nesebičnim darivanjem života za druge. Upozorio je i na različite teškoće suvremenog čovjeka, među kojima su usamljenost, beznađe, ovisnost, strah, obiteljske traume, ravnodušnost, invaliditet i gubitak smisla istaknuvši da su đakoni posebno pozvani biti blizu takvim ljudima i svjedočiti Isusovu ljubav.
Na kraju homilije biskup Ivo je okupljene vjernike pozvao da mole za ređenike i pomognu im u vršenju njihove službe. Krunoslavu i Luki poželio je ponizno srce, čistu savjest, mudrost u riječima, poučljivost u svemu, ustrajnost u služenju i ljubav koja se ne umara. Pozvao ih je da budu vjerni suradnici biskupa i svećenika, radosni navjestitelji i služitelji Božje riječi i oltara, svetih sakramenata i siromaha te da u svojoj službi slijede Krista koji nije došao da bude služen, nego da služi.
Uslijedio je sam obred ređenja novih đakona. Na kraju misnog slavlja, biskup je zahvalio Bogu za dar novih đakona te čestitao njima, njihovim obiteljima, župama i svima koji su ih pratili na putu formacije. Potaknuo je nazočne da i dalje mole za njih kako bi nastavili hod s Kristom, kao i za nova duhovna zvanja.
