Požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu sv. Terezije Avilske u Suhopolju u nedjelju 27. rujna 2026. godine i tijekom euharistijskog slavlja krstio Andriju, šesto dijete u obitelji Tomislava i Ivone Bišćan te Frana, drugo dijete u obitelji Mateja i Ivane Nemet.
Na početku mise biskup je čestitao 205. obljetnicu postojanja župne crkve rekavši da je ona mjesto života, vjere i molitve te susreta s Bogom. Pozdravljajući obitelji krštenika, istaknuo je da je Bog darovatelj i posvetitelj svakog života te da i u tom zajedništvu zahvaljuju na svakom ljudskom životu.
U homiliji je biskup stavio naglasak na odgovornost roditelja u odgoju djece, njihovu ustrajnost u dobru te na važnost vlastitog svjedočenja vjere. Polazeći od Isusove prispodobe o dvojici sinova i njihovu odlasku u vinograd, istaknuo je da se u njihovu ponašanju mogu prepoznati i djeca i odrasli. „Zanimljivo je zapaziti kako nas riječ Božja uvijek vraća u stvarnosti našega života. Uvijek nam je bliska, jednostavna, duboka i spasonosna“, rekao je podsjećajući kako otac dvojici sinova daje isti zadatak.
„Možemo se prepoznati i u jednom i u drugom sinu“, rekao je, dodajući da roditelji iz vlastitog iskustva odgoja djece često mogu uočiti kako je takvo ponašanje prisutno, ali je dodao da se takvo ponašanje i stavovi ne odnose samo na djecu. „I mi znamo koji puta nešto reći da ne želimo učiniti pa učinimo ili kažemo da hoćemo, a ne ostvarimo, ne budemo dosljedni svojim riječima“, poručio je.
Propovjednik je posebnu pozornost posvetio Isusu kao „trećem sinu“, koji nadilazi ponašanje dvojice iz prispodobe. „Isus je treći sin, Očev Sin kod kojega nema ‘neću’ pa ‘hoću’ ili ‘hoću’ pa ‘neću’, nego je on trajno poslušan Ocu nebeskome“, rekao je dodavši da Krist svjedoči svoju ljubav, dobrotu, poslušnost, vjernost i ne odustaje od onoga što nebeski Otac od njega traži. „Zato je Isus uvijek uzor koji nam pokazuje da se može i treba biti ustrajan, da ne budemo prevrtljivi u svojim riječima i ponašanju“, istaknuo je.
Potom je spomenuo i Ivana Krstitelja, koji je, poput proroka Ezekiela, pozivao narod na obraćenje. Biskup je upozorio na razliku između poznavanja Božje volje i njezina ostvarivanja u životu. „Postoje osobe koje čuju za Boga i znaju kako se treba ponašati po Božjem, ali svojim djelima, srcem i svojim stavovima to ne čine jer ostaju zatvoreni za Boga i njegovu poruku, ne žele se mijenjati, obratiti“, rekao je.
Obraćajući se osobito roditeljima, biskup je njihovu ulogu povezao sa slikom oca iz evanđeoske prispodobe istaknuvši njihovu odgovornost da djeci svjedoče ljubav i dobrotu. „Važno je da vi svojoj djeci budete ustrajni svjedoci Isusovog puta, u njegovoj ljubavi, u svjedočenju dobrote, u žrtvi i molitvi“, poručio je roditeljima. Pozvao ih je da djeci budu uzor svojim riječima, vjerom i molitvom te da u njihovim izazovima i traženjima budu oni koji će im osvjetljavati životni put.
Cilj takvog roditeljskog svjedočenja, prema riječima biskupa, jest da djeca upoznaju Isusa Krista kao svoga Boga u kojem su započeli Božji život, a koji je uzor svakom životu i svakog darivanja, žrtve, ljubavi, svetosti, istine i puta spasenja. „Stoga nemojte posustati u onom što je Božje“, potaknuo ih je, preporučujući ih zagovoru Blažene Djevice Marije i njezinu primjeru u služenju obitelji i djeci te njihovu odgoju.
Na kraju mise čestitao je obiteljima krštenika i župnoj zajednici te je roditelje još jednom potaknuo da u svjetlu Isusovih riječi budu ustrajni u vjeri i da nastoje činiti ono što je važno i dragocjeno za odgoj njihove djece i život njihove obitelji. U tom je smislu pozvao i sve nazočne na molitvu te da budu svjesni veličine dara ljudskoga života.
