Požeški biskup Ivo Martinović predvodio je u nedjelju 27. rujna 2026. svečano euharistijsko slavlje u Katedrali sv. Terezije Avilske prigodom svetkovine njezine posvete i 29. obljetnice uspostave Požeške biskupije. Misu su suslavili svećenici djelatni u središnjim biskupijskim ustanovama te u župama u gradu Požegi i okolici.
Uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup je pozdravio sve nazočne rekavši kako žele zahvaliti Gospodinu na svim milostima koje daje požeškoj mjesnoj Crkvi.
Na početku homilije poručio je prisutnima da zahvaljuju Bogu za uspostavu Požeške biskupije, njezinog prvog biskupa Antuna i sve svećenike koji su tijekom proteklih 29 godina naviještali evanđelje, slavili sakramente, odgajali mlade, tješili bolesnike i gradili zajedništvo. Dodao je da je u svom povijesnom hodu Biskupija imala svoje radosti i žalosti, a Gospodin ju je ispunjao svojom milošću, krijepio i vodio svojim Duhom. „Slaveći godišnjicu njezine uspostave nastavljamo život naše mjesne Crkve moleći Gospodina da ostane s nama, da nas prosvjetljuje i poučava svojom Riječju, da nas u otajstvu Euharistije hrani svojim Tijelom i Krvlju, snagom svoga križa jača u ljubavi i zajedništvu te milošću Duha Svetoga usmjerava naše korake i srca na put obraćenja i spasenja“, poručio je.
Osvrćući se na naviještene biblijske tekstove, biskup je istaknuo tri dimenzije važne za život Crkve i put svetosti: obraćenje, poniznost po uzoru na Krista i vjeru koja se očituje djelima. Podsjećajući na riječi proroka Ezekiela, poručio je da čovjek ne može zaboraviti prošlost i živjeti samo od nje, nego treba biti spreman mijenjati svoj život. „Prorok poziva na obraćenje, na ostavljanje grijeha i otvorenosti Bogu koji nam čuva život“, poručio je biskup. Pritom je naglasio važnost vjernosti Bogu koja se svakodnevno živi. „Mi se ne možemo oslanjati samo na ono što je bilo, na nekadašnju gorljivost i zasluge prethodnih naraštaja i uspomene, jer vjernost se iznova iz dana u dan živi. Ona nije nasljeđe koje se podrazumijeva, nego se treba potvrđivati svakodnevnim životom. Svaki naraštaj mora čuti Gospodinov poziv i odgovoriti mu vjerom u svom vremenu“, rekao je.
U tom smislu nastavio je tumačiti prispodobu o dvojici sinova koje otac šalje u vinograd te je naglasio važnost vjere u vršenju Božje volje konkretnim djelovanjem, osobito u ljubavi prema siromašnima, obiteljima i ljudima u potrebi. Naglasio je kako nije dovoljno samo formalno pripadati Crkvi, nego je potrebno Boga iskreno ljubiti te vjeru svjedočiti djelima u služenju životu. „Vjera nije samo naše obećanje ili želja da jednoga dana pođemo u vinograd. Ona je ljubav s kojom mi danas ulazimo u njega“, dodao je.
U nastavku homilije istaknuo je poniznost kao važnu odrednicu kršćanskog života. Pozivajući se na Poslanicu Filipljanima, poručio je da imati isto mišljenje kao Krist znači ne tražiti vlastiti interes i slavu, nego uočavati potrebe drugih i pomagati im slijedeći Kristov put. „To je put svakoga vjernika. To je put Crkve, svake crkvene službe i svega poslanja biskupije, jer Crkva je zajednica Isusovih učenika koji su poslani služiti drugima“, naglasio je biskup Ivo.
Potaknuo je nazočne da mole kako bi Požeška biskupija bila živi vinograd Gospodnji, za obitelji, djecu i mlade, starije i nemoćne, kao i za one koji su oslabili u vjeri ili se udaljili od Crkve. Pritom je podsjetio i na teška povijesna stradanja ljudi, vjernika i svećenika na području Biskupije. „Ipak snaga Božjeg milosrđa izvire za svakoga od nas iz Isusove prolivene krvi koja nas čisti, posvećuje i jača na putu osobne svetosti i svetosti mjesne Crkve“, dodao je i nastavio: „Sjaj i ljepota Crkve prepoznaju se u njezinoj zagledanosti u Krista te u svjedočenju naše ljubavi i blizine najpotrebnijima. To je Kristov put – put vjernosti i služenja ‘trećega sina’. Njegov je put bio put darivanja svog srca i života za druge. To je put istine, svetosti i spasenja koji će ostati do svršetka svijeta.“
Na kraju homilije poručio je da, dok zahvaljuju Gospodinu za Požešku biskupiju, mole da ona bude živi vinograd Gospodnji za obitelji, djecu i mlade, starije i nemoćne, ljude u potrebi, za one koji su jaki u vjeri, kao i za one koji su se zbog svećenika poljuljali u vjeri ili udaljili od Crkve i Boga. Potaknuo je na molitvu i za sve osobe koje su tijekom povijesti bile žrtve okrutnog zla i nasilja na prostorima Biskupije. „Snaga Božje ljubavi i milosrđa izvire iz Isusove prolivene krvi. Ona nas čisti, posvećuje i jača na putu osobne svetosti, kao i u svetosti i životu ove mjesne Crkve“, istaknuo je biskup.
Napomenuo je da Otac i danas sve vjernike šalje u svoj vinograd te ih svojom Riječju poziva da iskrena srca, u poniznosti i predano nastave raditi u njemu. „U Gospodinovu vinogradu potrebne su naše ruke i srce, naša djela ljubavi i istine te spremnost na obraćenje na putu svetosti i spasenja. Po zagovoru naše nebeske Majke Marije, svetoga Lovre i svete Terezije, neka Gospodin blagoslovi Požešku biskupiju, njezine pastire i vjernike te sve koji žive na području naše Biskupije. Neka joj udijeli obilje duhovnih zvanja“, zaključio je biskup Ivo.
Pri kraju euharistijskog slavlja uručene su biskupijske medalje s poveljom zahvalnosti vjernicima laicima koji su ih zaslužili vjernim i požrtvovnim djelovanjem u svojim župama i Biskupiji.
