Slavlje prvih Večernjih hvala nebeske zaštitnice požeške Katedrale, Župe, Grada Požege i Katoličke gimnazije u Požegi, u predvečerje svetkovine sv. Terezije Avilske, 14. listopada 2026., u požeškoj Katedrali predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s predvoditeljem trodnevnice Tončijem Matulićem, Antom Bekavcem, kanonicima Stolnog kaptola sv. Petra te svećenicima djelatnim u središnjim biskupijskim ustanovama i požeškim gradskim župama. Slavlju su nazočili djelatnici i učenici Katoličke gimnazije u Požegi te vjernici grada Požege.
U prigodnoj homiliji biskup Ivo je, osvrćući se na riječi svetog Pavla iz naviještenog čitanja, rekao da sveta Terezija otkriva kako je željela ugoditi Gospodinu svojim životom, svojim služenjem i odlaskom u samostan posvećujući svoj život Bogu i Blaženoj Djevici Mariji. Istaknuo je da su koraci njezine svetosti bili u molitvi, trpljenju i nesebičnom predanju Bogu. „Njezino srce je gledalo kako ugoditi Gospodinu zato što je to bilo srce koje je iskreno je ljubilo Isusa, iskreno promatralo Isusa. I zato je s pravom rekla da je Isus jedini istinski i pravi prijatelj koji nas uvijek prati. To je ono što nam je važno osvijestiti, svakome od nas“, naglasio je.
Potom je istaknuo pitanje za koje je rekao da si svatko treba postaviti: „Želimo li svojim životom ugoditi Gospodinu, drugima ili sami sebi?“ Homiliju je zaključio rekavši da Krist od čovjeka traži ljubav „jer jedino je naša ljubav ono što ugađa Gospodinu“.
Prije hvalospjeva „Veliča duša moja Gospodina“ biskup je izložio na čašćenje relikviju sv. Terezije, a sva katedralna zvona oglasila su početak svetkovine u njezinu čast. Na kraju Večernjih hvala potaknuo je nazočne da mole zagovor svete Terezije Avilske za Požešku biskupiju i vjernike te da ih njezin primjer potiče da nesebično vole Boga i sve ljude.
Nakon Večernjih hvala duhovni program nastavljen je molitvenim bdjenjem mladih pred relikvijom sv. Terezije Avilske. Na temelju poticajnih misli što ih je sv. Terezija zapisala u svojim djelima, kao i određenih evanđeoskih tekstova, mladi su molili ponajprije za svoje vršnjake u gradu Požegi i u cijeloj Biskupiji, za duhovna zvanja, obitelji i ljude u potrebi.
