Tijekom svojih predbožićnih posjeta različitim socijalnim skupinama vjernika, biskup Antun Škvorčević pohodio je 20. prosinca Dom za stare i nemoćne osobe u Požegi i tom prigodom predvodio euharistijsko slavlje za djelatnike i korisnike ove ustanove. S njim je koncelebrirao Ivica Žuljević, župnik Župe Sv. Terezije Avilske koji pastoralno skrbi za korisnike spomenute ustanove te đakoni Ivan Rončević i Marko Dušak. Na slavlju su sudjelovali pitomci požeškog Kolegija, koji su pod vodstvom Mije Radića predvodili liturgijsko pjevanje. Bila je nazočna i pročelnica Ureda za društvene djelatnosti Požeško-slavonske županije Vesna Vlašić. Pozdravljajući na početku ravnateljicu Doma Ružicu Alaber s njezinim suradnicima i sve nazočne, biskup je kazao kako se ovim slavljem želimo podsjetiti da mi nikada ne ostajemo sami, nego uvijek možemo računati s Isusom Kristom, koji je postao čovjekom da trajno bude s nama.
U homiliji izrazio je radost što na ovom svetom slavlju sudjeluju pitomci požeškog 
Kolegija koji su učenici Katoličke gimnazije, naglasivši da među njima ima i onih koji osjećaju da ih je Bog pozvao u svećeništvo, te je potaknuo nazočne da mole za njih, kao i za dvojicu đakona, Ivana i Marka, da postanu svećenici, kako bi bilo dovoljno onih koji će služiti njihovim dušama i nemoćima po Isusovu poslanju. Rekavši da mu je poznato kako je svaki od njih obuzet mislima o svakodnevnom preživljavanju pod teretom godina i bolesti, poželio je da ne ostanu trajno vrtjeti se u krugu mučnoga i teškoga. Podsjetio ih je da su se okupili u Božjoj Riječi čuti o Božjem pobjedničkom projektu, koji daje smisao našim nevoljama i slabostima. U kratkom, ali dragocjenom ulomku iz Knjige proroka Izaije u prvom čitanju, prorok mladom kralju Ahazu – koji je u 8. stoljeću prije Krista sjeo na prijestolje judejskog kraljevstva, i sav predan svjetovnom životu počeo tražiti saveznike protiv babilonskog kralja – poručuje da najprije 
sklopi savezništvo s Bogom, koje jedino može spasiti njega i njegov narod te ga poziva da od Boga zatraži znak po kojem će se uvjeriti da je Bog uistinu na njegovoj strani. Međutim, kralj odbija prorokov poziv i kaže da neće od Boga zatražiti znak, opravdavajući to na prvi pogled pobožnim razlogom kako ne želi iskušavati Boga, a zapravo je riječ o prijetvornom činu kojim je prezreo Boga. Unatoč kraljevu odbijanju prorok naviješta znak – Dijete rođeno od djevice koje će biti Emanuel – s nama Bog. Na tom tragu, rekao je biskup, današnji evanđeoski ulomak potvrđuje da je Božji naum, najavljen po proroku Izaiji, ostvaren u Mariji. Ono što nije htio kralj Ahaz, savezništvo s Bogom, to hoće jednostavna nazaretska djevojka Marija, koja se – uvjerena anđelovim argumentom da »Bogu ništa nije nemoguće« – stavlja u službu ostvarivanja Božjega projekta s njom i sa cijelim čovječanstvom, i izgovara svoj »evo me«, »neka mi bude« kako Bog hoće. Najveličanstvenije što se može dogoditi na zemlji, ustvrdio je biskup, jest kad mi poput Marije uđemo u dijalog s Bogom, i svjesni da smo predani u njegove ruke, svakog dana hrabro prihvaćamo ono što je u našem životu teško i mučno, i bolest i smrt, a osobito ono što je Božje i nevjerojatno, te poput Marije izražavamo spremnost da se i u nama dogodi 
ono što on hoće. Podsjetio je nazočne da su u krštenju ušli u Božji svijet, u savezništvo s Isusom Kristom, koji je u njihovu slabost i nemoć unio najveću Božju snagu, a to je njegova ljubav koja pobjeđuje smrt; a da u slavlju svete mise i primanjem svete pričesti otvaraju svoja srca i duše toj pobjedničkoj Božjoj ljubavi i omogućuju joj da ih zahvati, nosi, i bude snaga u njihovim slabostima. Sa željom da im svaki dan bude dan Božje blizine kroz svakodnevnu molitvu i žrtvu, koju prikazuju Bogu, i kroz dobrotu koju nastoje svjedočiti jedni drugima, čestitao im je Božić.
Na svršetku misnog slavlja Mirjana Klanac je zahvalila biskupu Antunu što je svojim dolaskom i misnim slavljem u njihov Dom unio božićnu toplinu te mu je u ime nazočnih zaželjela sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu. Jednako tako zahvalnost i čestitku biskupu u ime svih djelatnika Doma uputila je ravnateljica Ružica Alaber. Zahvaljujući na 
čestitkama, biskup je uzvratio željom da Bog radosti i mira uđe u njihova srca i bude njihova najbolja i najljepša nada. Zahvalio je ravnateljici i njezinim suradnicima za sve što čine za stanovnike ovog Doma, Kolegijašima za lijepo pjevanje kojim su obogatili misno slavlje te na sve nazočne zazvao Božji blagoslov. Nakon svete mise Kolegijaši su otpjevali još nekoliko pjesama koje su prethodnog dana izveli na predbožićnoj priredbi svoje Katoličke gimnazije. Biskup im je rekao da su sila kad se slože oko dobra i plemenitoga te zajednički nastupe, te ih potaknuo da ustraju na tom putu.
