Na svetkovinu Gospe Brze pomoći, 8. siječnja, središnje euharistijsko slavlje u njezinu slavonsko brodskom svetištu predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Na početku misnog slavlja župnik i voditelj svetišta Ivan Lenić pozdravio je biskupa Antuna, svećenike i sve hodočasnike, a jedan mladi bračni par biskupu je uručio prigodni dar. Zahvaljujući na pozdravnim riječima biskup se prisjetio kako im je, dok su prije nekoliko desetljeća vani po hladnoći slavili svetu misu ove svetkovine, Gospa svojom prisutnošću u ovom svetištu grijala srce. Rekao je hodočasnicima da je Gospino srce iz kojeg se širi Božja toplina razlog što su se i oni danas okupili ovdje u njezinom svetištu, jer osjećaju kako nam je ta toplina danas u Hrvatskoj potrebna. Pozvao ih je da joj pridruže svoje hodočasničko srce te joj posvjedoče koliko je vole i koliko su joj odani i zahvalni što ih uvijek iznova privodi svome sinu Isusu Kristu, jedinom spasitelju čovjeka.
U homiliji je rekao da mu nisu dragi hvalisavci, ljudi koji se stalno hvale onime što su 
učinili, ali da mu je drago kad Božja riječ hvali ono što je Bog učinio za nas ljude. Tako u prvom čitanju Bog poziva Mojsija na brdo i nabraja mu ono što je on sve učinio za svoj narod: izveo ga iz egipatskog ropstva, proveo kroz pustinju i doveo u obećanu zemlju. A sve je to učinio jer ga voli, što je očitovao sklapanjem saveza s njime kao sa svojim izabranim i svetim narodom. Biskup je podsjetio nazočne da je Bog i za njih, kao pripadnike hrvatskog naroda, učinio velike stvari, da je m među ostalim svakoga pojedinog od njih stvorio kao muško ili žensko, da ih je kao takve pozvao na zajedništvo u braku, te im omogućio da se iz toga bračnog zajedništva ljubavi rodi potomstvo, kako bi u Hrvatskoj bilo života. Kazao je da nam za sve to valja danas Bogu zahvaliti. Ali je dodao kako je Marija poput Mojsija i danas na ovom hodočašću navjestiteljica svega onoga što je Bog na vrhuncu ostvario za nas kad nam je poslao Sina 
svoga, koji je čovjekom postao, ušao u naše nemoći i umiranja da bi uspostavio za nas pobjedu nad smrću. Pozvao ih je da si na ovom hodočašću posvijeste tu činjenicu, i da srcem budnim, zajedno s Marijom za sve to Bogu zahvale. Još ih je pozvao da u raspoloženju budnosti i zahvalnosti Bogu svjesno i opredijeljeno žive pripadnost zajedništvu Crkve, novoga Božjega naroda, koji se po njima i na ovom hodočašću očituje u svojoj snazi vjere.
Rekao je da su hvalevrijedni poticaji političara i gospodarstvenika, koji nam govore kako se trebamo organizirati i što trebamo činiti da bi život u hrvatskom društvu bio bolji, ali da je od toga mnogo važniji rad na koji nas potiče Bog kako bismo stigli do punine života, 
vječnosti, smisla. Ustvrdio je da nam Marija u svojim svetištima uvijek poručuje ono što je rekla uzvanicima na svadbi u Kani Galilejskoj, u trenutku kad je dvoje mladih započelo živjeti bračno i obiteljsko zajedništvo, da rade ono što im Isus kaže. Marijanska su svetišta, nastavio je biskup, povlaštena mjesta u kojima se hodočasnici u dubini svoje savjesti ispituju rade li u svom životu, u braku i u obitelji ono što Bog kaže, nastoje li pronaći vremena za zajedničku obiteljsku molitvu, po kojoj se učvršćuje njihovo bračno zajedništvo po Božjem naumu a obitelj biva blagoslovljena, ili možda na poticaj nekog drugog rade ono što ne pridonosi njihovu bračnom zajedništvu ili ga možda i razara.
U tom smislu potaknuo ih je da se, kad ujutro ustanu najprije u molitvi zapitaju, što Bog hoće da toga dana radim a navečer prije spavanja da se opet zapitaju što su proteklog 
dana učinili s naslova Božjih očekivanja. Osobito ih je pozvao da od Boga mole moć opraštati jedni drugima u obitelji, u susjedstvu, na radnom mjestu, jer bez opraštanja ni u obitelji ni igdje drugdje ne može se mijenjati na bolje. Još ih je pozvao da provjere svoj brak i obitelj s obzirom na opredijeljenost za život, jer Bog, stvoritelj i ljubitelj života namijenio je supružnicima da budu njegovi suradnici u rađanju novog života. Rekao je da je jučer krstio deveto dijete u jednoj obitelji, i dok Hrvatska demografski izumire, jer više ljudi u njoj umire negoli se rađa, ima onih koji se rugaju obiteljima s brojnom djecom, spremnost supružnika na žrtvu smatraju ludošću, i premda tvrde da su vjernici, opredjeljuju se za abortus, ubojstvo najnemoćnijeg ljudskog bića. Isus Krist je na križu posvjedočio kako je ljubav povezana sa spremnošću na žrtvu, i tko sanja o ljubavi bez žrtve, sveo ju je na vlastitu sebičnost, ustvrdio je biskup. Zamolio je Mariju da svojim zagovorom pomogne kako bi u hodočasničke duše ušlo što više Božjeg svjetla, da razumiju što on od njih očekuje, svojom se slobodom za to opredijele te dosljedno žive vrijednosti braka i obitelji. Posvjedočio je uvjerenje kako nas Marija i u ovom svetištu svojim primjerom i zagovorom upućuje na Božju istinu o nama ljudima, i kad se uz njezinu pomoć čvrsto opredijelimo živjeti u skladu s tom istinom, postaje nevažno hoće li
političari u Hrvatskoj izglasati protuljudske i protunaravne zakone, utemeljene na rodnoj ili nekoj drugoj ideologiji, jer se vjernik za račun ljudskih ideologija i strategija o čovjeku, neće odreći Božje istine o nama objavljene u Isusu Kristu, pa makar morao zbog toga i trpjeti. Završavajući homiliju pozvao je hodočasnike da u svom životu dadnu više prostora Božjoj Riječi, njoj vjeruju, i po njoj žive te im zaželio da bude blagoslovljeno sve ono što je Bog na ovom hodočašću po zagovoru Isusove Majke, Gospe od Brze Pomoći ostvario u njihovim srcima, kao i sve ono dobro što će na Božji poticaj učiniti.
Na svršetku misnog slavlja biskup je izmolio molitvu povjere Isusovoj Majci. Rekao je 
nazočnima da je primijetio, kako su im lica bila vedra, a oči svijetle, dok je govorio što je Bog za njih učinio, ali kao da su im se lica ponešto rastužila, kad je počeo govoriti što Bog traži da oni učine. Rekao je kako bi želio da s radošću prihvate izazov onoga što Bog od njih očekuje, te da s ovog hodočašća odu s odlukom da će i oni odvažno i vjerno poput Marije živjeti poslušnost Božjoj riječi. Na sve nazočne i na njihove obitelj, na Grad Slavonski Brod i na cijelu domovinu zazvao je Božji blagoslov.
