Prigodom ovogodišnje Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, koja se slavi od 18. do 25. siječnja, u župnoj crkvi sv. Josipa u Slatini, 19. siječnja održano je središnje ekumensko bogoslužje Požeške biskupije, koje su predvodili požeški biskup Antun Škvorčević i slavonsko-pakrački episkop Jovan Ćulibrk. U episkopovoj pratnji bio je slatinski paroh Dragan Gaćeša i protođakon Milan Tomašević. Na bogoslužju su sudjelovali kanonici požeškog Stolnog kaptola sv. Petra predvođeni prepoštom Ivicom Žuljevićem, Dragan Hrgić, župnik slatinske župe sv. Josipa koji je pripravio slavlje, i svećenici Slatinskog dekanata na čelu s dekanom Mladenom Štivinom. Na početku bogoslužja biskup Antun je pozdravio njegovu preosvećenost episkopa Jovana i sve nazočne vjernike, katolike i pravoslavce. Spomenuo je da se danas po Julijanskom kalendaru slavi svetkovina Bogojavljenja koja nas podsjeća da se Bog u Isusu Kristu objavio svim narodima te je istaknuo kako se ove večeri pridružujemo mnoštvu kršćana koji se diljem svijeta okupljaju kao molitelji za jedinstvo. Spomenuvši geslo ovogodišnje molitvene osmine »Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodiči« biskup Škvorčević je istaknuo kako je na našim prostorima bilo mnogo nemoćnih desnica koje su bile ispunjene zlom i mržnjom te donijele mnogo zla. Istaknuo je da grad 
Slatina pamti teške desnice ljudske nemoći, spomenuvši da je u njegovu memoriju upisan i Uskrs 1944. nazvan krvavim kada je ubijeno gotovo 400 osoba. Pored toga, kazao je, da imamo obližnji Slatinski Drenovac s njegovim žrtvama a u novije vrijeme Domovinski rat s teškim tragovima zla. Pozvao je sudionike bogoštovlja da mole kako bi bili sinovi Božji koje vodi Duh Sveti, da mržnja ne ovlada našim srcima te se ona ne pretvori u mržnju i rat. Molimo za jedinstvo Crkve, da Duh sveti u nama rasplamsa oganj svoje ljubavi, potaknuo je biskup.
U homiliji episkop Jovan je zahvalio biskupu Antunu za poziv na ovo bogoslužje i za mogućnost da sudionicima slavlja uputi riječ. Kazao je da nas je prvo čitanje iz Knjige 
izlaska podsjetilo kako se izabrani narod nakon izlaska iz egipatskog ropstva i prolaska kroz Crveno more radovao Božjoj pobjedi nad faraonom i njegovom moćnom vojskom. Spomenuo je kako u Svetoj zemlji postoji usmena predaja da su se Židovi »zaledili«, ukočili od straha pred čudesnim prizorom razdvojenog mora, i da se u prvi mah ni Mojsije, ni Aron niti itko drugi nije usudio zakoračiti suhim putem po morskom dnu koje im se ukazalo. A onda je jedan čovjek po imenu Nahšon, obični čovjek neobična srca prvi zakoračio u otvoreno more i poveo Božji narod. Episkop je ustvrdio da su poput spomenutog Nahšona i sveta braća Ćiril i Metod u našoj zajedničkoj prošlosti zakoračili među poganske slavenske narode, propovijedali Evanđelje i krštavali ljude, te su bili 
prihvaćeni kao istinski apostoli. Povezao je to s Bogojavljenjem i istaknuo da je prava poruka ovakvih susreta istinsko Bogojavljenje. Naveo je riječi ruskog pjesnika Arsenija Tarkovskog: »Mi smo naše susrete praznovali kao bogojavljenje«, prepoznajući u njemu pravi identitet svog naroda koji bližnjega gleda u Božjem svjetlu. Ustvrdio je kako oni koji su počinili silne zločine, koje je spomenuo biskup Škvoočević, jesu naš narod koji treba pokajanja, a istinski je naš narod onaj koji naš susret slavi kao Bogojavljenje gdje nam je istinski grad našega življenja nebeski Jeruzalem koji je grad u kojem živimo, u kojem smo danas i u kojem jedni druge susrećemo i blagoslivljamo. U njemu nema Srbina, Hrvata, Čileanca, Australijanca, nego je u svemu Krist kojega slavimo. »Tako i ja vas ovdje gledam. Ovdje, kada se sretamo danas na dan Bogojavljenja, na dan kada se prvi put u povijesti svijeta otkriva da je naš Bog Trojica: Otac, Sin i Sveti Duh, mi se srećemo baš kao braća i sestre. I gledajući vaša lica, ja vidim lice Boga svoga, onoga 
Boga koji jeste jedna Crkva«, rekao je episkop Jovan. Završavajući homiliju istaknuo je da hrana kojom se potvrđuje čudo našeg susreta i bratstva, koje nam je istinska domovina, naš nebeski Jeruzalem, jest Kristovo tijelo i krv koje blagujemo u svetoj euharistiji, i u kojem svi postajemo jedno. „Hvala vam, draga braćo i sestre, na tome što sam mogao danas da vam se obratim, hvala preuzvišenom biskupu i bratu na mogućnosti da govorim, da praštam i da mi bude oprošteno“, kazao je episkop Jovan na svršetku homilije.
Pri koncu bogoslužja biskup Antun je izrazio uvjerenje da su svi koji su na njem sudjelovali ispunjeni onim raspoloženjem srca koje je u njima probudio Duh Sveti, oživjeli u svijesti 
kako su sinovi i kćeri Božje koje vodi Duh Isusov, i da su radosni zbog povjerenja koje je Duh probudio večeras među pravoslavnima i katolicima, Srbima i Hrvatima. »Nepovjerenje je stanje duha koje nas iznutra nagriza i međusobno udaljuje. Dodao je da udaljenost među nama nije Božji naum, nego naše ljudsko djelo, a možda i djelo Zloga. U tom stanju rađa se zlo i mi postajemo jedni protiv drugih«. Potom je zahvalio episkopu Jovanu za riječi koje je uputio nazočnima, a osobito što je svojim sudjelovanjem posvjedočio da se ne boji katolika, a mi katolici posvjedočili da se ne bojimo pravoslavaca, jer nam je svima jedan 
Gospodin Isus, i stavljanje njega na prvo mjesto u našim srcima, riječima i životima donosi radost jednima i drugima. Čestitao je episkopu Jovanu svetkovinu Bogojavljenja koja se toga dana slavi po Julijanskom kalendaru, i ujedno sutrašnji blagdan sv. Jovana, njegovu krsnu slavu. Troje mladih slatinske Župe Sv. Josipa uručilo je episkopu Jovanu cvijeće i prigodni dar. Pozvavši sudionike bogoslužja da s ovog slavlja ponesu osjećaje plemenitosti, međusobne blizine i dobrote koje je u njima probudio Duh Isusov, biskup je na sve zazvao Božji blagoslov.
