Misa za jedinstvo kršćana u crkvi sv. Lovre u Požegi

U požeškoj crkvi sv. Lovre, 21. siječnja biskup Antun Škvorčević predvodio je u sklopu Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana svetu misu. Uvodeći u slavlje biskup je podsjetio kako je prije dva dana u Slatini održano središnje biskupijsko ekumensko bogoslužje na kojem je sudjelovao i slavonsko-pakrački episkop Jovan i kako danas u sjedištu požeške mjesne Crkve želimo biti s Isusom molitelji „Da svi budu jedno“. Rekao je da liturgijske pozdravne riječi koje smo upravo čuli žele obnoviti u nama svijest kako smo u krštenju postali dionici milosti Gospodina našega Isusa Krista, ljubavi Boga Oca i zajedništva Duha Svetoga, te smo po tom stanju jedno sa svima koji su kršteni i da trebamo moliti kako bi se to jedinstvo i vidljivo očitovalo. U duhu teme ovogodišnje molitvene osmine: »Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodiči«, biskup je ustvrdio da se Božja desnica u Isusu Kristu proslavila moćnom ljubavlju koja je pobijedila smrt i da jedina ona može preobraziti sve ono što je u nama razdijeljeno i razoreno. Pozvao je nazočne da svojim pokajanjem omoguće moćnoj desnici Božjoj da uđe u njihove nemoći.

Na temelju svetih čitanja biskup je u homiliji podsjetio na iskustvo povijesnih situacija u kojima su društvene napetosti i suprotnosti dostigle mjeru koja je tražila promjene praćene nerijetko revolucionarnim nasiljem, ostvarujući tako preokrete. Upozorio je da ti društveni proboji ostaju u dosegu onoga što se može zbiti na izvanjskoj razini našeg postojanja, ali da je Isus – kako prikazuje današnje evanđelje – usred društvene situacije svoga vremena pozvao ljude na daleko dublju i zamašniju nutarnju promjenu koja se zove obraćenje. On među svoje učenike poziva obične ljude, ribare, koji su se »odmah« odazvali. Biskup je naglasio kako Isus od njih ne traži da se najprije poprave i postanu dobri, pošteni, čisti i savršeni, već da mu vjeruju i odmah krenu za njim takvi kakvi jesu, nemoćni, ranjeni grijehom, prolaznošću i smrću, kako bi se u zajedništvu s njime dogodila i njihova moralna promjena. Protumačio je biskup kako je obraćenje čin slobode koja uviđa da uronjena u zlo i sebičnost ne može stići do razine prema kojoj ona teži i da je izlazak iz toga povezan s vjerom u Isusovu osobu, s povjerom svoga ranjenog stanja njegovoj moći ljubavi jačoj od zla i smrti te življenjem njegovom snagom. Biskup je istaknuo kako se na taj način događa istinski izlaz iz naše osuđenosti na smrt i ulazi u zajedništvo Božjeg života, ili – kako ga Isus naziva – kraljevstvo nebesko.

Pozvao je sudionike slavlja da u svojim životnim pokušajima računaju s Isusom Kristom, i čvrsto prihvate njegovu ispruženu ruku. Nazočnim mladima je pak poručio da ne budu naraštaj umrtvljenog srca za ono što je Božje te zbog toga ostanu ukopani u stanje nemoći, nego da se opredijele za konačnu, vječnu stvarnost punine i smisla, čiji dionici postaju u Isusu Kristu. Osvrćući se na Svjetsku molitvenu osminu za jedinstvo kršćana, kazao je kako je Crkva podijeljena upravo zbog toga što u određenim vremenima njezini članovi nisu dali prvenstvo Isusu Kristu, nego nekim svojim interesima, te je obraćenje put jedinstva Crkve. Kad kršćani vjeruju Isusu Kristu i kad mu se povjere, počinju jedni druge drugačije gledati, jedni druge pomagati te se nošeni snagom vjere izdižu iz negativnog promatranja jedni drugih očima prolaznosti i ranjenosti, u kojem vide samo međusobne ograničenosti i nesavršenost, ono što ih kod drugih smeta. Kazao je sudionoicma slavlja neka mole za jedinstvo kršćana, i neka ujedno budu molitelji i za jedinstvo svake naše obitelji, da se njihovi članovi kroz veće povjerenje u Boga i predanost Isusu Kristu izdignu iz horizontale prolaznosti, te žive u vertikali vječnosti.

Na koncu misnog slavlja biskup Antun je poručio nazočnima da nema veće slobode negoli je čin vjere, i da čovjek, kad sebe povjeri Isusu Kristu, više nije stisnut u svojim mukama, nevoljama i bezizlaznostima, već to svoje životno stanje nosi zajedno s Bogom. To je sloboda od sebe samog, od svoje sebičnosti i nemoći. Poželio im je puno radosti u toj Isusovoj slobodi koju su obnovili i produbili i ovom svetom misom te na sve njih zazvao Božji blagoslov.