Od 4. do 7. veljače u Domu Sv. Augustina u Velikoj održane su duhovne vježbe za svećenike Požeške biskupije, prvenstveno mlade do deset godina svećeništva. Vodio ih je isusovac p. Niko Bilić, profesor Svetog Pisma Starog zavjeta na Filozofsko-teološkom studiju Družbe Isusove u Zagrebu na temu »Sentire cum Ecclesia – biblijski temelji crkvenosti«. Završno euharistijsko slavlje, 7. veljače predvodio je biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući nazočne svećenike, biskup je ustvrdio da je njihovo sudjelovanje na duhovnim vježbama znak odgovornosti za sebe osobno, i za crkveno poslanje koje im je povjereno. Pozvao ih je da se na svršetku duhovnih vježbi učvrste u onome što trebaju biti kao ljudi i svećenici.
U homiliji upitao ih je kako su i kakvi su, rekavši da od onoga kakvi su, ovisi i kako su. Ustvrdio je da su oni sebi, nakon Boga, prva i najvažnija činjenica, i da je zato važno imati 
hrabrosti zaustaviti se pred samim sobom, pogledati si u oči, i iskreno se zapitati kakav sam. Spomenuo je kako mu je drag ispit savjesti pjesnika Tina Ujevića, koji je sebi govorio da je on ono što je u dubini svoga srca i savjesti, a da je drugo oko njega tek igra i privid. Podsjetio je na Isusovo upozorenje u današnjem evanđeoskom ulomku da jedinstvenost i neponovljivost njihove osobe, dubina njihova bića može postati nečista. Kazao je da je njihovo poslanje nastojati biti čist i služiti ljudima da budu očišćeni snagom Isusove ljubavi s križa. Pozvao ih je da se u vršenju svog poslanja čuvaju formalizma, da izvanjski glume čistoću koje možda nemaju u nutrini. Duhovne vježbe su prigoda da si postave to važno pitanje, i da onda pred Bogom ponizno priznaju kako možda premalo vremena posvećuju ispitu svoje duše i čistoći savjesti, njegovanju duhovnosti. Potaknuo ih je da se odupru 
ravnodušnosti prema vlastitoj duši, i prihvate izazov biti svećenicima osjetljive i dobro oblikovane savjesti, koji svoje srce nastoje održavati čistim, jer će samo na taj način biti duhovno snažni hrvatski ljudi. Izrazio je uvjerenje da su na ovim duhovnim vježbama imali uši koje su sluhom srca i savjesti čule Božju istinu o njima, u koju su uronjeni po sakramentima krštenja i svetog reda, i da su odlučili, kad već jesu svećenici, da će to u suradnji s Božjim pozivom i darom nastojati biti što potpunije, a ne polovično.
Ustvrdio je da su Hrvatskoj potrebni dobri političari, gospodarstvenici i drugi stručni ljudi, ali da su joj najpotrebniji dobri i duhovni svećenici, vjerni Isusu Kristu, rekavši da naša 
sadašnjost i budućnost uvelike ovisi o njima i o njihovu svećeničkom služenju, te da bi bilo tužno kad bi Isus Krist bio daleko od hrvatskog čovjeka zbog toga što oni žive polovično svećeništvo. U tom smislu, biskup je naglasio da su duhovne vježbe dragocjene ne samo za njih osobno, nego i za ljude kojima su poslani, te za sadašnjost i budućnost naše zemlje. One im pomažu da se pročiste u svojim opredjeljenjima i namjerama, u svom molitvenom i duhovnom životu. Rekao je da im ove ponešto tvrde riječi ne upućuje zato što je protiv njih, nego što ih na to poziva Isus Krist kako bi bili ispunjeni i sretni svećenici.
Polazeći od prvog liturgijskog čitanja, koje prikazuje susret kralja Salomona i kraljice od Sabe, koja je došla provjeriti glas o Salomonovoj mudrosti, biskup je ustvrdio da je kralj 
izmolio mudrost od Boga. Mudrošću je nazvao stanje ljudskog duha koji je dosegao dubinu i cjelovitost iz povezanosti s Bogom i iz životnog iskustva. Podsjetio je nazočne svećenike da iznutra mogu rasti samo u povezanosti s Bogom, u molitvi kojom sebe neprestano stavljaju u dimenzije onostranosti. Kad molitva nestane, ostaju privezani za malo, ukopani u sitno, nikamo se ne mogu pokrenuti. Biskup je ustvrdio kako Salomon nije naučio odgovore na zagonetna pitanja kraljice od Sabe u ljudskim školama, nego u mudrom srcu, punom molitvene Božje blizine. Rekao je nazočnima da je u ovim duhovnim vježbama njihov voditelj p. Niko bio na neki način kraljica od Sabe, jer ih je propitivao što je s njima s obzirom na Božju blizinu, i da su zacijelo u tišini srca davali odgovore na ta pitanja, pretačući ih u molitvu. Kazao je da se zajedno s p. Nikom 
pridružuje njihovoj molitvi kako bi ih Bog učinio mudrima te uzmognu nositi svoje životne muke i tjeskobe ljudi koji su im povjereni. Zamolio je Gospodina i njegovu Majku da pomognu svećenicima rasti u iskrenosti srca, čistoći njegove riječi, te ljudima u Slavoniji budu snažni duhovni orijentiri.
Na koncu misnog slavlja biskup im je poručio da, vraćajući se s ovih duhovnih vježbi u svoje župe, Bogu kažu kako unatoč njihovoj slabosti može s njima računati u vršenju svećeničkog poslanja koje im je povjerio. Zahvalio je p. Niki Biliću za predvođenje duhovnih vježbi, a svim svećenicima za sudjelovanje.
