Prigodom blagdana Gospe Lurdske i Svjetskog dana bolesnika, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 9. veljače Opću županijsku bolnicu u Požegi i u bolničkoj kapeli predvodio euharistijsko slavlje za bolesnike i djelatnike Bolnice. Pozdravivši ravnatelja bolnice, njegove suradnike, medicinske sestre i sve nazočne bolesnike, biskup je rekao da nas je papa Franjo u Poruci za taj Dan pod naslovom „Evo ti sina!…Evo ti Majke – I od toga časa uze je učenik k sebi“ podsjetio da nas je Isus na križu snagom svoje ljubavi stavio u puni odnos s Bogom i jednih prema drugima, Marija nam postala majkom a njezin on našim bratom, mi međusobno braća i sestre. Naglasio je da bolesnici osobito snažno osjećaju koliko je važan odnos liječnika i drugih prema njima, te njihov odnos prema Bogu. Pozvao ih je da u toj svijesti u ovom misnom slavlju postanu dionicima Isusove ljubavi s križa, i da po njoj budu uneseni u Božji svijet.
U homiliji biskup se prisjetio kako je prije nekog vremena posjetio u bolnici jednog svoga poznanika neposredno nakon operacije i da je kod njega zatekao liječnika koji ga je rukom
blago udarao po licu kako bi se što prije vratio svijesti i surađivao na svom ozdravljenju. Biskup je istaknuo kako u današnjem evanđeoskom ulomku Isus na sličan način pristupa gluhom mucavcu, utiskuje svoje prste u njegove uši, dotiče se jezika, upravlja pogled na nebo i kaže „Effata“, što na aramejskom znači »Otvori se!«. Tim činom, naglasio je biskup, Isus je bolesnika pozvao da se »otvori« ne samo za svijet tjelesnih osjetila i zdravlja, nego i za Božji svijet, za koji je po Božjem naumu stvoren i u kojem je njegova punina i smisao. Ustvrdio je da je u dubinama ljudskog bića upisana čežnja za tim drugim i drugačijim svijetom, a kršćanska vjera naviješta da on nije tek »nešto«, nego »netko«, osoba Isusa Krista. Kazao je da nas je on svojim križem uveo u Božji život, stvoren njegovom ljubavlju i njome oslobođen. Dok se trudimo učiniti sve što znamo i možemo da pronađemo lijek našim bolestima, rekao je biskup, svjesni smo kako ne možemo pronaći lijek ljudskoj prolaznosti i smrt. Liječnik može dobro obaviti operaciju, ali hoće li ona biti uspješna, u konačnici ne ovisi o njemu, niti o pacijentu, nego o Bogu. Biskup je ustvrdio da je Isusova neobična operacija na gluhom mucavcu bila uspješna, jer je u njegove geste bila utisnuta ljubav. Pojasnio je to primjerom dara, gdje materijalno označuje i uvodi u dublju stvarnost koje po daru postajemo dionici. Kao što je u daru koji 
primamo utisnuta ljubav i prijateljstvo darivatelja, tako je u Isusovim sakramentima, napose u euharistiji, snagom Duha Svetoga utisnuta njegova ljubav s križa koja je pobijedila smrt te ih podjeljujemo bolesnicima da bi u trenutcima tjelesne slabosti postali dionicima njegove jakosti. Dodao je da je u tom smislu, uz primljene lijekove, bolesnicima silno važna prisutnost onih koji ih vole. Poručio liječnicima i medicinskom osoblju da uz svoje pacijente budu prvenstveno svojom ljubavlju, te da im tako približe Isusovu ljubav s križa, pobjednicu nad smrću.
Osvrnuvši se na ulomak iz prvog čitanja, u kojem prorok Ahija znakovitom gestom paranja plašta na 12 komada naznačuje podjelu izraelskog naroda u dva kraljevstva zbog nevjere ljudi, biskup je ustvrdio da nam tim prizorom Bog poručuje kako ondje gdje je on odsutan nastupaju centrifugalne sile koje stvaraju podjele među ljudima, štoviše razdiru samoga 
čovjeka u dubini njegova bića. Bog je snagom svoga Duha centripetalna sila koja svu stvarnost povezuje i okuplja u jedno. Upozorivši da svaka ustanova, bolnica, obitelj ili država postaje onemogućena funkcionirati, kad u njoj zavladaju podjele, biskup je naglasio da se na najbolji način odupiremo centrifugalnim snagama kad Boga stavimo u središte našeg života. To vrijedi i za naš osobni život, ugrožen u bolesti onime što ga rastače, a povjeravajući ga Bogu, ulazimo u ozračje gdje vlada snaga koja sakuplja. Pozvao je nazočne da se po zagovoru Gospe Lurdske trajno trude izgrađivati odnos povjerenja s Bogom, i da u tom odnosu pomažu jedni drugima, napose bolesnicima, koji trebaju moćne Božje ruke, njegovo toplo srce i neugasivo svjetlo.
Na svršetku misnog slavlja biskup je nazočnima zahvalio za sudjelovanje, a ravnatelju i 
njegovim suradnicima, liječnicima, medicinskim sestrama i drugom osoblju dodao je zahvalnost za njihovo trajno služenje ljudima u teškim okolnostima njihove bolesti. Bolesnike je pozvao da povjere sebe Bogu kako bi on svojom ljubavlju nosio sve ono što je u njihovu životu i bolesti teško. Članicama Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestra i tehničara u Požeškoj biskupiji čestitao je blagdan Gospe Lurdske, zaštitnice njihove udruge, zahvalivši za sve ono što na čelu sa svojom predsjednicom Mirom Ilić, nastoje ostvarivati s naslova vjere.
