Na spomendan bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače, požeški biskup Antun Škvorčević u župnoj crkvi u Stražemanu predvodio je euharistijsko slavlje u zajedništvu s domaćim župnikom Robertom Mokrim, župnikom u miru Josipom Devčićem, prepoštom požeškoga Stolnog kaptola Ivicom Žuljevićem te svećenicima iz Kaptolačkog dekanata. Na početku svete mise biskup je pozdravio nazočne svećenike i vjernike te ih podsjetio da je na današnji dan prije 58 godina Bogu predao svoju plemenitu dušu veliki hrvatski čovjek, mučenik za Božju istinu i za hrvatska prava, kardinal Alojzije Stepinac. Rekao je da on nakon smrti živi u Božjoj slavi, ali i u srcima većine hrvatskog naroda. Naglasio je da su vjernici ovdje u Stražemanu odmah nakon njegove smrti počeli njegovati blizinu, poštovanje i zahvalnost prema tom našem hrvatskom velikanu, što su očitovali i 
kroz prikaz njegova lika na velikom mozaiku u župnoj crkvi i relikviji koju su primili. Također ih je podsjetio da će se 3. listopada ove godine navršiti dvadeset godina od njegova proglašenja blaženim. Pozvao ih je neka mu se danas obrate molitvom da svaki pojedini od njih, njihove obitelji i cijeli hrvatski narod budu jaki i ustrajni u svojim opredjeljenjima za evanđeoske vrijednosti života: vjernost Bogu, Crkvi, svome rodu i obitelji.
U homiliji biskup je rekao da smo početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kad je 
došla hrvatska sloboda, vjerovali da će s njome progovoriti i hrvatska istina, među ostalim i o blaženom Alojziju Stepincu. Međutim, svjedoci smo kako se sve do danas ona teško probija, iz nekih krugova trajno je osporavana. Biskup je kazao brojnim nazočnim vjernicima da oni u svojim srcima, u svojoj pobožnosti i zahvalnosti, dobro znaju u čemu je veličina bl. Alojzija Stepinca, da su oni hrvatsko pamćenje isitne o njemu. Naglasio je da se danas nismo sabrali sažalijevati Alojzija Stepinca zbog toga što je na montiranom komunističkom sudu bio nepravedno osuđen, niti zato što je dugo vremena morao trpjeti poniženje, najprije u zatvoru u Lepoglavi, a onda u kućnom pritvoru u 
Krašiću, nego smo došli Bogu zahvaljivati što je u svemu tome ostao moralno snažan, pobjednik – i to slaviti. Kad je netko čiste savjesti, trpi zato što je vjeran Bogu, Crkvi i svome narodu, to je milost, radost a ne žalost, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne da se pridruže drugim brojnim vjernicima diljem Hrvatske i zahvale Bogu što je bl. Alojziju udijelio milost trpljenja i mučeništva. Rekao je da on nije od Boga tražio da bude oslobođen mučeništva, nego da mu i u trpljenju i u umiranju ostane vjeran. Stepinac je živio zakonitost pšeničnog zrna, o kojem govori Isus u evanđelju, bile su u njemu preobilne Isusove patnje, kako spominje sv. Pavao u naviještenom ulomku iz Prve 
poslanice Korinćanima. A ta patnja, ustvrdio je biskup, velika je dragocjenost jer se kroz nju rodio novi čovjek, Božji svijet. Dok ima onih koji trpe zbog vjernosti Bogu i čovjeku, braku i obitelji, savjesti i poštenju, primat ćemo kao pojedinci i narod poseban Božji blagoslov. Kazao je nazočnima da su oni svjedoci kako bl. Alojzije Stepinac po onima koju su mu protivni ni danas nije prestao trpjeti u našem društvu, ali da se ne daju zbog toga smesti u srcu, jer je on tako i nadalje ostaje pšenično zrno bačeno u naše hrvatsko tlo iz kojeg će izniknuti obilat plod.
Naša hrvatska budućnost ovisi o tome koliko će u sadašnjem trenutku biti ljudi poput bl. Alojzija, koji će umjeti mudrim srcem prepoznati i odbaciti ono što nije utemeljeno na 
Božjem sustavu vrijednosti te odgovoriti patnjom vjernosti Bogu i umiranjem za njih. Izrazio je radost što su se vjernici u Stražemanu, unatoč svega što se događa u Hrvatskoj, svrstali među takve, te nastoje živjeti evanđeosku istinu o braku i obitelji, u njoj odgajaju svoju djecu, ne dopuštaju nikome da im pomuti dušu, nego s pouzdanjem u Boga, položeni u njegove ruke poput bl. Alojzija, žive po Božjim načelima. Rekavši da je bl. Alojzije volio Katoličku Crkvu i svoj narod, ali ne tako da bi prezirao druge vjere i narode, biskup je ustvrdio da ga je za takvu ljubav odgojio Isus Krist, koji je poštivao dostojanstvo čovjeka i slobodu njegove savjesti te nastupao prema njemu svojom istinom tako da mu je uvijek govorio »ako želiš«. Istaknuo je kako je Stepinac posvjedočio taj svoj odnos prema čovjeku bilo koje nacionalne ili vjerske pripadnosti, napose pomaganjem svima bez razlike u doba teških stradanja tijekom II. svjetskog rata. Biskup je pozvao nazočne da u suvremenim nastojanjima oko ljudskih prava, u globalizacijskim procesima, navalama novih ideologija, poput bl. Alojzija i drugih hrvatskih velikana ostanu 
vjerni Bogu i tako čuvaju svoju slobodu, pa makar ih netko zbog toga prezirao ili čak mrzio. Podsjetio je na Isusove riječi: Ako su mene mrzili i vas će mrziti, ako su mene progonili i vas će progoniti, dodavši da je i to znak je li netko istinski Isusov učenik i je li Crkva kojoj pripada prava. No, ne dajmo da nas mržnja protiv Isusove Crkve i bl. Alojzija Stepinca zavede i zarazi, nego uvijek iznova praštajmo onima koji nam čine zlo, i budimo ljudi velika duha, poručio je biskup nazočnima. Uputio je bl. Alojziju molitvu da nam svojim zagovorom izmoli čvrstinu u takvim opredjeljenjima.
Na svršetku slavlja biskup je zahvalio Bogu što je svoju ljubav prema nama očitovao i kroz 
patnje bl. Alojzija. Čestitavši nazočnim vjernicima spomendan bl. Alojzija Stepinca, zahvalio im je što se trude oko onoga što je vrijedno, lijepo i dobro, i onda to u suradnji sa župnikom pretaču u živo župno zajedništvo. Zahvalio je župniku Robertu Mokrom za ono što čini u župi a umirovljenom stražemanskom župniku Josipu Devčiću za pomoć koju mu pruža kako bi on mogao vršiti i svoje dužnosti u Biskupskom ordinarijatu.
