Blagdan bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, drugog zaštitnika Požeške biskupije, svečano je proslavljen 10. veljače u crkvi sv. Lovre u Požegi. Misno slavlje predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić, u zajedništvu s domaćim biskupom Antunom Škvorčevićem, kanonicima požeškog Stolnog kaptola sv. Petra, svećenicima iz župa Katedralnog arhiđakonata te svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova.
Pozdravljajući na početku, biskup Antun je rekao da smo se večeras okupili u požeškoj starodrevnoj crkvi sv. Lovre kako bismo se spomenuli 58. obljetnice smrti zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Alojzija Stepinca, o 20. obljetnici njegova proglašenja blaženim. Podsjetio ih je da je »papa Ivan Pavao II. 3 listopada 1998. na Mariji Bistrici tijekom svečanog čina proglašenja Alojzija Stepinca blaženim, prepoznao u njegovu progonu, nepravednoj osudi i mučeništvu na neki način sažetu i oličenu hrvatsku trinaest-stoljetnu povijest te ga nazvao našim najsvjetlijim likom«. Biskup je ustvrdio je da su bl. Alojzije Stepinac, koji je kao zagrebački nadbiskup bio pastir vjernika i na području današnje Požeške biskupije, i sv. Ivan Pavao II., njezin utemeljitelj, dvojica velikih i svetih ljudi koji su ugrađeni u zajedništvo požeške mjesne Crkve, a njezini vjernici stavljeni u sasvim poseban duhovni odnos prema njima. Podsjetio je nazočne da je, tek nešto više od mjesec dana nakon Alojzijeva proglašenja blaženim, u oltar crkve sv. Lovre ugrađen dio njegova smrtnog tijela, o on izabran za drugog zaštitnika te crkve i Požeške biskupije, te je na taj način crkva sv. Lovre postala središtem biskupijskog iskazivanju poštovanja, čašćenja i zahvalnosti mučeniku Alojziju za njegovo svjedočanstvo Bogu, Crkvi i svome narodu. Naglasio je da po ovoj svetoj misi na njegov blagdan »želimo oživjeti u svim dubokim duhovnim dimenzijama koje je on živio, napose postati dionicima one ljubavi na križu kojoj je naš Blaženik posvema vjerovao i cjelovito joj se predao, te se osnažiti u vjeri i učvrstiti u evanđeoskim opredjeljenjima«. Pozdravljajući predvoditelja slavlja, šibenskog biskupa msgr. Tomislava Rogića, biskup Antun je izrazio radost što on dolazi iz grada Šibenika u kojem je rođen sv. Nikola Tavelić, prvi kanonizirani hrvatski svetac, te je naglasio da predvođenjem ovog svetog slavlja on na neki način zatvara »duhovni krug Crkve u Hrvata, čije je središte Isusova muka, smrt i uskrsnuće, a u koju su bili uronjeni naši sveci i blaženici. Oni su snažne duhovne sastavnice koje naš sjever i jug duboko povezuju u jedno«. Pozvao je nazočne da našem Blaženiku povjere svoje potreba da on moli s njima za naše obiteljsko, biskupijsko i hrvatsko dobro, za vjernost vrijednostima za koje je on dao svoj život.
Započinjući misno slavlje biskup Tomislav je pozvao nazočne da se na ovom blagdanskom slavlju svog blaženika i zaštitnika okrijepe i nahrane njegovim krepostima, i na njegovoj vjeri učvrste svoju vjeru, kako bi pod zaštitom onoga, koji je tako zabljesnuo u svom vremenu, i oni našli prave odgovore za svoje vrijeme.
U homiliji je biskup Tomislav podsjetio vjernike na nezaboravni događaj proglašenja kardinala Alojzija Stepinca blaženim prije dvadeset godina u Mariji Bistrici, kad su se u trenutku samog proglašenja s neba razišli oblaci i zasjalo sunce, a sav se narod rasplakao od sreće što je dugi put od laži do istine došao svom kraju, i što je na koncu ljubav pobijedila mržnju. Ustvrdio je kako je tim događajem potvrđena evanđeoska istina da je nemoguće sakriti grad koji leži na gori – stamenog svjedoka poput kardinala Stepinca – koji se ničim nije dao kupiti ni slomiti, nego je do smrti ostao vjeran svom biskupskom geslu: »U tebe se, Gospodine, uzdam«. Ustvrdio je da su tadašnji vlastodršci njegovom osudom i proglašavanjem zločincem, htjeli zapravo prikriti svoje vlastite zločine. Naglasio je da je Stepinac to dobro razumio, i zato je do kraja i posve doslovno prihvatio Isusove riječi iz današnjeg evanđelja da »pšenično zrno mora umrijeti da bi doneslo rod«. Zato što je hrabro slijedio glas svoje savjesti, i nikada nije dopustio da njegov duh bude zaražen mržnjom, žrtvujući ovaj život da zadobije vječni, Otac nebeski ga je veličanstveno proslavio. Pozvao je nazočne da se uteknu njegovu zagovoru i da ga zamole da im od Boga isprosi milost da budu svjedoci u ovom vremenu, da im Bog podari snagu vjere da mogu moliti za svoje neprijatelje, kako bi u našoj Domovini porasla sloga i briga za opće dobro svih ljudi.
Osvrnuvši se na rasprave koje se i danas vode o Stepincu, biskup Tomislav se prisjetio da je p. Bonaventura Duda na jednim duhovnim vježbama rekao kako ga je strah da će Hrvati, kao tolike svoje druge velikane, zaboraviti i Stepinca, kad jednom bude proglašen svetim. U tom smislu naslutio je da se u Božjem planu sva polemika oko proglašenja kardinala Stepinca svetim u posljednje vrijeme i odgađanje njegova proglašenja svetim možda događa upravo zato da ga ne bismo olako zaboravili, da bi nam još više zasvijetlio njegov primjer, da još više molimo njegov zagovor, i da svoje savjesti izgrađujemo na evanđeoskim temeljima, kako je to on činio. Jednom riječju, da ga bolje upoznamo i vjernije nasljedujemo u dva vrhunca ljubavi, a to su spremnost na žrtvu i praštanje. Završavajući homiliju rekao je nazočnima da nam blaženi Stepinac i danas poručuje da čvrsto stojimo u Gospodinu, i da jedino na tom temelju možemo graditi bolju budućnost na zemlji, i blaženu vječnost na nebu.
Na svršetku slavlja, biskup Antun je zajedno sa svim nazočnima izmolio molitvu bl. Alojziju Stepincu, drugom zaštitniku Požeške biskupije. Zahvalio im je što su u ovom slavlju očitovali svoju dušu koja vjeruje Bogu, u njega se ufa i njemu se nada. Zahvalio je učenicima Katoličke osnovne škole u Požegi na sudjelovanju i pjesmi. Zahvalio je biskupu Tomislavu što je predvođenjem ovog slavlja posvjedočio koliko su Požega i Šibenik, zemljopisno doduše ponešto udaljeni, blizu jedni drugima i međusobno povezani onom vjerom, nadom i ljubavlju koju Isus Krist snagom svoga Duha u nas ulijeva, i na taj način produbio zajedništvo dviju mjesnih crkava, požeške i šibenske. Podsjetio je nazočne da je ovo slavlje ujedno bila postaja u pripravi za sutrašnji blagdana Gospe Lurdske, te ih je pozvao da sudjeluju na sv. misu u Katedralu i nakon nje u marijanskoj procesiji.
Biskup Tomislav je zahvalio biskupu Antunu na pozivu da predvodi ovo slavlje i na taj način poveže sjever i jug, Požegu i Šibenik, grad prvoga proglašenog hrvatskog sveca Nikole Tavelića, te ga je već sada pozvao na proslavu 50. obljetnice njegove kanonizacije koja će se održati u Šibeniku 2020. godine.