2. susret, 2. ožujka 2018. godine
Duhovni život (Susret s Bogom)
Poznati svjetski psiholog William James opisao je u svojoj knjizi „Varijacije u religioznom iskustvu“ istinitu zgodu koja se dogodila jednom čovjeku. Evo te zgode:
„Jedne ljetne večeri stajao je taj čovjek na vrhuncu jednog pustinjskog brda posve sam sa svojim mislima. To bijaše jedan od prekrasnih vedrih noći kad zvijezde ispunjavahu nebo, ljubav srce, a mir duh i dušu. Čovjek je stajao na vrhuncu brda te osjećao kako valovi radosti počinju preplavljivati njegovo biće, njegove osjećaje i cjelokupno njegovo življenje. Osjećao se kao onaj koji sluša prekrasne zvukove simfonijskog orkestra. Sva ova ljepota i harmonija koju je doživljavao učinili su da mu srce počne, puno emocija, jače tući. Iznenada, u jednom trenutku, počeo je osjećati da se jedna druga osoba nalazi s njim na vrhuncu brda, tik do njega. Tada se dogodio važan događaj. Prisutnost druge osobe bivala je sve intenzivnija tako da mu je ta druga osoba bila više prisutna u njegovim osjećajima negoli on sam sebi! Nešto kasnije taj čovjek je dao ovakvu izjavu: Moja vjera u Boga rodila se te noći na tom pustinjskom brdu, brdu punom mira i ljepote.“
Ovakvo iskustvo psiholozi redovito nazivaju – vrhunac doživljaja. To su vrlo kratki doživljaji, ali jakog intenziteta u kojima se svijet promatra na jedan drugačiji način, neizmjerno veći, ljepši i realniji nego ovaj svijet u kojem mi živimo, mičemo se i jesmo. Svatko od nas čezne za nekim sličnim iskustvom, za susretom sa Nadnaravnim, sa Onim što filozofi često nazivaju Apsolutnim Bićem. Iz pouke, roditeljske i vjeronaučne, ali nadam se još više iz životnog iskustva, to Biće nazivamo Bogom ljubavi. Takav nadnaravni susret doživjela je i Blažena Djevica Marija onog trenutka kada je po djelovanju Duha Svetoga začela Sina Isusa. Bio je to zasigurno čudesan susret. No taj susret je bio samo početak nečega puno čudesnijega. Dogodio se još jedan susret koji je otkrio nadnaravnost onoga što je Bog spremao s Marijom. Prisjeti se da je Marija otišla svojoj rođakinji Elizabeti. Taj događaj pomaže ti shvatiti i procijeniti što je Elizabeta mislila kad je rekla Mariji: „Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi!“ (Lk 1,44). Pomislit ćeš da je normalno da se dijete koje se nalazi u majčinoj utrobi pomjera i da majka osjeća to njegovo gibanje. No evanđelist Luka želi reći nešto drugo – da je ovo gibanje djeteta u Elizabetinoj utrobi reakcija na Spasiteljevu prisutnost u krilu Marijinom. Elizabetin plod, premda još uvijek u majčinu krilu, osjeća Isusovu prisutnost i zato poskakuje od radosti i veselja. Ivanovo radovanje u Elizabetinom krilu pokazalo je Isusov veliki utjecaj na ljude koje će on susretati u svom zemaljskom životu. Ivan je već u Elizabetinom krilu doživio onaj susret o kojem govori psiholog James za svoga klijenta – nadnaravni doticaj sa Bogom.
Isus to ponavlja i danas. Prvo je to činio sa svojim učenicima. Riječ Božja govori o takvim susretima između Boga i ljudi. Sjeti se zgode kada se Isus popeo na brdo da bi se pomolio svom nebeskom Ocu. Poveo je sa sobom Petra, Jakova i Ivana. I dok se molio, lice mu je iznenada postalo sjajno kao sunce, a učenike je bio prekrio oblak. U kratkom trenutku Isusove preobrazbe učenici su doživjeli Isusovu uzvišenost i veličinu. To je bio trenutak kojeg oni nikada nisu zaboravili. Nekoliko godina kasnije, nakon Isusova uzašašća na Nebo, Petar se spominje ovoga događaja i svjedoči, pišući u svojoj Drugoj poslanici: „Ta nismo Vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gor.“ (2 Pet 1, 16.18).
Mnogi ljudi oko tebe imaju tu milost doživjeti jače iskustvo Božje blizine u svome životu. No Isus i tebe poziva da budeš svjedok Njegove konkretne prisutnosti u našemu životu. Pitanje je želiš li ti to – želiš li se susresti s Njime, iskusiti njegovu veličinu, moć, ljubav koju on ima prema tebi? Bog ti se želi darovati. Najveća javna tajna tvoga života jest to da te Bog voli i želi biti s tobom. Javna – jer to je Bog objavio svim narodima po svome Sinu. Tajna – sve dok ne prihvatiš tu Božju ljubav koja počinje sijevati u tvom životu i ne očituje svoju slavu u tebi.
Bog te poziva da se popneš na Goru njegove ljubavi. Psiholog James govori o čovjeku koji je stekao religiozno iskustvo Boga na brdu. Kao Petar, Jakov i Ivan. Brdo je uvijek simbolika susreta s Bogom: kao što se Mojsije susreo s Bogom na Sinaju, ili Ilija na Karmelu, ili kao što se svaki čovjek po Isusovoj žrtvi na brdu Kalvariji susreće s Božjom ljubavi. Brdo je mjesto odmaka, treba se popeti, uložiti svoj trud, snagu, volju. Nije se lako penjati na vrh brda – pogotovo ako je vani vruće ili prehladno. Treba dosta ulagati sama sebe. Bog želi i od tebe da se popneš na brdo svoga života. Postoji jedan vrh na koji se trebaš popeti, gdje se ostvaruje tvoj susret s Isusom.
Susret s Kristom na njegovu putu prema Kalvariji jest susret po kojem Bog želi da se zagledaš u svoje srce i da zaviriš u svoj život. Korizma nosi tu poruku: uđi u svoje srce, pogledaj ga i kaži mu iskreno gdje i tko je prioritet u tvome životu, koga ljubiš u svome životu i kako živiš? Bog od tebe želi nešto više. Pogotovo od tebe kao kršćanina.
Kroz korizmeni hod pozvan si napustiti mnogo toga što je loše u tvom životu. Koliku štetu ti čine mnogi poroci, grijesi poput psovke, klevete, laganja, prevare, nečistoće, misli, riječi i djela. Sigurno imaš neki grijeh koji te posebno tišti i kojeg se želiš osloboditi. Zasigurno ne želiš biti ravnodušan pred onim što te vuče u ponor nezadovoljstva.
Zapitaj se: jesi li se našao u situaciji kad si zaboravio duhovne vrednote svoga života? Jesi li tako zauzet svakodnevnom trkom oko svega i svačega da si zaboravio svrhu svoga postojanja? Jesi li toliko obuzet sami sobom da zaboravljaš da te je Bog stvorio i da ti je darovao i povjerio vlastiti život, tvoja desetljeća, godine, dane, sate i minute? Koliko vremena svoga života posvećuješ Bogu da bi i na taj način pokušao i uspio upoznati svoga Boga i doživio onaj susret na gori?
Jedna stara poslovica kaže: Kud se grana savija, u tom pravcu drvo raste. Drugim riječima, pravac u kojem ide naš sadašnji život jest pravac u kojem će taj isti život vjerojatno ići i u budućnosti.
Učini kroz ovu korizmu tri bitna koraka.
- Prvi korak neka bude: priznaj si svoj nedostatak, grijeh, manu. Utvrdi kroz ispit savjesti zašto griješiš u istoj stvari te se zbog toga udaljavaš od Boga? Uzmi si vremena te pronađi uzrok koji te vodi u zlo kako bi ga sasjekao u korijenu i bio u miru s Bogom, sa sobom i s bližnjima.
- Drugi korak: započni s konkretnim promjenama na svom životnom putu uz pomoć molitve. Ako si uočio da nisi više pobožan kao nekada kada si bio manji, povuci se svaku večer u svoju sobu na nekoliko minuta da bi se pomolio, meditirao Božju Riječ. Učini ću to s Biblijom u ruci, krunicom ili molitvenikom.
- Treći korak: jest nepokolebljivo obraćanje Bogu kroz sakramentalni život, osobito svetu ispovijed i svetu pričest te kroz molitvu pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Neka korizmeni hod postane prilika za upoznavati veličinu Božje ljubavi uvijek iznova i na što dublji način. Nemoj se odreći te prilike!
