Na drugu korizmenu nedjelju, 25. veljače požeški biskup Antun Škvorčević u župnoj crkvi u Pleternici predvodio je misno slavlje za poginule branitelje pleterničkog kraja u Domovinskom ratu. S njim su koncelebrirali Antun Ćorković, pleternički župnik, Ivan Popić, kancelar Biskupskog ordinarijata u Požegi i Tomislav Sanić, župni vikar. Na početku slavlja biskup je rekao da ove korizmene nedjelje pred nas nastupa preobraženi Isus Krist, i svjedoči da postoji put kojim se stiže onamo kamo nas je pozvao Bog. Ustvrdivši da se ljudi redovito veoma trude da im uspije ono što su zamislili u osobnom životu, u obitelji i državi, naglasio je da je naša najbolja i najveća šansa kad se uključimo u onaj svijet koji je pokrenuo Bog jer će ga on sigurno privesti k uspjehu. Rekao je da se danas u tom smislu, kao i svake
godine posljednje nedjelje u veljači, želimo na poseban način spomenuti poginulih hrvatskih branitelja s područja Pleternice i šire, koji su putem žrtve krenuli onamo kamo ih je pozvao Bog. Vjerničkom blizinom želimo im posvjedočiti da nisu zaboravljeni, nego da su prisutni u našim srcima i molitvama, a članovima njihovih obiteljima želimo od Boga moliti utjehu.
U homiliji biskup je podsjetio kako je umjetnica Marija Ujević u novije doba naslikala sliku koju je nazvala „Da se smrzneš“. Tim izrazom ne opisujemo samo hladno vrijeme poput današnjih 6 stupnjeva ispod nule, nego se njime koristimo i figurativno, napose kad želimo opisati neki mučni i teški događaj koji izaziva zebnju u našem srcu te znademo reći „sledio sam se“. O takvom jednom događaju govori nam prvo čitanje današnje nedjelje. 
Ono što Bog traži od Abrahama – da ubije svoga sina Izaka i prinese ga njemu za žrtvu – na prvi pogled je zahtjev „da se smrzneš“. Međutim, kad se Izakovo žrtvovanje dublje promotri, onda postaje jasno da je ovdje riječ o kušnji kojom je Bog želio da iziđe na vidjelo kakav je Abrahamov odnos prema svom sinu Izaku, a kakav prema Bogu. Posjetivši da je Abraham sina Izaka dobio kao posebni dar Božji – u dobi kad ni on ni njegova žena Sara zbog starosti nikako nisu mogli začeti dijete – i da mu je Bog s darom djeteta obećao i veliko potomstvo, biskup je kazao kako je Božja kušnja bila u tome da se vidi misli li Abraham da će se Božje obećanje o njegovu velikom potomstvu ostvariti po Bogu ili po njegovu sinu, odnosno da se posvjedoči u koga zapravo Abraham vjeruje. Abraham je posvjedočio da vjeruje u Boga, a ne u svoju sigurnost. Biskup je zaključio da nas Ahrahamova spremnost žrtvovati sina potiče da promislimo o vrijednosti žrtve.
Za razliku od Izaka koji, premda pripremljen za žrtvu, na koncu ipak nije bio žrtvovan, u evanđeoskom ulomku o Isusovu preobraženju najavljuje se Isusova spremnost na žrtvu 
koja će se ostvariti smrću na križu, koja vodi k preobrazbi uskrsnuća. Govoreći o Isusovom preobraženju, biskup je podsjetio da je ono različito od pretvorbe, koja se događa na izvanjskoj, materijalnoj razini o kojoj smo kod nas puno slušali kad je bilo govora o pretvorbi društvenog vlasništva u privatno. Preobrazba njegove osobe dogodila se putem spremnosti na žrtvu u poslušnosti Ocu dokraja, do u smrt. Ustvrdio je kako je Sin Božji, Isus Krist najveći primjer spremnosti na žrtvu, i da je upravo zato postao čovjekom da bi se mogao žrtvovati. Zbog toga što je žrtva neraskidivo i dubinski povezana s Isusovom osobom, postaje razumljiv Isusov nalog da nikome ne govore tko je on dok ne prinese sebe na križu i dok kroz tu žrtvu ne bude u uskrsnuću preobražen, jer će se tek u vazmenom otajstvu u potpunosti očitovati tko je on.
Primjenjujući naviještenu Božju riječ na poginule branitelje, biskup je ustvrdio da su oni žrtvom svog života pridonijeli našoj preobrazbi, jer smo zahvaljujući njihovoj žrtvi iz stanja ugroženosti slobode naše domovine dospjeli u stanje njezine slobode. Rekao je da onaj tko podcjenjuje vrijednost slobode domovine, ujedno podcjenjuje i žrtvu koju su za nju 
podnijeli branitelji. Uz to što su pridonijeli našoj preobrazbi, naglasio je biskup, oni su žrtvom svog života ostvarili i svoju vlastitu preobrazbu. Združeni s Isusovom patnjom, prešli su iz smrti u život. Ima li vjere u nama kao kod Abrahama da to vidimo, ili ostajemo slijepi za duboka događanja u našem postojanju po našoj žrtvi, upitao je biskup. Pozvao je nazočne da s velikom osjetljivošću pristupaju braniteljima, kako poginulim, tako i živućim, kao i članovima njihovih obitelji, i da olako ne prosuđuju i kao sebičnost osuđuju neke njihove postupke koji su posljedica njihove ranjenosti u duši zlom kojem su u ratu bili izloženi. Završavajući homiliju pozvao je nazočne na molitvu da Bog svima nama u Hrvatskoj pomogne odmrznuti srca i zagrijati dušu, da ona dobro vidi, točno osjeća i pravedno sudi, kako bi se u svima nama dogodila konačna preobrazba.
Na koncu misnog slavlja biskup je poželio da Bog žrtvu naših poginulih branitelja nagradi preobrazbom u vječnom životu, a njihovim najbližima daruje obilje duhovne utjehe. Svima 
nazočnima poželio je da unatoč životnim poteškoćama nastoje biti Božji i da se ove korizme obnove u pripadnosti Bogu i Isusu Kristu u njegovoj Crkvi. Najavio im je da će se u Pleternici na blagdan Gospe od Suza, 31. kolovoza ove godine održati spomen desete obljetnica uspostave Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, koje će zajedno sa svim metropolijskim biskupima predvoditi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giuseppe Pinto. Pozvao ih je da se za to slavlje već sada počnu pripremati duhovno i materijalno, nastojeći dovršiti započetu izgradnju vanjskog svetišnog oltara.
