Na Veliki petak, 30. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je obrede Muke Gospodnje u požeškoj Katedrali, u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u Župi Sv. Terezije Avilske i u središnjim biskupijskim ustanovama. Nakon što su naviještena biblijska čitanja i svečano otpjevana Muka po Ivanu, biskup je u kratkoj homiliji rekao da želi podsjetiti samo na jednu crtu iz navještaja Muke: „Na Isusa se sručilo zlo, kriva osuda, gaženje, ponižavanje i konačno ubojstvo na križu. Može se reći da je ubijen nasilnom smrću. Međutim, Isus je posvjedočio svoju na smrt spremnu slobodu, dragovoljno je prihvatio žrtvu i smrt, prikazao je za nas, pretvorio je u ljubav, a ljubav u pobjedu“. Govoreći o tome kako se ljudi različito nose s patnjom i trpljenjem, biskup je kazao: „Susreo sam mnoge ljude koji imaju male poteškoće i probleme u životu, ali ih nisu dragovoljno prihvatili te su ih one uništavale i gazile, bili su teško ogorčeni, izgubili dostojanstvo. Poznam i mnoge druge ljude koji su imali strašnih problema i beskrajnih poteškoća, ali su ih znali prihvatiti, i tako u njima bili slobodni, prikazali ih kao žrtvu, te poput Isusa bili pobjednici. Koje li duboke istine o nama u patnji, žrtvi, slobodi i ljubavi“, naglasio je biskup. Nastavio je: „Pokušajte danas promisliti u svojim srcima što se to sa svakim pojedinim od vas događa u patnji, u muci, u poteškoćama. Heroji su ljudi koji nisu prisiljeni na žrtvu, nego su je slobodno i dragovoljno prihvatili te se s Isusom Kristom svrstajte među pobjednike u Hrvatskoj. Blagoslovljen bio svaki od vas koji od Isusa Krista moli snagu da usred životnih nevolja, bolesti i siromaštva zna biti slobodan, i svoju žrtvu preobražava u dobro, u ljubav i u pobjedu“. Završio je molitvom: „Gospodine Isuse, hvala ti za tvoju žrtvu ljubavi, za tvoj križ i tvoju smrt za nas. Želimo sada sjedinjeni s tobom upraviti Ocu nebeskom molitve onako široke kako su široke tvoje ruke na križu kojima si zagrlio sve ljude“.
Potom je biskup je predmolio Sveopću molitvu vjernika. U središnjem dijelu obreda, u Katedralu je unesen zastrti križ, koji je potom otkriven i pružen vjernicima na klanjanje i cjelivanje. Nakon što su svi nazočni iskazali poštovanje Isusovu križu, uslijedio je obred pričesti. Poslije popričesne molitve, i biskupove molitve nad narodom, vjernici su u tišini i sabranosti ispratili izlaznu procesiju i uputili se u kapelu sv. Ivana Pavla II. u kripti gdje su skupine vjernika po prethodno utvrđenom rasporedu započele s cjelonoćnim bdijenjem pokraj Isusova groba.