Vazmeno bdijenje u požeškoj Katedrali

U noći Velike subote, 31. ožujka biskup Antun Škvorčević prevodio je u požeškoj Katedrali Vazmeno bdijenje u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u Župi Sv. Terezije Avilske i u središnjim biskupijskim ustanovama. Na početku slavlja, koje obiluje znakovima po kojima se vjernici uvode u otajstvo Isusova uskrsnuća, biskup je blagoslovio oganj, zapaljena uskrsna svijeća i potom u procesiji unesena u Katedralu. Đakon Ivan Rončević otpjevao je svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Potom su naviještena čitanja o čudesnim Božjim djelima za spasenje čovjeka te Markov evanđeoski ulomak o Isusovom uskrsnuću.

U homiliji biskup je poručio nazočnima da nas ovo slavlje po znakovima i riječi želi osvijestiti u velikim i dubokim dimenzijama našeg postojanja. Prvi znak je svjetlo, koje podsjeća na dubinu stvarnosti koju nije moguće do kraja razumjeti. Gdje je granica na kojoj završava  mrak a pobjeđuje svjetlost? Što bi bila svjetlost da nema tame? Kakva je to moć utisnuta u mali plamen svijeće te je njegova svjetlost jača od tame, upitao je biskup. Istaknuo je, kako nam svijeća i njezin plamen predočava Gospodina Isusa, koji je Očevim zahvatom ustao iz groba, poput svjetla jači od mraka, životom jačim od smrti.

Potom je naglasio da nam u ovom slavlju osobito snažno progovara Božja riječ.  Prvo čitanje iz knjige Postanka svjedoči kako sve što postoji nismo mi smislili – tko zna što bismo mi doveli u postojanje da smo smišljali svijet, kazao je – nego smo ga zatekli kao čudesnu stvarnost. Je li stvarnost u kojoj smo se pojavili za nas uistinu čudesna ili je nešto što nas ne iznenađuje i ne raduje te pokatkad niti ne znamo kako se prema njoj trebamo ophoditi, upitao je biskup. Ustvrdio je da nam znanost nudi svoje razumijevanje stvarnosti, ali ona do danas nije uspjela reći otkud svijet, zašto ovakav svijet, i gdje će on završiti, ako uopće treba završiti. Ustvrdivši da je postojanje čovjeka najizazovnija činjenica u svijetu, biskup je rekao: Čovjek je središte svega postojećeg, biće pameti i srca. U njem je cijeli svemir postao svjestan samoga sebe. Kad ne bi bilo čovjeka, koji je svjestan stvarnost oko sebe, koji je živi, voli i istražuje, što bi zapravo bio svijet i svemir? Zaključio je, kako čovjek putem stvorene stvarnosti treba otkriti Stvoritelja i vjernošću onome što je utisnuto u nju živjeti najdublju povezanost s Bogom.

Osvrnuvši se potom na druga sveta čitanja, biskup je ustvrdio da nas ona podsjećaju kako nam se Bog nadasve objavio po svojim zahvatima koji tvore povijest. Naglasio je kako naše ljudsko djelovanje ima svoje značenje te i ono stvara tijek povijesnih događaja, ali iz svoga svakodnevnog iskustva znamo da oni nisu dovoljno otvoreni ni usmjereni prema cilju i smislu te uvijek iznova moramo jedni druge u politici, gospodarstvu i na drugim razinama uvjeravati kako trebamo još nešto učiniti i pokrenuti da bismo stigli do cilja, ali to uvijek ostaje bezuspješno. Potrebne su nam oči da vidimo i uši da čujemo, pamet da razumijemo i srce da se uvjerimo u istinu kojoj pripadamo, smisao u kojem se posvema ostvarujemo. Biskup je ustvrdio kako nije teško otkriti da su nam u suvremenom svijetu uši srca zaglušene, ostajemo nesposoban čuti iskon, Božju prisutnost i osjetiti kako nam On kroz nutarnje sastavnice duha i savjesti svaki dan govori da nismo besciljna bića, nego da je njegova istina o nama utisnuta u onu duhovnu stvarnost našega bića koju nazivamo savjest.  Kazao je: Kad živite po savjesti, pošteno i časno, onda putujete prema cilju i prema smislu. Zapitao je: Što je sa savješću u Hrvatskoj, jeli ona budna u nama, osluškujemo li je i slijedimo? No, podsjetio je biskup, da je taj Božji govor u nama potamnjen ranjenošću grijehom i prolaznošću, za koju je Bog smislio način da ona bude prevladana, te možemo stići k cilju za koji smo stvoreni. Strategija Božja je Sin Očev odvijeka, koji je postavši čovjekom u naše ranjenosti i ograničenosti unio moć kojoj je ime ljubav, i koja je jedina kadra naš mrak pretvoriti u svjetlo, naša umiranja u život, naše promašaje u smisao.

Kazao je da je u Isusu Kristu Bog zahvatio u samu smrt, zadnju granicu našeg postojanja, te nam snažno posvijestio da čovjek i svijet neće završiti u velikom ništa, u besmislu, nego u pobjedi svjetla nad mrakom, života nad smrću. U središtu Božjih povijesnih zahvata jest Isus Krist, kao veliko jamstvo Božje da su čovjek i svemir u njemu određeni za puninu i smisao. Biskup je poručio nazočnima da to ne može dohvatiti i razumjeti znanost, nego njihovo vjerničko srce, otvoreno i budno za ono što je Bog za nas ostvario u Isusu Kristu. Stoga ih je pozvao da ne dopuste da ih  ništa od onoga što je tmurno i mučno u njihovoj svakodnevici ne zaustavi na površini života, nego da  srcem koje vjeruje, nada se i ljubi pođu dalje i dublje te žive u dimenzijama onoga što je Bog ostvario u Isusu Kristu. Vjera, nada i ljubav budnost su našega duha kojom dotičemo stvarnost u kojoj se nalazi pobjednik nad smrću, susrećemo vječnost, živimo smisao, kazao je biskup. Na tom obzoru čestitao im je Uskrs, poželjevši im puno radosti.

Na svršetku slavlja biskup je poručio nazočnima da Bog u svakome od njih želi ostvariti ono  što je započeo u Sinu svome Isusu Kristu. Računajte s Bogom, omogućite mu da može biti prisutan i djelatan u vašim životima. Surađujte s njime i budite osobni, obiteljski i naš hrvatski blagoslov. Zahvalio im je za sudjelovanje na slavlju, posebno pjevačima predvođenima Mariom Večerićem što su ovo slavlje obogatili onom dimenzijom u koju može uvesti samo pjesma.