LECTIO
1. čitanje: Djela apostolska 1, 15-17.20-26
¹⁵ U one dane ustade Petar među braćom – a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša – i reče: ¹⁶ »Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. ¹⁷ A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. ²⁰ Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegovu službu nek’ dobije drugi!
²¹ Jedan dakle od ovih što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – ²² počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bî uzet
od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća«.
²³ I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. ²⁴ A onda se pomoliše: »Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao ²⁵ da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.«
²⁶ Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bî pribrojen jedanaestorici apostola.
Riječ Gospodnja.
2. čitanje: Prva Ivanova poslanica 1 Iv 4, 11– 16
¹¹ Ljubljeni! Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. ¹² Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. ¹³ Po ovom znamo da ostajemo u njemu, i on u nama: od Duha nam je svoga dao. ¹⁴ I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. ¹⁵ Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu , i on u Bogu. ¹⁶ I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Evanđelje po Ivanu – Iv 17, 11b-19
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
¹¹ »Oče Sveti!i! Sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. ¹² Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvome imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. ¹³ A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. ¹⁴ Ja sam im predao tvoju riječ , a svijet ih zamrzi jer nisu o0d svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta. ¹⁵ Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. ¹⁶ Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. ¹⁷ Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. ¹⁸ Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. ¹⁹ I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«
Riječ Gospodnja.
MEDITACIJA
Današnje Ivanovo evanđelje nastavak je na evanđelja čitana prethodnih nedjelja, odnosno u njima su iste osobe, mjesto i vrijeme događanja (Isus sa svojim učenicima, u dvorani posljednje večere, nakon što ih je Juda napustio izašavši van u noć). Nakon prethodnog služenja učenika i pranja nogu, zatim dugog obraćanja svojim učenicima u kojem ih poučava, bodri, tješi, objavljuje im svoje poslanje te im ostavlja novu zapovijed da se međusobno ljube kao što ih je On ljubio. Isus sve to zaključuje molitvom nebeskom Ocu ponavljajući pet puta zaziv »Oče«.
Ova molitva koja obuhvaća čitavo 17. poglavlje Ivanova evanđelja naziva se Isusova velikosvećenička molitva, jer je Gospodin naš Isus Krist Veliki i Vječni svećenik »po redu Melkisedekovu« i jer on u njoj zagovara i moli za svoje učenike, a s tim ujedno i za buduće apostole i svećenike te nadasve za poslanje i budućnost svoje rađajuće Crkve što možemo uvidjeti iz riječi »kao što Ti mene posla u svijet, tako i ja šaljem njih«. Prema tome, svaki kršćanin je svećenik po sakramentu krštenja i ima Krista kao zagovornika kod Oca, a na zemlji mu je poslanje da svjedoči za Krista kao što je On svjedočio Oca.
Gospodin nas posvećuje Ocu jer zna da se približio Njegov čas kad će morati preći k Ocu. Iako svjestan skore osobne muke i smrti, On moli za svoje učenike koji će svoju krhkost, u svom pravom svijetlu, pokazati samo koji sat kasnije u maslinskom vrtu.
Učenici kao Kristovi poslanici, moraju živjeti u intimnom jedinstvu s Kristom kao što je to On s Ocem Nebeskim. Pozvani su biti vidljivi znakovi Božjeg jedinstva. Učenici se sada moraju sami uhvatiti u koštac sa svijetom koji je najčešće obilježen nejedinstvom, podjelama, progonstvima, sukobima, itd. Živeći u jedinstvu s Bogom čovjek pronalazi istinski mir i blagoslov. Jedinstvo među ljudima vidljivi je znak Božje prisutnosti u svijetu, a može se ostvariti samo u Kristu.
Kršćanin živi u svijetu, ali ne pripada svijetu. Oni se ne razlikuju od drugih u tome što oblače, što jedu; žive kao i svi ostali ljudi, radeći, skrbeći, raduju se i žaloste, sanjaju, ali susret s Gospodinom im je promijenio pogled na ovaj svijet i učinio njihove vidike mnogo širim nego što su bili prije susreta s Njim. Svijet mrzi kršćane uvijek i svugdje gdje svjetovno postaje jako bitno i važno. Sami se možemo uvjeriti da čovjek, ako je pošten i živi u skladu s Evanđeljem, vrlo lako dolazi u sukob s onima koji ne uspijevaju razumjeti Božju logiku.
MOLITVA
Isus moli Oca da učenici imaju istu Njegovu radost, odnosno onu koju bi trebali imati radi Njegova slavnog Uskrsnuća, Uzašašća i pobjede nad svijetom te Otkupljenja sveg stvorenja. Da bi posjedovali tu radost učenici trebaju činiti dvije stvari: ustrajati u slijeđenju Gospodina sve do kraja, bez osvrtanja na svjetovne zavodljivosti i nadilaziti poteškoće i patnje koje nam svakodnevnica donosi, vedro i bez poslanja ovoga svijeta svjedočeći svakodnevno Istinu da je Isus Gospod Bog.
Gospodine Isuse Kriste, vječni i veliki svećeniče daruj svojoj Crkvi svetih svećenika. Isuse, posredniče između Boga i ljudi vrhovni pastiru naših duša, ne dopusti da se ikada odijelimo od Tebe i zahvaljujemo Ti na Blagoslovu i Ljubavi s kojom nas obasipaš. Amen.
KONTEMPLACIJA
Što za tebe osobno znači Isusova molitva i moliš li se ti ponekad za druge? Koliko smo u društvu oni koji povezuju druge ili možda često unosimo podjele ili svađe? Molim li barem jednom na dan Oče Naš da me Bog Otac čuva od zloga? Jesam li i ja spreman posvetiti svoj život za druge ili sam previše zaokupljen samim sobom? Gdje me Gospodin danas treba? Kako mogu postati Božji dar za druge? Pokušaj rasti u molitvi slijedeći Isusov primjer onako kako nam ga je On ostavio u primjeru posljednje večere služeći druge, potičući ih na dobro i moleći se Ocu za njih. »Moli kako bilo, samo moli. Bilo kako!« (Sv. Ivan Pavao II)
AKCIJA
Često ponavljaj i danas živi Riječ: »Gospodine, tvoja je riječ istina« (usp. Iv 17, 17).
ZA DUHOVNO ČITANJE
Isus zna koliko je teško ostati na strani istine ili u istini. Zli uvijek s novom »strategijom i vještinom« napada Isusove učenike. Onaj tko ih može zaštiti od zloga je jedino Otac, samo On može »uzdići« njihova srca da Zli više nema nad njima nikakvu vlast. Ovu Istinu moramo »urezati« u srce, spasenje dolazi od Boga.
Posvetiti nekoga u istini značilo bi izvući ga iz laži i uvesti u istinu ali ne djelomično već potpunog čovjeka; njegove misli, želje, srce, volju, duh i tijelo. To znači biti postojan u istini, ali ne biti »statičan« već »dinamičan«. To je vječno napredovanje prema apsolutnom savršenstvu. Nebeski nas Otac posvećuje uvijek kad smo poslušni Njegovoj Svetoj Volji i slijedeći Njegova Sina mislima, riječima i djelima, a s nama i našu okolinu i društvo.
