13. kolovoza 2017.

XIX. NEDJELJA KROZ GODINU
1 Kr 19, 9a.11-13a; Ps 85 (84); Rim 9, 1-5; Mt 14, 22-33
Uvođenje u vjeru

Isusovo hodanje po vodi dolazi odmah nakon pripovijedanja o prvom umnažanju kruha. Isus otpušta mnoštvo koje ga želi učiniti predmetom obožavanja (Mt 14, 22). Ne, to nije njegov poziv; u to ga je uvjerila molitva (Mt 14, 23). Bolje je, dakle, da se on posveti izgrađivanju svojih učenika, prije svega Petra. U tom okviru Isusovo hodanje po vodi povezano je s jednom prijašnjom biblijskom predajom, koja je neka vrst objavljivanja Isusove moći da pobjeđuje zlo. U pripovijedanju se ističe činjenica da je i Petar bio pozvan hodati po vodi (Mt 14, 29), i da je on u jednom trenutku posumnjao (Mt 14, 31). Drugim riječima, pobjeda nad vodom (ili nad zlom) ne počiva na nekoj magičnoj sili, nego na vjernosti i konkretno na apsolutnom povjerenju u osobu Isusa Krista. No ne smije se zaboraviti da je vjernost naše vjere upletena u opasnu avanturu, koje se čovjek po svojoj naravi plaši.