Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Nedjelja
Čitanja: 2 Sam 7, 1-5. 8b-12. 14a. 16; Ps 88, 2-3. 4-5. 27 i 29; Rim 16, 25-27; Lk 1, 26-38.
Evanđelje dana (Lk 1,26-38)
“Evo, začet ćeš i roditi sina.”
U ono vrijeme:
Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
Razmišljanje
Evo službenice Gospodnje. Čekamo. Željno očekujemo. Gospodina. Ne onoga koji će doći s velikom silom i slavom, da s trona sudi svijetu, da kazni zle, nagradi dobre. Nego onoga koji dolazi u tamnu betlehemsku noć, koji liježe u jaslice, na slamu, između vola i osla. Nije nam još čas položiti račun koji nam naša savjest stavlja pred oči, već prilika pogledati u oči i izdržati pogled onoga koji je došao za nas i koji ništa drugo ne želi, doli da ga ljubimo kao što on ljubi.
(iz: M. Maliński, Riječ za svaki tjedan, Đakovo 1984.)
Poticajna misao
Nijedna civilizacija nije uništena izvana, svaka se razara iznutra.
(Dreiser, iz: Ž. Brzić, Nezastarjela mudrost, UPT, Đakovo 1990.)
