24. kolovoza 2017.

3

Sv. Bartol Apostol
Otk 21, 9b-14; Ps 145 (144); Iv 1, 45-51
Istiniti Izraelac

Natanael je vjerojatno zakonoznanac, odnosno pismoznanac (Iv 1, 45), i po običaju mudraca sjedi pod smokvinim stablom (Iv 1, 49). Isus ga poziva da svrne pogledom (da »vidi«) i malo po malo prodrijeti od njegova čovještva do njegovo mesijanstva, a onda od njegova mesijanstva u vazmeno otajstvo njegova poniženja i uzvišenja (»uzlaziti« i »silaziti«). U tom trenutku Natanael postaje »istiniti Izraelac« (Iv 1. 47), jer on gleda Boga kojega je njegov predak u viđenju anđela na nebeskim mljestvama uzalud nastojao ugledati. Što je potrebno da i mi također zavrijedimo biti nazvani »istinitim Izraelcem«? Čisto osjećajna privrženost na dijete Isusa? Čisto ljudsko pristananje uz njegove »ideje«? Ili pak u presuudnoj mjeri vjera u njegovo vazmeno otajstvo, svakodnevno življena u hodu za njim?