Na svetkovinu sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške Katedrale, 15. listopada, svečano misno slavlje u stolnoj crkvi predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s Marinom Srakićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom u miru, Đurom Gašparovićem, srijemskim biskupom, kanonicima požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra na čelu s prepoštom i katedralnim župnikom Ivicom Žuljevićem, svećenicima grada Požege, svećenicima Katedralnog dekanata i svećenicima djelatnim u središnjim biskupijskim ustanovama, predvođenima generalnim vikarom Josipom Krpeljevićem. Slavlje je započelo procesijom s moćnikom sv. Terezije iz crkve sv. Lovre, u kojoj su među brojnim vjernicima sudjelovali učenici i nastavnici požeške Katoličke osnovne
škole i požeške Katoličke gimnazije, kojoj je sv. Terezija zaštitnica, članovi požeških povijesnih postrojbi, predstavnici braniteljskih, građanskih i crkvenih udruga, predstavnici Hrvatske vojske i policije te vjernici u narodnim nošnjama. Na početku misnog slavlja biskup Antun je podsjetio da je prije dvadeset godina sv. Ivan Pavao II. utemeljio Požešku biskupiju i požešku crkvu sv. Terezije uzdigao na dostojanstvo katedrale. U radosti slavlja sv. Terezije pozdravio je napose nadbiskupa Marina i biskupa Đuru, svećenike, đakone, redovnike i redovnice, aspirante i sve one koji su s raspoloženim srcem 
došli na ovu svečanost u čast svete Zaštitnice. Uputio je čestitku biskupijskim vjernicima prigodom svetkovine Zaštitnice njihove Katedrale, župljanima Župe Sv. Terezije Avilske svetkovinu njihove župne Zaštitnice, a svim građanima grada Požege na čelu s nazočnim gradonačelnikom svetkovinu zaštitnice Grada. Pozvao je sudionike slavlja da se po primjeru i zagovoru sv. Terezije otvore Isusu Kristu kako bi i ovom prigodom iskusili snagu njegove pobjede nad smrću i postali zajedničarima vječnoga života kojeg je ona u svom mističnom zanosu već ovdje na zemlji bila dionicom.
U homiliji biskup Antun je ustvrdio kako je ovaj dan lijep zbog sunčanog vremena, ali i zbog toga što su mnogobrojni vjernici grada Požege na ovo slavlje donijeli svoje lijepo vjerničko srce koje svjedoči da voli Boga. Pozdravio je nazočnu djecu, među njima napose učenike požeške Katoličke osnovne škole, poručivši im kako ih je lijepo vidjeti u školi, a još ljepše u
Katedrali. Osobiti pozdrav uputio je njihovim majkama i očevima, onima koji su došli s malom djecom na rukama, podsjetivši ih na roditeljsko dostojanstvo u služenju životu. Pozdravio je požeškog gradonačelnika Darka Puljašića sa suradnicima, predstavnike Hrvatske vojske i policije, hrvatske branitelje, predstavnike udrugâ te gimnazijalce požeške Katoličke gimnazije na čelu s ravnateljem Ivicom Bedeničićem i drugim djelatnicima, koji danas slave zaštitnicu svoje škole.
Rekao je da se Gospodin Isus kroz naviještenu Božju riječ želi danas uključiti u naša razmišljanja o čovjeku. Ustvrdio je kako ni mi u Hrvatskoj još uvijek nismo ispričali konačnu priču o čovjeku niti je znanost o njemu rekla zadnju riječ. Podsjetio je na aktualnu 
raspravu o tome treba li Hrvatski sabor ratificirati tzv. Istanbulsku konvenciju ili ne. Razlog zašto mnogi, a među njima i hrvatski biskupi, imaju rezerve prema njoj jest taj što je ona, braneći dostojanstvo žene u govor o čovjeku uključila i rodnu ideologiju, projekt nekih interesnih skupina u svijetu. Ustvrdio je da je ta ideologija u suprotnosti s naravi i našim povijesnim iskustvom koje nam svjedoči da smo u Hrvatskoj najtočnije razmišljali o čovjeku kad smo to činili s polazišta Božjih, koji nam je u utjelovljenom Sinu svome objavio tko smo po njegovu naumu. Ustvrdio je da je Bogočovjek Isus Krist na križu u svojoj pobjedi nad smrću svakom čovjeku bez razlike udijelio najveće dostojanstvo i slobodu – i muškarcu i ženi, i djetetu i starcu – učinivši ih pobjednicima nad smrću. Hoće li nas štogod zavesti i tkogod prevariti da zaboravimo kako
je u Isusu Kristu naše najveće dostojanstvo te da počnemo pripovijedati neke druge priče o nama, zapitao je biskup. Pozvao je nazočne da danas zajedno sa sv. Terezijom kažu Gospodinu Isusu da je jedino čovjek oblikovan njegovom ljubavlju na križu naša osobna, obiteljska i hrvatska nada, cilj i smisao.
Govoreći o sv. Tereziji biskup je naglasio da je 16. stoljeće u kojem je ona živjela bilo obilježeno određenim avanturističkim duhom, probuđenim otkrićem Amerike, te se i njezinih šestoro od devetero braće, otisnulo preko Oceana potražiti životnu sreću. U vremenu kad se čovjek počeo ostvarivati u nekim novim dimenzijama postojanja, Terezijin 
je orijentir bilo njezino srce koje nije čeznulo za Amerikom, nego za Bogom. U toj čežnji ona je počela čitati knjige i u njima nekom svojom sposobnošću duha otkrivati Božju istinu o sebi. Biskup je posvijestio nazočnim učenicima važnost učenja kojim će se uključiti u društvo znanja, istaknuvši da nas današnje evanđelje upozorava na ono što se ostvarilo i na sv. Tereziji. Sveti pisac je zabilježio čuđenje ljudi što Isus poučava u jeruzalemskom hramu a da nije završio učiteljsku školu. Postoji znanje koje se stječe u ljudskim školama, i mudrost koja se prima kao dar u školi Božjega Duha, ustvrdio je biskup. Istaknuo je kako Isus u evanđelju svjedoči o svome najintimnijem odnosu s Ocem, i da ga on poznaje ljubavlju kao najmoćnijim vezom Duha, te on ne poučava ljude na školski način, nego na temelju iskustva punine zajedništva s Ocem u Duhu Svetom. Zaključio je da se slično događa i u našem ljudskom životu, te ono što 
volimo ne spoznajemo tek razumski, nego sposobnošću svoga duha kojom ulazimo u najdublju bit stvarnosti i postajemo njezinim dionicima.
Kazao je kako mu se kod sv. Terezije dopada upravo njezina živahnost duha, te ona nije bila ravnodušna prema životu, nego je propitivala i odvagivala važna životna pitanja. Ustvrdio je da smo mi ljudi prije svega bića duha, doduše ranjena grijehom, zlom i smrću, ali koji potpomognuti Božjim Duhom, kako sv. Pavao veli Rimljanima u ulomku današnjeg drugog čitanja, možemo prepoznati tko smo mi, i oblikovati svoju slobodu da se ona pravilno opredijeli za Boga. Tim se putem, nastavio je 
biskup, događa više od znanja, mudrost za koju ulomak današnjeg prvog čitanja kaže da je najveći dar što ga Bog daje čovjeku, te po njemu on postaje prijateljem Božjim. Iz vlastitog iskustva biskup je posvjedočio kako je kao đak bolji uspjeh ostvarivao u predmetima koje je volio, i tim putem postao dionikom dublje spoznaje stvarnosti. Podsjetio je nazočne, osobito mlade, da se prijateljstvo rađa među osobama koje se vole. Ustvrdio je da znanje o prijatelju nije školska kategorija, nego poznavanje drugoga sposobnošću vlastitog duha koji je najmoćniji u ljubavi, po kojoj na neki način prodire u dubinu prijateljskog bića i s njime postaje jedno. Terezija je razumjela da se njezina punina života i smisao mogu ostvariti jedino putem ljubavi, a da su Bog i Gospodin Isus Krist prvi koje treba ljubiti. Ustvrdio je biskup da je Terezija poznavala Isusa
Krista ne nekim naučenim znanjem, nego mudrošću Duha, upravo zato što ga je voljela kao prvoga i najvažnijega, i zato što je u svojoj molitvi imala vremena za razgovor s njime, postala s njime duboko povezana, uzdignuta u mistično iskustvo zajedništva s njime, dionica punine života koju može darovati samo ljubav Sina koji je za nas položio sebe na križ i pobijedio smrt.
Biskup je istaknuo kako nam svetkovina sv. Terezije postavlja jednostavno a dramatično pitanje: kojim putem želimo ući u puninu života za kojom čeznemo, odnosno kojim putem želimo ostvariti čovjeka do mjere koju nismo sami sebi zadali, nego nam ju je odredio Bog. 
Poručio je nazočnima da ih sv. Terezija poziva cjelovitije se odlučiti za Boga, voljeti ga i dati mu prvo i najvažnije mjesto u svom životu, kako bi poput nje ljubavlju bili dionici najdublje spoznaje Boga i iskustva zajedništva s njime, postali mudri i donosili prave odluke u braku i obitelji, školi i gospodarstvu te na drugim područjima života. Izrazio je uvjerenje da svi nazočni na ovom slavlju osjećaju koliko ima nemoći u teorijama koje mi jedni drugima tumačimo čovjeka, a kolika je moć ljubavi kojom je Isus Krist živio čovjeka i pobijedio smrt. Potaknuo ih je da požele biti ljudi po mjeri Isusovoj, čiji 
je izazov prihvatila sv. Terezija. Završavajući homiliju poručio je gimnazijalcima da ne ostanu ravnodušni ili površni pred svojim životom, nego po zagovoru svoje Zaštitnice budu ljudi živa duha, spremni na žrtvu, da svoj život ne ostvaruju po projektima nekih zavodljivih ljudskih ideologija, nego po onom projektu koji im je Bog darovao u Isusu Kristu.
Na svršetku misnog slavlja učenici požeške Katoličke gimnazije biskupu Antunu su čestitali dvadesetu obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije i njegova biskupskog ređenja te mu uručili cvijeće. Završavajući slavlje biskup je 
rekao da je ono bilo snažno jer je Isus Krist među nama snagom svoje ljubavi pobjednice nad smrću, a kojoj su svi nazočni pridružili svoju ljubav i žrtvu. Pozvao je vjernike da nakon mise obiđu oko glavnog oltara ispred kojeg je izložena relikvija sv. Terezije Avilske, komadić njezina smrtnog tijela koji nas podsjeća da je u ljudskoj nemoći pobijedila Božja ljubav. Zahvalio je nadbiskupu Marinu za sudjelovanje na ovom
slavlju, a biskupu Đuri je unaprijed čestitao blagdan sv. Dimitrija, zaštitnika srijemske Katedrale i Biskupije te na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.
Vijesti Svetkovina sv. Terezije Avilske u požeškoj Katedrali
