srijeda
Rim 6, 12-18; Ps 124 (123); Lk 12, 39-48
Budnost koja ne gubi aktualnost
Luka ovdje povezuje čitav nîz izrekâ, koje izvorno nisu bile međusobno povezane: poziv na odricanje od materijalnih dobara kroz davanje milostinje (Lk 12, 33-34); prispodobe o budnim slugama (Lk 12, 35-38), o lopovu (Lk 12, 39-40), o vjernom i budnom upravitelju (Lk 12, 41-46), nakon kojih slijedi napomena o kažnjavanju nevjernih slugu (Lk 12, 47-48). Zajednička tema im je budnost i što ona zahtijeva. Usporedba s drugim sinopticima pokazuje da su ove prispodobe imale veliki uspjeh i u sadašnjem izdanju nose tragove različitih zajednicâ. Izvorno se čini da je Isus želio naglasiti neočekivanost onoga što će dogoditi na koncu povijesti kao i nespremnost narodnih vođa. Potrebno je dakle biti budnima i u iščekivanju te odlučujuće i nepredvidive budućnosti upotrijebiti svu raspoloživu energiju.
